Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene pravne osobe Gradska tražnica d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe APB, zastupani po branitelju Predragu Brlečić, odvjetniku Odvjetničkog društva Brlečić & partneri iz Varaždina, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46 i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023, 64/2023), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 4. ožujka 2025., broj: Pp-2544/2024-7, na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni u odnosu na I. okrivljenu pravnu osobu Gradsku tržnicu d.o.o. na način da se temeljem navedenih pravnih propisa I okrivljenoj pravnoj osobi Gradskoj tržnici d.o.o. za djelo prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46. Zakona o radu činjenično opisano u izreci pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 1040,00 (tisućučetrdeset) eura.

II. Ukoliko I okrivljena pravna osoba Gradska tražnica d.o.o. plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.

III. U ostalom dijelu odbija se žalba Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Varaždin, Služba za nadzor radnih odnosa kao neosnovana i u preostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Gradska tražnica d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba GPB su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 eura, II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 700,00 eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 46 i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 26,00 eura.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sankcijama u bitnom navodeći da sud kod odmjeravanja kazne uz uvažavanje olakotnih okolnosti koje je uzeo u obzir nije cijenio konkretnu težinu počinjenog prekršaja na strani okrivljenih koje je zakonodavac procijenio kao najteže Zakonom o radu zbog čega je pogrešno primjenjena odredba članka 36. stavak 2. i članak 37. Prekršajnog zakona. Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Odgovor na žalbu je podnesen od strane branitelja I i II okrivljenika, koji nije razmatran u ovoj odluci, jer odgovor na žalbu kao institut nije predviđen u prekršajnom pravu.

4. Žalitelj predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana u odnosu na novčanu kaznu izrečenu pravnoj osobi, a neosnovana u odnosu na novčanu kaznu izrečenu odgovornoj osobi.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbm, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6.7.9. i 10. Prekršajnog zakona, te je u konkretnom slučaju našao da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te da nije nastupila zastara prekršajnog progona koja nastupa u roku od četiri godine od počinjenja djela prekršaja.

7. Međutim, ovaj sud je našao da je pobijanom presudom u korist I okrivljene pravne osobe povrijeđena odredba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona, jer je odredbom članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, koja se u konkretnom slučaju valja primjeniti (za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 46. Zakona o radu za pravnu osobu propisana je novčana kazna u rasponu od 8090,00 do 13.270,00 eura) propisano da se kazna može ublažiti do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog ovim Zakonom, za odgovarajuću vrstu okrivljenika članak 33. ovog Zakona). Odredbom članka 33. stavak 1. Prekršajnog zakona propisano je da za prekršaj propisan zakonom za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura ni većem od 132.720,00 eura. Dakle, izricanjem okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj novčane kazne u iznosu od 1.000,00 eura prvostupanjski sud je nepravilno primjenio citiranu odredbu o ublažavanju kazne, jer istoj kao pravnoj osobi novčanu kaznu nije smio ublažiti ispod 1.040,00 eura.

8. Stoga je ovaj sud prihvaćanjem žalbe tužitelja, otklonio navedenu nepravilnost na način da je preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni i I okrivljenoj pravnoj osobi za počinjeni prekršaj uz primjenu članka 37. stavak 2. i stavak 3. točka 2. Prekršajnog zakona izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.040,00 eura držeći da je ista razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti I okrivljene pravne osobe kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i da će se i ovako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na I okrivljenu da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se izrečenom novčanom kaznom postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

9. U odnosu na II okrivljenika odgovornu osobu novčana kazna je ublažena u skladu sa zakonom te je po mišljenju ovog suda okrivljeniku odgovornoj osobi izrečena primjerena novčana kazna kojom se ispunjava svrha kažnjavanja.

10. Budući da je člankom 152. Stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.