Poslovni broj: Usž-1611/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PĆ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Gulišija, odvjetnik iz Splita, Hrvatske mornarice 1/1g, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. Humboldta 4a, radi teške povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-2473/2021-8 od 30. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 Us I-2473/2021-8 od 30. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/21-01/5, urbroj: 513-02- 8988-21-3 od 24. svibnja 2021. i rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, klasa: UP/I-114-04/21-01/1, urbroj: 513-02-8989-21-8 od 16. ožujka 2021. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).

Nastavno u žalbi tužitelj navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu iscrpno obrazlaže razloge zbog kojih smatra da su upravna tijela, a i prvostupanjski sud povrijedili pravila postupka, što smatra da je dovelo do donošenja nezakonitih odluka u kojima nedostaju odlučni razlozi na kojima su odluke utemeljene.

Dalje u žalbi tužitelj prigovara da mu tijekom provedenog upravnog postupka nije omogućeno da se izjasni o svim bitnim pitanjima, činjenične i pravne naravi, a koji utječu na donošenje zakonite odluke, jer su učinjeni propusti doveli do pogrešno utvrđenih činjenica i pogrešne primjene materijalnog prava, a napominje da ni činjenična i pravna kvalifikacija disciplinskih djela koja mu se stavljaju na teret nije pravilno i jasno definirana. Tužitelj nadalje u žalbi daje osvrt na način provođenja dokaznog postupka, odnosno navodi razloge zbog kojih smatra da dokazna sredstva koja su u konkretnom slučaju upotrijebljena nisu objektivni, valjani i vjerodostojni dokazi o počinjenom disciplinskom dijelu, a slijedno tome smatra da nije dokazana ni njegova disciplinska odgovornost. Tužitelj smatra da su disciplinska tijela na temelju utvrđenog činjeničnog stanja izvela pogrešne zaključke, a da propuste na koje je ukazao i u tužbi te tijekom upravnog spora prvostupanjski sud nije otklonio. Tužitelj smatra da se u predmetnom slučaju tereti za nekorektno i neprofesionalno ponašanje drugih sudionika koji su sudjelovali u carinskom procesu, odnosno da mu se stavlja na teret namjerno nezakonito postupanje, premda provedeni dokazi na to ne ukazuju, a niti je utvrđen motiv zbog kojeg bi postupao na opisani način, tim više jer je carinski službenik koji je uvijek tijekom radnog staža radio korektno i njegov rad je ocijenjen najvišim ocjenama. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud bez kritičke prosudbe prihvatio stajališta i zaključke disciplinskih tijela, a bez uvažavanja činjenice da je u konkretnoj situaciji tužitelj postupio na uobičajeni način, odnosno u skladu sa praksom s kojom su njegovi rukovoditelji bili upoznati. Dodaje da tijekom provedenog upravnog spora nije utvrđeno je li bio upoznat sa uputama na koje se tuženik poziva, a ustraje na tvrdnji da je u predmetnom slučaju izostala šteta, zbog čega tužitelj zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja bilo moguće i izricanjem blaže sankcije postići jednaku svrhu, ali bez ugroze njegove egzistencije, tim više jer je postupao na način koji je uobičajen na navedenom graničnom prijelazu. Tužitelj u bitnom ističe u žalbi da su i njegovi rukovoditelji na istom graničnom prijelazu jednako postupali, odnosno znali i tolerirali uobičajenu praksu, a ujedno ga i poznati sa uputama, dati određene naloge, nadzirati i usmjeravati rad drugih službenika, uključujući i tužitelja.

Tužitelj posebno ističe da izrečena disciplinska sankcija u okolnostima konkretnog slučaja nema svrhu generalne i specijalne prevencije, već elemente odmazde sustava koji na tužitelja prebacuje odgovornost za sve prethodno počinjene greške, pri čemu bitni akteri procesa nisu uopće sankcionirani. Tužitelj smatra da je izrečena disciplinska sankcija prestroga i nije razmjerna težini disciplinske povrede. Dalje u žalbi tužitelj posebno napominje da disciplinska tijela uopće nisu prihvatila njegovu obranu, zbog čega ukazuje na povredu jednakosti oružja kao bitnog elementa prava na pošteno suđenje, odnosno na povredu ustavnog i konvencijskog prava na pravično suđenje, a s time u vezi ukazuje da u predmetnom slučaju nije provedeno pravično i nepristrano suđenje, jer postojanje činjenica koje čine obilježje predmetnog disciplinskog djela uopće nisu dokazane. Tužitelj u žalbi dodaje da u predmetnom slučaju nije dokazan njegov kontakt, a niti dogovor sa osobama koje su sudjelovale u eventualnoj prijevari, a niti je utvrđen njegov motiv za opisano postupanje.

