Poslovni broj: Usž-228/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ante Mioč, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 35, protiv tuženika Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za proračun, financije i javnu nabavu, Šibenik, Pavla Šubića I br. 2, OIB: 99395814920, radi poreza na kuću za odmor, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 2558/2023-6 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2558/2023-6 od 10. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-10/22-01/14, URBROJ: 2182-08-01/1-23-2 od 1. kolovoza 2023. i rješenje Grada Vodica, Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-410-15/22-01/2494, URBROJ: 21282-4-02/11-22-1 od 9. svibnja 2022. u dijelu kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor u iznosu od 605,85 kuna te je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor za 2022. godinu za objekt na adresi [adresa], za suvlasnički dio ½ dijela, površine 20,19 m2 u iznosu od 40,18 eura.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Vodica, Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-410-15/22-01/2494, URBROJ: 21282-4-02/11-22-1 od 9. svibnja 2022. kojim je tužiteljici utvrđena obveza poreza na kuću za odmor za 2022. godinu za objekt na adresi [adresa], površine 40,39 m2, u iznosu od 80,41 eura.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utemeljio svoju presudu na podatcima o potrošnji vode i električne energije te činjenici da je tužiteljica u tužbi kao svoju adresu naznačila adresu [adresa] jer se vodomjeri očitavaju najviše dva puta godišnje i jer se računi za potrošnju električne energije ispostavljaju u paušalnom iznosu, a u odnosu na adresu navodi da ona nikada nije niti tvrdila da ona živi u predmetnoj kući u [adresa], nego da u njoj tijekom cijele godine živi njezina majka, koja je suvlasnica ½ dijela, za što je kao dokaz priložila presliku majčine osobne iskaznice. Predlaže da Sud preinači pobijanu presudu, a podredno da ju ukine i vrati predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da nije točno da se vodomjeri očitavaju dva puta godišnje, nego da se očitavaju svaki mjesec, a da se, iako je točno da se računi za električnu energiju ispostavljaju u paušalnom iznosu, kada se iznosi računa za sve mjesece 2022. godine zbroje dobije mjesečna potrošnja električne energije od niti 90,00 kuna mjesečno, što upućuje na to da se predmetna nekretnina koristi za povremeni boravak, a ne za stanovanje. Predlaže da Sud odbije žalbu tužiteljice kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela objekta na adresi [adresa] i da joj je za 2022. godinu utvrđena obveza plaćanja poreza na kuću za odmor površine 40,39 m2, u iznosu od 80,41 eura jer se prema računima za potrošnju vode i električne energije objekt koristi povremeno ili sezonski.
8. Prvostupanjski sud održao je 12. rujna 2024. raspravu i na taj način sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio strankama da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredbom članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“, broj: 115/16. i 101/17. – dalje: ZLP) propisano je da je kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski, a njome se ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužiteljica u obvezi platiti porez na kuću za odmor na adresi [adresa] za 2022. godinu s obzirom da iz podataka o potrošnji vode i električne energije za 2022. godinu proizlazi da se predmetna nekretnina koristi povremeno odnosno sezonski. Pritom je pravilno prvostupanjski sud našao da je tužiteljici rješenjem tuženika pogrešno utvrđena obveza poreza na kuću za odmor za cijelu nekretninu, s obzirom da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela, zbog čega joj je prvostupanjski sud pravilno utvrdio obvezu poreza na kuću za odmor, razmjerno njezinom suvlasničkom dijelu, za površinu od 20,19 m2 u iznosu od 40,18 eura.
11. Prigovor tužiteljice da joj nije trebala biti utvrđena obveza poreza jer njezina majka živi u predmetnoj nekretnini cijele godine, za što kao dokaz prilaže presliku majčine osobne iskaznice, nije osnovan jer prema mišljenju ovog Suda prijava prebivališta na adresi predmetne nekretnine nije sama za sebe dokaz da se nekretnina koristi za stanovanje s obzirom da računi za vodu i električnu energiju, kao objektivan dokaz, upućuju na suprotan zaključak, odnosno da se nekretnina koristi povremeno ili sezonski.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
