Poslovni broj: Usž-322/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, OIB: 18683136487, radi naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2490/2023-7 od 10. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2490/2023-7 od 10. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-471-01/21-01/192, URBROJ: 513-04-23-2 od 11. rujna 2023. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/20-18/742, URBROJ: 513-02- 8039/12-20-2 od 2. listopada 2020.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: UP/I-415-02/20-18/742, URBROJ: 513-02-8039/12-20-2 od 2. listopada 2020. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja trošarine u iznosu od 258,00 kuna zbog nezakonitog posjedovanja i prodaje alkohola.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da mu nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, sudjelovanje u izvođenju dokaza niti postavljanje pitanja drugim strankama. Smatra da je pogrešno utvrđeno da je predmetnu robu prodavao jer da ista nije bila izložena na štandu za prodaju. Prigovara da je predmetna roba proizvedena 2019. godine i da se zbog toga nije mogla primijeniti Uredba o visini trošarine na alkohol i alkoholna pića koja je stupila na snagu 1. travnja 2020. Nadalje navodi da on kao neuka stranka nije mogao znati da se može očitovati na Zapisnik. Naposljetku se poziva na povredu načela ne bis in idem jer da mu je za isti činjenični supstrat već izrečena kazna u prekršajnom postupku. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da da su 6. rujna 2020. ovlašteni carinski službenici PJ – Službe za mobilne jedinice Split na adresi [adresa] obavili nadzor prodajnog mjesta OPG-a [MIBPG: matični identifikacijski broj poljoprivrednog gospodarstva] u vlasništvu tužitelja, kojom prilikom su ispod prodajnog štanda pronašli 10,75 litara alkoholnog pića pakiranog u bocama, pet boca po 0,75 litara orahovice, četiri boce po 0,5 litara lozovače, dvije boce po 0,70 litara smokovače i dvije boce po 0,70 litara travarice, s istaknutom cijenom, a neobilježenih nadzornim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske.
8. Odredbom članka 66. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj: 106/18. i 121/19. - dalje: ZT) da se etilnim alkoholom smatraju svi proizvodi obuhvaćeni tarifnim oznakama KN 2207 i 2208 s volumnim udjelom alkohola većim od 1,2% vol., neovisno o tome jesu li ti proizvodi sastavni dio nekog proizvoda razvrstanog u drugo poglavlje Kombinirane nomenklature, proizvodi obuhvaćeni tarifnim oznakama KN 2204, 2205 i 2206 s volumnim udjelom alkohola većim od 22% vol. 2 proizvodi koji sadrže alkohol za piće bez obzira na to je li u otopini ili nije.
9. Odredbom članka 71. ZT-a propisano je da posebnom markicom Ministarstva financija Republike Hrvatske, koja uz tekst »Republika Hrvatska – Ministarstvo financija« mora imati naznačenu količinsku oznaku te slovnu oznaku serije i broj serije, moraju biti označeni proizvodi iz članaka 64., 65. i 66. ovoga Zakona, osim proizvoda obuhvaćenih tarifnom oznakom KN 2207 te proizvoda definiranih zakonom kojim se uređuju proizvodnja i promet vina, koji se proizvode ili unose ili uvoze i puštaju u potrošnju u Republici Hrvatskoj i otpremaju do mjesta na kojem napuštaju teritorij Europske unije ili otpremaju u drugu državu članicu.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj u smislu odredbe čanka 6. stavka 2. točke 4. ZT-a nezakonito postupio time što je posjedovao i prodavao alkoholna pića na prodajnom štandu svog OPG-a, pri čemu alkoholna pića iako s istaknutom cijenom nisu bila obilježena nadzornim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, a zbog čega je tužitelj u obvezi platiti trošarinu na ime nezakonitog posjedovanja i prodaje alkohola.
11. U odnosu na prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo ne bis in idem jer mu je već izrečena novčana kazna u prekršajnom postupku pa se radi o dvostrukom kažnjavanju ovaj Sud ocjenjuje da je prigovor neosnovan jer je predmet prekršajnog postupka bio utvrđenje prekršajne odgovornosti, a predmet ovog upravnog spora je utvrđenje obveze plaćanja trošarine.
12. U odnosu na ostale prigovore tužitelja ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud otklonio sve prigovore i u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda.
13. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