Zaključno, tužitelj ustraje na tvrdnji da nije počinio opisanu tešku povredu službene dužnosti, već je u cijelosti postupio sukladno zakonskim ovlastima carinskog službenika, uputama i naputcima Središnjeg ureda, posebno Uputi broj: 6/16 (Uputa za provedbu postupka provoza Unije i zajedničkog provoznog postupka), odnosno uobičajenoj praksi koja se provodi na Graničnom carinskom uredu Vinjani Donji. S time u vezi tužitelj napominje da u slučajevima kada se radi o zelenoj ruti uobičajena praksa nije pratiti propisane rokove u MNR, pisati prekršajne prijave zbog prekoračenja rokova, vagati kamione, tražiti podnošenje sigurnosne skraćene deklaracije ako u trenutku podnošenja dokumentacije ne radi otpremnički uredi, a niti provjeravati carinska obilježja, već se u slučaju analize rizika koja ukaže na potrebu drugačijeg postupanja MRN dodjeli drugu rutu i postupa se sukladno zadanim provjerama analize rizika. Dodaje da u konkretnom slučaju disciplinska tijela nisu obavila razgovor sa drugim carinskim službenicima i rukovodećim djelatnicima na graničnom prijelazu Vinjani Donji u vezi načina postupanja na tom graničnom prijelazu sa robom i provjeravanjem robe koja se nalazi na zelenoj ruti, tj. tražili se sigurnosna skraćena deklaracija u vrijeme kada ne rade otpremnički uredi. S time u vezi tužitelj ukazuje na primjenu navedene Upute broj: 6/16, koja propisuje mogućnost da ovlašteni carinski službenik nije dužan obaviti kontrolu, u slučaju kada unosi šifru A2.

Zaključno, tužitelj smatra da u njegovom postupanju nema bilo kakvih propusta, a posebno nema elemenata koji čine obilježje teške povrede službene dužnosti koja mu se stavlja na teret. Ukoliko bi i bilo nekih propusta, tužitelj smatra da se eventualno može raditi samo o lakoj povredi, a u takvom slučaju smatra da ga je trebalo upozoriti i ukazati o kojem se propustu radi, jer je u protivnom riječ o represivnom pristupu, koji uopće ne uvažava bilo kakve olakotne okolnosti na strani tužitelja, već samo otegotne. Tužitelj predlaže da ovaj Sud uvaži žalbu, ukine pobijanu presudu od 30. siječnja 2023. i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude kao i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 73. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud nakon održanog raspravnog ročišta 20. siječnja 2023., postupivši u skladu s člankom 6. ZUS-a, a nakon ocjene svih činjeničnih i pravnih pitanja u skladu s odredbom članka 55. stavka 2. ZUS-a, osnovano odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, uz razložno obrazloženje s kojim je suglasan i ovaj Sud.

