Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŠG fizičke osobe-obrtnika, zbog prekršaja iz članka 14. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine "broj. 93/2014, 127/2017, 98/2019), članka 112. stavku 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021) i prekršaja iz članka 150. stavak 3. u vezi stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/2013, 137/2013, 98/2019), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu od 17. listopada 2024., broj: Pp-4578/2022, na sjednici vijeća održanoj 2 travnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj pod točkom 1. izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
p r e s u d i o j e
II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje, a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda te se izriče:
Na temelju članka 181. stavka 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), protiv okrivljenog ŠG
ODBIJA SE OPTUŽBA
da ne bi prijavio osiguranje iako je bio dužan podatke o početku osiguranja dostaviti najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, odnosno prijava na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje za radnika nije ni podnesena,
pa da bi time počinio prekršaj iz članka 112. stavak 1. točka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju.
III. U povodu žalbe tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda, te se temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljeni ŠG,
OSLOBAĐA OD OPTUŽBE
da ne bi:
u propisanom roku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje dostavio prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje,
čime da bi počinio prekršaj iz članka stavak 3. u vezi stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
II. Uslijed odluke iz t. II. i III., žalba tužitelja bespredmetna je za prekršaj iz članka 172 stavku 2. točka 5 Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150 stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju činjenično opisanih pod t. 2. i 3. izreke pobijane presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik ŠG na temelju čanka 182. točka 3. Prekršajnog zakona, oslobođen je od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 229 stavka 2. u vezi stavka 1. točke 3 Zakona o radu, prekršaj iz članka 172 stavak 2. točka 5 Zakona o mirovinskom osiguranju, te prekršaj iz članka 150. stavak 3. u vezi stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
2. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnom navodeći da je sud propustio saslušati službene osobe koje su obavile inspekcijski nadzor. Predlaže da Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku odluku i okrivljenicima izrekne kazne sukladno zakonu, podredno pobijanu odluku vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Žalba je djelomično osnovana, djelomično bespredmetna.
5. Razmotrivši predmet i navode žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djelo prekršaja iz članka 229 stavka 2. u vezi stavka 1. točke 3 Zakona o radu.
5.1 Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je prvostupanjski sud tijekom postupka ispitao okrivljenika koji je prekršaj poricao. Nadalje, sud je u svojstvu svjedoka ispitao RG i ŽG te zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Osijeku svjedoka HG te je pročitao dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta.
5.2. Prvostupanjski sud, obrazlažući svoju odluku, navodi da je okrivljenik poricao djelo da je MG u inkriminirano vrijeme bio zaposlenik ugostiteljskog obrta "Š", što su potvrdili i saslušani svjedoci te je primjenom načela „in dubio pro reo“ na temelju odredbe čl. 182. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljenika oslobodio optužbe.
5.3. Međutim, osnovano žalitelj ističe u žalbi da je bilo potrebno radi potpunog i pravilnog utvrđivanja svih odlučnih činjenica provesti sve potrebne dokaze sukladno članku 88. stavku 1. Prekršajnog zakona budući je u postupku ispitan okrivljenik i navedeni svjedoci, ali nisu provedeni drugi predloženi dokazi kako je to navedeno u optužnom prijedlogu te u tom smislu nije izveden dokaz ispitivanja svjedoka ZG i ŠGB koje su obavile inspekcijski nadzor i koje je u konkretnom slučaju trebalo ispitati i po potrebi provesti suočenje okrivljenika te predloženih svjedoka optužbe poradi utvrđivanja odlučnih činjenica te prema potrebi provesti druge dokaze. Stoga je po ocjeni ovog suda navedeni propust utjecao na potpunost i pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja.
5.4. S obzirom na naprijed navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu u odnosu na prekršaj pod točkom 1. izreke iz članka 229 stavka 2. u vezi stavka 1. točke 3 Zakona o radu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, ponovno provesti postupak te ponovno ispitati okrivljenika, kao i svjedoke optužbe ZG i ŠGB te prema potrebi provesti druge dokaze čije se provođenje nađe potrebnim, te nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i nakon utvrđenja svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
6. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je u odnosu na djelo opisano u izreci prvostupanjske presude pod točkom 2. koje je trebalo pravilno pravno označiti kao prekršaj iz članka 172 stavku 2. točka 5 Zakona o mirovinskom osiguranju počinjena povreda materijalnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, stoga što se radi o presuđenoj stvari.
