Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-1955/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljene. pravne osobe Mobilix j.d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe SJ, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnosa, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 27. studenog 2024., broj: Pp-6626/2021, na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor radnih odnosa i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba Mobilix j.d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba SJ su na temelju članka 182. točka 1. Prekršajnog zakona, oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenicima stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nije prekršaj.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i pogrešno utvrđenog čnjeničnog stanja, u bitnom navodeći da su kao dokaz uz navedeni prekršaj dostaviljeni Ugovori o radu sklopljeni na određeno vrijeme sa radnikom DJ dana 21.10.2021. i dana 10.11.2021., kao i zapisnici (zapisnik o inspekcijsokom nadzoru od 26.11.2021.) u kojima se odgovorna osoba očitovala o navedenom prekršaju te je razvidno da se radi o uzastopnim ugovorima o radu, te nepostojanje objektivnog razloga u zadnjem ugovoru o radu. Ističe da je prvostupanjski sud eventualne nejasnoće trebao ispraviti dopisom ovlaštenom tužitelju o eventualnoj dopuni optužnog prijedloga ili pozvati inspektora rada koji je podnio optužni prijedlog. Predlaže da se pobijana presuda preinači u odnosu na izrečenu prekršajnopravnu sankciju i okrivljenike osudi propisanim novčanim kaznama ili predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba je neosnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
5.1. U pravu je prvostupanjski sud kada je, u odnosu na prekršaj iz čl. 12. st. 2. i 3. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. istog Zakona, zaključio da činjenični opis ne sadrži sva bitna obilježja djela.
5.2. Prije analize zakonskih odredaba potrebno je istaknuti slijedeće: zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja je podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku bilo kojeg konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
5.3. Odredbom članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenog prekršaja bilo je propisano kažnjavanje poslodavca pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako s istim radnikom sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivni razlog, ili ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog, ili ako trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, traje neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekog drugog objektivnog razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (članak 12. stavci 2. i 3.). Članak 12. stavak 2. Zakona o radu bilo je propisano da poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme samo ako za to postoji objektivan razlog koji se u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu iz članka 14. stavka 3. ovoga Zakona mora navesti. Stavak 3. istog članka glasi: Ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom.
5.4. U činjeničnom opisu djela, kako je on naznačen u optužbi navedeno je da su: kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osob protivno odredbi članka 12. stavka 2. Zakona o radu, sklopili u Rijeci uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme dana 10. studenog 2021., sa radnikom DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za poslove vozača taksija i trajanjem do 30.studenog 2021 na nepuno radno vrijeme 10 sati tjedno, u kojem ugovoru o radu nisu naveli objektivni razlog sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, što su bili dužni.“ Takav opis ispunjava u biti, samo djelomično zakonski opis djela, ali ne sadrži konkretno obilježje prekršaja za koji se okrivljenici optužuju. Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da je za ostvarenje obilježja ovog djela prekršaja potrebno da se radi o sklapanju uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme bez navođenja objektivnog razloga, budući koje obilježje nije navedeno u činjeničnom opisu djela sadržanom u optužnom prijedlogu, a da ovlašteni tužitelj nije u činjeničnom opisu optužnog akta naveo koje su to sve ugovore o radu na određeno vrijeme sklopili okrivljenici sa radnikom, odnosno odlučnu činjenicu kako bi se radilo o djelu sklapanja uzastopnih ugovora o radu pa da na način kako je opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj te je, na temelju odredbe čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, donio oslobađajuću presudu u odnosu na taj prekršaj.
5.5. Isto tako, neosnovano žalitelj ističe i da je sud trebao pozvati tužitelja na ispravak optužnog prijedloga u smislu čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona, budući da izostanak zakonskog obilježja prekršaja, nije podatak u smislu čl. 160. st. 2. (toč. 5.) bez kojeg nije moguće voditi postupak pa ga je potrebno nadopuniti, već nedostatak takve težine da bez njegovog navođenja u činjeničnom opisu, opisano ponašanje okrivljenika ne čini biće prekršaja iz čl. 228. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu.
6. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