7. Prvostupanjskim rješenjem od 16. ožujka 2021. tužitelj, raspoređen na radno mjesto carinika III vrste u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Graničnom carinskom uredu Vinjani Donji, utvrđen je odgovornim zbog toga što je dana 25. studenog 2020. u 20:09:33 sati prihvatio dolazak pošiljke po MNR 20DE330257939286M na fizičkoj radnoj stanici (Thin client) IP adrese 10.67 72 250 ENDPOINT imena P serijskog broja CZC3525KQ3 inventurnog broja 39843, smještenoj na RGT Vinjani Donji, te je istog dana u 20:09:45 sati pustio robu (pošiljka duhana za vodene lule) u izlaz iz Republike Hrvatske, a podaci ukazuju da je ista roba, potpuno neocarinjena i neoporezovana plasirana na njemačko tržište s ciljem ostvarivanja nezakonite dobiti, a da pri tome nikada nije napustila SR Njemačku kao rezultat kontrole na odredištu upisao oznaku "A2" (smatra se zadovoljavajućim). Prema podacima iz NCTS sustava za predmetnu provoznu deklaraciju evidentiran je završetak postupka provoza iako roba koja se nalazila u provoznom postupku, pošiljka duhana za vodene lule nije bila podnesena odredišnom carinskom uredu, a što je tužitelj, carinski službenik propustio utvrditi prije obavljanja navedenih akcija u NCTS aplikaciji, tj. nije prethodno provjerio istovjetnost robe (provjerom stanja postavljenih plombi), prethodno provjerio poštivanje roka podnošenja robe, plana puta koji su bili propisani od strane otpremne ispostave (rok za bio 20. 11. 2020.) i zatražio podnošenje sigurnosne deklaracije, a što je bio dužan učiniti sukladno Uputi broj: 6/16 (Uputa za provedbu postupka provoza Unije i zajedničkog provoznog postupka – dalje: Uputa broj: 6/16). Navedeno postupanje tužitelja je opisano kao teška povreda službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12. -pročišćeni tekst, 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19. i 98/19. – dalje: ZDS), odnosno kao "nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" i iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“ 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.) opisane kao "nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe". Tužitelju je za opisane teške povrede službene dužnosti, na temelju članka 110. stavka 2. točke c) ZDS-a izrečena kazna prestanka državne službe.

8. Dakle, iz činjeničnog opisa tužiteljevog postupanja proizlazi da je došlo do počinjenje teške povrede službene dužnosti, koje se tužitelju stavljaju na teret, a iz podataka spisa te izjava danih na usmenoj raspravi održanoj tijekom provedenog disciplinskog postupka proizlazi da je tužitelj razumio što mu se stavlja na teret, tj. da su tužitelj i njegov opunomoćenik bili upoznati koje povrede službene dužnosti se tužitelju stavljaju na teret. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka proizlazi da je pravilno utvrđena disciplinska odgovornost tužitelja za počinjenje teške povrede službene dužnosti koje mu se stavljaju na teret, a ujedno je utvrđeno da carinski službenici u obavljanju poslova carinske službe ne postupaju po tzv. ustaljenoj praksi, a ni po usmenoj predaji, već su dužni primijeniti sve mjerodavne propise iz carinskog zakonodavstva koji se odnose na unos, iznos, provoz, prijenos, skladištenje i drugo raspolaganje robom koja podliježe mjerama nadzora (članak 4. stavak 3. točka 2. Zakona o carinskoj službi), a i poštivati upute i druge usmjerujuće akte koje donosi Središnji ured u primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe koji su obvezujući za sve ustrojstvene jedinice, sukladno članku 11. stavku 2. Zakona o carinskoj službi.

9. Slijedno tome, Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave pravilno je odbio prijedlog za saslušanje svjedoka (pomoćnika predstojnika ZĆ) na okolnosti uobičajenog načina rada na graničnom prijelazu kada se radi o zelenoj ruti, jer je ocijenio da je odgovornost tužitelja dokazana na temelju drugih provedenih dokaza, zbog čega saslušanje navedenog svjedoka ne bi dovelo do drugačijeg ishoda postupka i rješavanja predmetne upravne stvari. Dakle, prvostupanjski disciplinski sud je ocijenio da dokazni prijedlozi tužitelja nisu svrsishodni, jer su tijekom postupka već utvrđene činjenice relevantne za ocjenu protupravnog postupanja tužitelja kao državnog službenika, napominjući da mjerodavne odredbe ZDS-a i Zakona o carinskoj službi ne propisuju odgovornost službenika za teške povrede službene dužnosti samo ukoliko je nastala šteta, jer to nije propisana pretpostavka, a niti je takva okolnost relevantna za ocjenu protupravnog djelovanja tužitelja u konkretnom slučaju.

