Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kžzd-49/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elma Kaleb Mamić, predsjednice vijeća za mladež te Dubravke Rudelić i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SĆ, zbog dva kaznena djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 5. srpnja 2024., broj Kzd-58/20, u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika SĆ kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli-Pola okrivljeni SĆ proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece- povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 1. i 2. KZ/11 počinjenog na štetu mlt. EĆ, te je okrivljeniku na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 i članka 44. KZ/11 i članka 51. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je okrivljeniku, za djelo počinjeno na štetu mlt. UĆ, na temelju članka 172. stavka 2. KZ/11 i članka 44. KZ/11 i članka 51. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenik SĆ osuđuje je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju se na temelju članka 56. stavka 1., 2., 3. i 4. KZ/11 izriče uvjetna osuda kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni SĆ u roku od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, te ako u roku od 3 (tri) godine majci i zakonskoj zastupnici mlt. oštećenica SĆR isplati dospjele, a nepodmirene iznose uzdržavanja (za razdoblje iz optužnice) u ukupnom iznosu od 5.881,32 eura, a koja posebna obveza mu se izriče na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može okrivljenom SĆ opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje zatvorske kazne u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je okrivljenik osuđen ako okrivljenik bez opravdanog razloga u roku od 3 (tri) godine ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri obvezu isplate uzdržavanja zakonskom zastupniku oštećenica koja mu je naložena na temelju članka 62. stavka 2. točke 10. KZ/11.

1.3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu ZKP/08) oštećenice se s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 14.747,48 eura upućuju u parnicu.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 okrivljenom SĆ nalaže se u roku od 15 (petnaest) dana nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 300,00 eura (prema članku 145. stavku 2. točki 6. i stavku 3. ZKP/08) te trošak svjedoka za koji će sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv pobijane presude pravovremeno je žalbu podnio okrivljenik putem braniteljice Orjane Makovac Zubalj, odvjetnice iz Buja bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud preinači presudu sukladno navodima u žalbi.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, navodeći da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio činjenično stanje te okrivljenika proglasio krivim za predmetna kaznena djela koja su mu stavljena na teret optužnicom pa stoga nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one koje žalitelj u žalbi paušalno ističe. Potom navodi da je prvostupanjski sud ispravno naveo razloge o utvrđenim činjenicama te je iste u potpunosti obrazložio pa je stoga nesporno utvrđeno da je okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, predlažući da županijski sud kao drugostupanjski sud odbije žalbu okrivljenika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu na razmatranje, te je isti vraćen uz podnesak broj Kž-DO-220/2024- od 2. siječnja 2025.

5. Žalba okrivljenika nije osnovana.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to iz osnova članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08, odnosno da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni, da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, zbog čega se ista ne može valjano ispitati je neosnovan s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te temeljem istih pravilno utvrdio da je okrivljenik SĆ izbjegavao svoju obvezu plaćanja dužnog uzdržavanja u iznosu od 5.881,32 eur za svoje mldb. kćerke EĆ i UĆ, a koja mu je naložena pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Bujama broj R1 Ob-411/16-3 od 27. listopada 2016., na temelju kojeg je svakoj od mldb. kćerki bio dužan plaćati mjesečno alimentaciju od 1.000,00 kn ili ukupno 2.000,00 kn počevši od 27. listopada 2016., odnosno da je povremeno uplaćivao iznose od 1.000,00 kn do 1.200,00 kn za obje kćerke te da u razdoblju od 6 mjeseci, period 2016. i 2017. nije plaćao ništa, a da nakon pokrenutog postupka prisilne naplate od listopada 2016. do ožujka 2020. nije ništa naplaćeno prisilnim putem osim iznosa od 38,37 eur te da je u razdoblju od 21. travnja 2017. do ožujka 2020. konstantno postojao dug za uzdržavanje mldb. djece, a što ukazuje na nedostatak volje kod okrivljenika za postupanje po naloženoj mu obvezi ispunjenja dužnosti uzdržavanja s obzirom da se radi o znatno manjim iznosima koje je okrivljenik uplaćivao u odnosu na ukupni iznos koji je dužan platiti, kao i da u određenom vremenskom razdoblju nije ništa uplaćivao za uzdržavanje mldb. djece. Navodi okrivljenika da ima zdravstvenih problema i da je zbog toga bio na bolovanju duže vrijeme, su također neosnovani, s obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljenik bio na bolovanju u kraćim vremenskim razmacima, a s obzirom da je u većem dijelu razdoblja za koje se tereti bio u radnom odnosu ili je radio "na crno" te ostvarivao iznose koji su svakako bili dovoljni da izmiri uzdržavanje za svoju mldb. djecu te s obzirom na prihode koje je ostvario 2016., 2017., 2018. ukazuje da je okrivljenik u cijelosti mogao izmirivati dužno uzdržavanje, dok za razdoblje 2019. i 2020. su iznosi ostvarenih prihoda bili nešto manji ali kako okrivljenik navodi u žalbi, ima određenu imovinu u nekretninama na području Karlovca, proizlazi da je s osnova istih mogao ostvariti određen prihode te tako se pobrinuti da svojoj djeci pravovremeno plati dužne iznose uzdržavanja.

7. S obzirom na naprijed navedeno žalba okrivljenika je u cijelosti neosnovana budući je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, za koje je dao dostatne razloge, utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret i za to je iznio valjane i opširne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje, a iz čega proizlazi da nije došlo ni do povrede kaznenog zakona.

8. Žalitelj se žali i zbog odluke o kazni te smatra da nije postojao subjektivni doprinos počinjenju predmetnih kaznenih djela, da mu se ne može uputiti moralna kritika na temelju koje bi bilo osnove za donošenje osuđujuće presude te da upravo objektivne te osobne prilike ukazuju da nije mogao postupiti drugačije.

9. Nasuprot žalbenih navoda okrivljenika ovaj sud nalazi da je prvosutpanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11 utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti prvostupanjski sud u dostatnoj mjeri i pravilno valorizirao. Prvosutpanjski sud je u tom pogledu okrivljeniku osnovano kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu dosadašnje kaznene neosuđivanosti dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio činjenicu duljine razdoblja u kojem je okrivljenik uskratio davati uzdržavanje za svoju djecu i visinu dužnog iznosa uzdržavanja kojeg je propustio isplatiti. Valorizirajući takve olakotne i otegotne okolnosti pravilno je prvosutpanjski sud okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci te mu izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje od tri godine kao i mogućnošću opoziva uvjetne osude ako okrivljenik u roku od tri godine ne izvrši posebnu obvezu plaćanja u potpunosti ili u većoj mjeri uzdržavanja zakonskoj zastupnici mldb. oštećenica te posebnu obvezu iz članka 62. stavak 2. točke 10. KZ/11, a koja kazna je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda primjerena te će se istom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja te razlozi specijalne i generalne prevencije da okrivljenik u buduće ne čini istovrsna ili slična kaznena djela kao i da se na sve ostale utječe da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo kako je to propisanu u članku 41. KZ/11.

10. Slijedom navedenog obzirom da žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost, osnovanost i zakonitost prvostupanjske presude, niti su nađene povrede na koje ovaj sud kao drugostupanjski, na temelju odredbe članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu okrivljenika valjalo odbiti kao neosnovanu te temeljem članka 482. ZKP/08 presuditi kao u izreci.

U Karlovcu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

Elma Kaleb Mamić