-
- 6.1. U konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
-
6.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju R (R v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju Ž v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.
6.3. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenom ŠG usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Klasa: 116-01/22-02/297, Urbroj: 443-02-01-11/2-22-1 dana 21. srpnja 2022. u skladu s odredbom čl. 171. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021) te članka 24. i 70. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj: 115/20218) zabranjeno obavljanje djelatnosti u nadziranom poslovnom objektu caffe bar SOFORA u Novalji, Trg bazilike 3, do otklanjanja utvrđenih nedostataka u poslovanju, najkraće na rok od 15 dana, izvršna sa danom 26. srpnja 2022. te je naloženo da otkloni utvrđene nedostatke i da uplati iznos od 20.000,00 kuna za neprijavljenog radnika, u roku od tri dana tj. do 26. srpnja 2022.
6.4. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.
6.5. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljeniku, stavlja na teret da je počinio prekršaj iz članka 172. stavku 2. točka 5 Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da je okrivljenik platio iznos od 20.000,00 kuna za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.
6.6. Prema tome, okrivljenik je plaćanjem novčanog iznosa od 20.000,00 kuna kažnjen za isti događaj pa se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari i okrivljenik ne može više biti proglašeni krivima i kažnjeni za isto djelo. Stoga je ovaj sud, postupajući u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava i svojim stajalištem o povredi načela ne bis in idem, ispravio navedenu povredu na način da je odbio optužbu protiv okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude pod točkom 2., a zbog kojeg je navedena administrativna mjera protiv okrivljenika i primijenjena, a žalba tužitelja postala je bespredmetna u odnosu na ovo djelo.
7. Nadalje, rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti, utvrdio je da je u odnosu na prekršaj iz čl. 150. st. 3. u vezi st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, (pogrešno označenog kao prekršaj iz članka 12. stavka 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju), počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, jer djelo činjenično opisano pod 3. izreke prvostupanjske presude, nije prekršaj
7.1. Člankom 150. stavak 3. u vezi stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u vrijeme počinjenog prekršaja bilo je propisano kažnjavanje fizičke osobe koja Zavodu u propisanom roku ne dostavi prijavu na obavezno zdravstveno osiguranje (članak 120. stavak 3.) Člankom 120. stavak 3. ovog Zakona isto tako je bilo propisano da se: Prijava na obavezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja podnose se u roku od osam dana od dana nastanka promjene ili prestanka okolnosti na osnovu kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.
7.2. U izreci pobijane presude pod točkom 3. je navedeno:“ da ne bi u propisanom roku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje dostavio prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje.“
7.3. Dakle, kako u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu prekršaja nije navedeno vrijeme počinjenja niti je razvidno u odnosu na kojeg radnika je počinjen navedeni propust te, i iz tih razloga, djelo po optuženju nije prekršaj, budući da je vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno rok u kojem je okrivljenik bio dužan ispuniti zakonsku obvezu, u konkretnom slučaju, bitno obilježje predmetnog prekršaja, a također je izostala konkretizacija počinjenog prekršaja okrivljenika je trebalo osloboditi od optužbe, temeljem članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona.
7.4. Naime, zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, pa sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
7.5. Stoga, budući da činjeničnom opisu prekršaja opisanog pod točkom 3. izreke pobijane odluke nedostaju bitna obilježja, odnosno vrijeme počinjenja prekršaja, niti isti ne sadržava ostale odlučne činjenice za konkretiziranje radnje prekršaja, djelo, kako je činjenično opisano, nema obilježja djela prekršaja te time ne predstavlja predmetni prekršaj pa je ovaj sud po službenoj dužnosti preinačio pobijanu odluku i okrivljenika za djelo prekršaja iz čl. 150. st. 3. u vezi st. 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, oslobodio od optužbe kako je to navedeno u t. III. ove drugostupanjske presude, te je žalba tužitelja uslijed ove odluke, bespredmetna.
8. Iz navedenih razloga, na temelju članak 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 205. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