10. Dakle, tužitelj je u konkretnoj situaciji, kada je prihvatio predmetnu MRN i Informacijskom sustavu Carinske uprave i promijenio odredišni ured RGP Tovarnik na RGP Vinjani Donji bio dužan provjeriti stanje plombi i postupiti sukladno mjerodavnim propisima iz ovlasti carinskog zakonodavstva, koji se ovdje primjenjuju, i koje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi navodi i citira, a u kojem slučaju bi utvrdio da kamion i roba za koju je podnesena navedena provozna deklaracija, nisu podneseni RGP Vinjani Donji.

11. Dakle, tužitelj je u predmetnom slučaju bio dužan obaviti pregled carinskih obilježja i pregled robe, što su pravilno utvrdila disciplinska tijela, jer prema podacima spisa predmeta proizlazi da provozni postupak nije završen kod odredišnog carinskog ureda RGP Tovarnik, već je provozni postupak završen na RGP Vinjani Donji dana 25. 11. 2020., a što navodi i sam tužitelj u iskazu danom na usmenoj raspravi koju je proveo prvostupanjski disciplinski sud.

12. Prvostupanjski sud je dao osvrt na sve tužbene prigovore pojedinačno, ocjenjujući da tijekom provedenog disciplinskog postupka nisu na bilo koji način povrijeđena procesna prava tužitelja, a da se na temelju provedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi tužiteljeva odgovornost za opisano protupravno ponašanje koje mu se stavlja na teret, a osnovano je prihvatio zaključke i stajališta disciplinskih sudova, jer je ocijenio da osporena rješenja sadrže valjano i relevantno obrazloženje, tj. dostatne razloge na kojima je utemeljena odluka o disciplinskoj odgovornosti tužitelja. Stoga, a uvažavajući izneseno, ovaj Sud nalazi da se prvostupanjski sud osnovano u obrazloženju pobijane presude očitovao samo u vezi ključnih navoda tužitelja koje je isticao tijekom upravnog spora, a ne ponavljajući pri tome doslovno sve razloge koje jesu već navela javnopravna tijela, a iz iscrpnog te argumentiranog obrazloženja pobijane presude proizlazi da je pravilno ocijenio neosnovanim prigovore tužitelja na kojima dalje ustraje i tijekom upravnog spora, a iste je iznosio i tijekom upravnog postupka, u odnosu na koje su disciplinski sudovi dali razložno, dostatno i argumentirano obrazloženje.

13. Postupajući na opisani način, prvostupanjski sud prema ocjeni ovog Suda, nije povrijedio odredbe ZUS-a tj. počinio postupovne povrede koje bi bile od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke. Ovaj Sud nalazi da opseg i sadržaj obrazloženja pobijane presude isključuje bilo kakvu sumnju o donošenju arbitrarne sudske odluke. Također prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije doveo u pitanje ostvarenje ustavnog prava na pošteno suđenje, na koje tužitelj ukazuje u žalbi. Naime, opseg obrazloženja sudske odluke uvijek ovisi o osobitim okolnostima svakog pojedinog slučaja (mjerilo dostatnosti), što znači da se ustavna obveza obrazloženja sudske odluke ne može tumačiti na način da sudovi moraju detaljno odgovoriti na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, odnosno u svojim žalbama ili drugim odgovarajućim podnescima, a u konkretnom slučaju se sud upravo rukovodio mjerilom dostatnosti i relevantnosti iznesenih razloga.

14. Stoga, a kako je prema ocjeni ovog Suda tužitelj u konkretnom slučaju upoznat s razlozima na kojima je utemeljena odluka u mjeri koja odgovora okolnostima konkretnog slučaja, te koja je donesena u razumnom roku i u postupku u kojem je tužitelj sudjelovao i iznosio obranu i nisu mu na bilo koji način uskraćena procesna prava, Sud zaključuje da je prvostupanjski sud u cijelosti postupio u skladu sa zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje.

15. Također valja dodati da je u predmetnom slučaju izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti, uz uvažavanje svih olakotnih i otegotnih okolnosti, pa ovaj Sud ocjenjuje da izrečena disciplinska sankcija nije protivna svrsi radi koje je ovlast dana.

15. Slijedom navedenog, Sud je, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, a niti su osnovani navodi o povredi ustavnih prava, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović