Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene. pravne osobe Braće Ibiši d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe AP, zastupani po braniteljima Gjergu Lekaj i Marku Rogić, odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Lekaj i Rogić iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 229 stavka 1 točke 3 i stavka 2 Zakona o radu ("Narodne novine "broj. 93/2014, 127/2017, 98/2019), članka 172 stavku 2 točka 4 i stavku 3 Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021) i prekršaja iz članka 150 stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/2013, 137/2013, 98/2019), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 25. studenog 2024., broj: Pp-1086/2022, na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2025. i 2. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj pod točkom 1. izreke iz članka 229 stavka 1 točke 3 i stavka 2 Zakona o radu te se predmet u tom dijelu, dostavlja prvostupanjskom sudu na suđenje.

p r e s u d i o  j e

II. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje, a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda te se izriče:

Na temelju članka 181. stavka 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), protiv I okrivljene. pravne osobe Braće Ibiši d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe AP

ODBIJA SE OPTUŽBA

da ne bi u isto vrijeme i mjestu opisanom kao u točki 1. radnicu FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1951. u [adresa], Sjeverna Makedonija, s prebivalištem u [adresa], prijavili na obvezno mirovinsko osiguranje s prvim danom početka rada dakle s danom 17. prosinca 2021., a niti su to učinili do dana inspekcijskog nadzora 21.prosinca 2021.,

pa da bi time počinili prekršaj iz članka 172. stavak 2. točka 4. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

III. Uslijed odluke iz t. II. žalba tužitelja bespredmetna je za prekršaj iz članka 172 stavku 2. točka 4. i stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju činjenično opisanog pod t. 2. izreke pobijane presude.

IV. U ostalom dijelu, žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje se odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj pod točkom 3. izreke iz članka 150 stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena. pravna osoba Braća Ibiši d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba AP na temelju čl. 182. stavak 3. (ispravno članak 182. točka 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018 i 114/2022), oslobođeni su od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 229 stavka 1 točke 3 i stavka 2 Zakona o radu te prekršaj iz članka 172 stavku 2 točka 4 i stavku 3 Zakona o mirovinskom osiguranju, dok su temeljem članka 182. stavak 1. (ispravno članak 182. točka 1.) Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 150 stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Istom presudom, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničog stanja kako to proizlazi iz sadržaja žalbe navodeći u bitnome da su okrivljenici navedena djela prekšaja počinili upravo na način kako im je stavljeno na teret. Ističe da sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedokinja radnice ZP zbog zdravstvenih razloga i inspektoricu rada NP i sanitarnu inspektoricu APN. Navodi da su zapisnici o obavljenom inspekcijskom nadzoru zakoniti i sadrže sva upozorenja sukladno članku 158. stavak 6. Prekršajnog zakona. Predlaže da Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske preinači odluku i okrivljenicima izrekne propisane kazne.

3. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna.

4. Razmotrivši predmet i navode žalbe tužitelja, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na djela prekršaja iz članka 229 stavka 1. točke 3. i stavka 2 Zakona o radu.

4.1. Naime, prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, okrivljenika oslobodio od optužbe na temelju načela in dubio pro reo, jer „nije mogao sa potpunom sigurnošću utvrditi činjenice bitne za obilježje ovog djela, a to je da li je svjedokinja FP u poslovnim prostorima okrivljene pravne osobe obavljala poslove za okrivljenu pravnu osobu“. U dokaznom postupku, prvostupanjski sud je pročitao pisanu obranu okrivljenika koji su inkriminirane prekršaje negirali, te je odustao od saslušanja svjedokinje FP zbog narušenog zdravstvenog stanja svjedokinje pogotovo početne senilne katarakta te ostalih dijagnoza navedenih u otpusnom pismu. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da „na temelju zakonitih dokaza u spisu nije mogao sa potpunom sigurnošću utvrditi činjenice bitne za obilježje ovog djela“ te okrivljenike u nedostatku dokaza oslobađa od optužbe za naprijed navedeno djelo činjenično opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude.

