Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Praseći butik j.d.o.o., zbog prekršaja iz članka 161. stavka 1. točka 13. i 14. i članka 174. stavak 1. točka 4. Zakona o veterinarstvu („Narodne novine“, broj: 82/2013, 148/2013, 115/2018, 52/2021), odlučujući o žalbi Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 12. studenog 2024., broj: Pp-1309/2022-4, na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Osijek i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Praseći butik j.d.o.o. je na temelju članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona, oslobođena od optužbe, zbog prekršaja iz članka 161. stavka 1. točka 13. i 14. i članka 174. stavak 1. točka 4. Zakona o veterinarstvu, činjenično opisanih u izreci, s obrazloženjem da djela, koja se okrivljenoj stavljaju na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nisu prekršaj, pa je trebalo u fazi ispitivanja optužnog prijedloga presudom okrivljenu osloboditi od optužbe.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava budući su odredbe članka 40. i 49. te odredbe članka 161. Zakona o veterinarstvu prestale važiti stupanjem na snagu Zakona o zdravlju životinja (Narodne novine: 152/2022, 154/20222) dana 1.1.2023. citirajući odredbe članka 51. stavak 4. članka 70. stavak 1. Zakona o zdravlju životinja, u odnosu na točku 1. i 2. optužnog prijedloga. U odnosu na točku 3. citira odredbu članka 101. stavak 1. i 3. Zakona o veterinarstvu uz navođenje Pravilnika o nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi (Narodne novine: 87/2009). Predlaže da sud preinači odluku presudu u pogledu odluke o kazni i okrivljeniku izrekne kaznu u zakonom propisanom iznosu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

6. Naime, okrivljenoj se stavlja na teret: da:

” 1. ne vodi propisane evidencije (registar svinja na gospodarstvu i obrazac putnih list) odnosno ne prijavljuje premještanja i uginuća svinja na propisani način(predočeni obrazac putnih listova br. 3636751-3636780) nije ispunjavan, a komercijalne dokumente o odvozu lešina ne posjeduje) što je u suprotnosti sa člankom 40. stavak 6., 7. i 9. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine broj 82/1,148/13, 115/18, 52/21), a što je kažnjivo za fizičku osobu po članku 161. stavak 1., točka 13. i 14. citiranog Zakona.

2.da prije premještanja svinja nije ishodovao Svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinja, što je u suprotnosti sa člankom 49. stavak 1 . Zakona o veterinarstvu, a što je kažnjivo za fizičku osobu po članku 161.stavak 1., točka 1. citiranog Zakona.

3. da nije osigurao čuvanje nusproizvoda u propisanim uvjetima te njihovu pravovremenu otpremu od strane koncesionara za odvoz nusproizvodakategorije1 (lešine svinja su zatečene u objektu farme u poodmakloj fazi raspadanja ), što je u suprotnosti sa člankom 101. stavak 1. i 3. Zakona o veterinarstvu (Narodne novine broj 82/1,148/13, 115/18, 52/21), a što je kažnjivo za fizičku osobu po članku 174.stavak 1., točka 4. citiranog Zakona.