4.2. Međutim, po ocjeni ovog suda nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe uz obrazloženje iz pobijane presude. Opravdano žalitelj ukazuje da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, s obzirom da je prvostupanjski sud propustio provesti sve raspoložive dokaze, odnosno na okolnost zaticanja radnice GP na poslovima proizvodnje bureka i pekarskih proizvoda dana 17. prosinca 2021. od 08,30 sati do 09,00 sati u predmetnom prostoru po inspektorici rada NP i sanitarnoj inspektorici APN iste ispitati te cjeneći njihove iskaze po potrebi provesti suočenje s II okrivljenikom.

4.3. U odnosu na zapisnik od 17. prosinca 2021. potrebno je navesti da je žalbeni navod žalitelja neosovan u odnosu na dio zapisnika o ispitivanju svjedokinje FP koji se nije mogao koristiti kao dokaz u postupku, budući je iz predmetnog zapisnika vidljivo da je ispitana osoba prije davanja iskaza upozorena sukladno odredbi članka 64. stavak 6. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/2009) da je dužna govoriti istinu i da ne smije ništa prešutjeti jer je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te u skladu s člankom 63. istog Zakona da ima pravo uskratiti svjedočenje, odnosno odgovore na pojedina pitanja kojima bi sebe, svoje srodnike u ravnoj liniji, a u pobočnoj do trećeg stupnja srodstva zaključno, bračnog druga ili srodnika po tazbini do drugog stupnja srodstva zaključno, pa i onda kad bi brak prestao te skrbnika, i štićenika odnosno posvojitelja ili posvojenika izložio kaznenom progonu, teškoj sramoti i znatnoj materijalnoj šteti no ispitana svjedokinja kao majka okrivljenika nije predhodno upozorena na blagodat nesvjedočenja kako je to propisano odredbom članka 285. stavkom 1. točkom 2. u svezi sa stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 121/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024), koji se supsidijarno primjenjuje u prekršajnom postupku na temelju odredbe članka 82. stavka 3. Prekršajnog zakona.

4.4. Naime, sukladno članku 158. stavku 7. i 8. Prekršajnog zakona, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama Prekršajnog zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku i takvi se zapisnici o ispitivanju svjedoka mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku. Međutim, budući da navedeni zapisnik o ispitivanju gore navedenog privilegiranog svjedoka u konkretnom slučaju nema zakonom propisani sadržaj sukladno citiranim odredbama Zakona o kaznenom postupku, dio istog se nije mogao niti koristiti tijekom postupka i koji predstavlja nezakonit dokaz sukladno članku 90. Prekršajnog zakona, pa neizvođenje tog dokaza od strane prvostupanjskog suda nije niti moglo utjecati na donošenje drugačije odluke u dijelu na ovu svjedokinju.

4.5. Nadalje, treba istaknuti da u skladu s člankom 158. stavcima 6. i 8. Prekršajnog zakona, prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, može osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku i takvi se zapisnici na temelju čl. 158. st. 7. Prekršajnog mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

4.6. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe tužitelja pobijanu presudu ukinuti u odnosu na točke 1. izreke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, time da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku provesti dokaze na koje je ukazano ovim rješenjem, po potrebi i druge dokaze, te donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku, u tom dijelu.

5. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj Sud je ocijenio da je u odnosu na djelo opisano u izreci prvostupanjske presude pod točkom 2. iz članka 172 stavku 2. točka 5 Zakona o mirovinskom osiguranju počinjena povreda materijalnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, stoga što se radi o presuđenoj stvari.

-

- 5.1. U konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

5.2. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju A (A v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju F v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

5.3. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je poslodavcu trgovačkom društvu Braća Ibiši usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, na zapisniku o inspekcijskom nadzoru. Klasa: UP/I 116-02/21-01/365, Urbroj: 443-02-02-11/21-1 dana 21. prosinca 2021. u skladu s odredbom čl. 171. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine "broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018) te članka 3., 24. i 70. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj: 115/20218) zabranjeno obavljanje djelatnosti (proizvodnja i prodaja pekarskih proizvoda) u Pekari Braća Ibiši na adresi [adresa], do otklanjanja utvrđenih nedostataka u poslovanju, a najkraće na rok od 15 dana, s time da se isto neće izvršiti ukoliko okrivljenik otkloni utvrđene nedostatke i plati iznos od 20.000,00 kuna u korist Državnog proračuna:

5.4. Nadalje, prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru nad poslovanjem istog objekta od 25. prosinca 2021. okrivljenici nisu naknadno otklonili nedostatke, niti uplatili iznos od 20.000,00 kuna u korist Državnog proračuna, pa je usmeno rješenje izvršeno pečaćenjem ulaznih vrata Pekare Braća Ibiši na adresi [adresa] i stavljanjem samoljepljive trake Državnog inspektorata.

5.5. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.

5.6. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenika i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanje i upućivanje (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima, stavlja na teret da su počinili prekršaj iz članka 172 stavku 2 točka 4 i stavku 3 Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena dana 25. prosinca 2021. pečaćenjem objekta za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

5.7. Prema tome, okrivljenici su pećaćenjem predmetnoig objekta kažnjeni za isti događaj pa se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari i okrivljenici ne mogu više biti proglašeni krivima i kažnjeni za isto djelo. Stoga je ovaj sud, postupajući u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava i svojim stajalištem o povredi načela ne bis in idem, ispravio navedenu povredu na način da je odbio optužbu protiv okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude pod točkom 2., a zbog kojeg je navedena administrativna mjera protiv okrivljenika i primijenjena, a žalba tužitelja postala je bespredmetna u odnosu na ovo djelo.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je okrivljenike oslobodio optužbe, zbog prekršaja iz članka 150 stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, opisanog u izreci pod točkom 3., te je je za svoju odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud.

6.1. Člankom 150. stavak 1. i stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u vrijeme počinjenog prekršaja bilo je propisano kažnjavanje pravne i odgovorne osobe koja Zavodu u propisanom roku ne dostavi prijavu na obavezno zdravstveno osiguranje (članak 120. stavak 3.) Člankom 120. stavak 3. ovog Zakona isto tako je bilo propisano da se: Prijava na obavezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju te odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja podnose se u roku od osam dana od dana nastanka promjene ili prestanka okolnosti na osnovu kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.

6.2. U izreci pobijane presude pod točkom 3. i u optužbi u činjeničnom opisu je navedno: “u isto vrijeme i mjesto opisano kao u točki 1. nisu radnicu FP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1951. u [adresa], Sjeverna Makedonija, s prebivalištem u [adresa], prijavili na obvezno zdravstveno osiguranje s prvim danom početka rada dakle s danom 17.prosinca 2021., a niti su to učinili do dana inspekcijskog nadzora 21.prosinca 2021.“

6.3. Dakle u predmetnoj situaciji to znači da propisana obveza teče od dana 17. prosinca 2021. te su okrivljenici u prekršaju protekom roka od osam dana, a ne na opisani način. Takav opis sadrži, u biti, samo djelomičan zakonski opis djela, a ne i konkretno obilježje prekršaja za koji se okrivljenik optužuje. Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da prekršaj iz čl. 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kažnjiv po čl. 150. st. 1. i st. 3. istog Zakona, a na način kako je to opisano u optužbi, po propisu nije prekršaj te je, na temelju odredbe čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, donio oslobađajuću presudu u odnosu na taj prekršaj.

6.4. Iz navedenih razloga, na temelju članak 206. stavak 1. i 3. (izreka rješenja) i članka 205. (izreka presude) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.