7. Iz obrazloženja presude utvrđeno je da prvostupanjski sud citirao odredbe članka 40. stavak 6. Zakona o veterinarstvu kojim je propisano da posjednik životinja mora voditi propisane evidencije i registre te prijavljivati rođenja, uginuća, klanja i premještanja životinja na propisani način, stavkom 7. istog članka istog Zakona kojim je propisano da kod premještanja životinje moraju pratiti propisani dokumenti, a stavkom 9. istog članka istog Zakona propisano je da oblik i sadržaj obvezne oznake za označavanje životinja, način i postupak označavanja, način vođenja evidencije i oblik obrazaca te način postupanja s markicama i putnim listovima uginulih, usmrćenih ili zaklanih životinja pravilnikom propisuje ministar u skladu s pravno obvezujućim aktima Europske unije (u daljnjem tekstu: propisi EU) koji reguliraju područje identifikacije i registracije životinja, te članak 49. stavak 1 .Zakona o veterinarstvu kojom je propisano da prije premještanja unutar Republike Hrvatske posjednik mora za životinju u propisanim slučajevima ishoditi i na zahtjev ovlaštene osobe predočiti svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje (u daljnjem tekstu: svjedodžba), dok je u stavku 7. istog članka, istog Zakona propisano da oblik, odnosno sadržaj obrasca svjedodžbe, način osiguravanja sljedivosti i rokove čuvanja svjedodžbi, slučajeve u kojima posjednik mora ishoditi svjedodžbu za životinje koje se premještaju, način i uvjete izdavanja svjedodžbi te visinu naknade iz stavka 6. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar i članak 101. stavak 1. Zakona o veterinarstvu kojim je propisano da korisnici objekata iz članka 37. istog Zakona i korisnici objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla moraju osigurati njihovo privremeno čuvanje u propisanim uvjetima i otpremu, na način koji propisuje ministar, stavkom 3. istog članka istog zakona propisano je da je posjednik životinje dužan predati lešinu životinje kao nusproizvod Kategorije 1 ili 2, koncesionaru iz članka 103. stavka 1. ovoga Zakona ili pravnim i fizičkim osobama iz stavka 2. ovoga članka, a do predaje dužan je s lešinom postupati na propisani način, dok je stavkom 5. istog članka istog zakona propisno da način postupanja s nusproizvodima iz ovoga članka pravilnikom propisuje ministar.

8. Nadalje, sud navodi: „Kako iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom aktu, ne proizlaze njegova zakonom propisana obilježja jer nedostaje navođenje blanketnog propisa, odnosno u konkretnom slučaju Pravilnika koji uređuje način i postupak označavanja, način vođenja evidencije i oblik obrazaca te način postupanja s markicama i putnim listovima uginulih, usmrćenih ili zaklanih životinja, Pravilnika koji uređuje uvjete, način i slučajeve u kojima posjednik koji prije premještanja životinje unutar Republike Hrvatske mora za životinju ishoditi i na zahtjev ovlaštene osobe predočiti svjedodžbu o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla životinje te Pravilnika koji uređuje uvjete i način privremenog čuvanja i otpremu hrane životinjskog podrijetla i način postupanja s lešinama, jer se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme koja dopunjuje biće prekršajnog djela, slijedom čega činjenični opis djela Optužnog prijedloga, ne sadrži zakonsko obilježje prekršaja iz članka 40. stavak 6., 7. i 9. Zakona o veterinarstvu, članka 49. stavak 1. Zakona o veterinarstvu i članka 101. stavak 1., Sud je temeljem odredbe članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio od optužbe“.

9. Neosnovano tužitelj ističe da je okrivljenica neprimjereno oslobođena optužbe.

10. Naime, kada prvostupanjski sud, ispitujući optužni prijedlo, utvrdi da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, nema ovlasti postupiti po čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona, nego je obvezan postupiti prema čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, kojim je izričito propisano da je prvostupanjski sud, u takvoj procesnoj situaciji, dužan odmah donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe

11. Nadalje, sud je dužan postupiti sukladno članku 179. st. 3. Prekršajnog zakona koja propisuje da se presuda može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni prijedlog i proveden postupak i samo na djelo iz podnesenog ili na raspravi izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga, bez ikakvih izmjena i dopuna, ni u činjeničnom opisu, ni u pravnoj oznaci djela. Kod donošenja osuđujuće odluke, prvostupanjski sud je ovlašten, prema rezultatima dokaznog postupka, mijenjati činjenični opis i pravnu oznaku prekršaja, pazeći pritom da ne prekorači optužni prijedlog i da u potpunosti riješi predmet optužbe. Međutim, kod donošenja oslobađajuće odluke, što je u ovom predmetu, mora postojati potpuni identitet činjeničnog i pravnog opisa između optužbe i presude. U protivnom, sud bi ostvario bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6. Prekršajnog zakona, a na koju povredu ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Isto tako potrebno je naglasiti da se prema odredbi članka 3. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenog prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja, a vrijeme počinjenja prekršaja nije navedeno u optužnom prijedlogu.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i osnovano donio presudu kojom se okrivljena oslobađa od optužbe, jer djela za koje se okrivljena pravna osoba optužuje po propisu nisu prekršaj pa je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenu i tužitelja.