Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1382/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe HRVATSKE CESTE d.o.o. i II okrivljenog odgovorne osobe ĆI, III okrivljenog odgovorne osobe MI, IV okrivljenog odgovorne osobe ČI i V okrivljenog odgovorne osobe HI, zbog prekršaja iz članka 262. stavak 1. točka 12. i stavak 3. Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine" broj: 80/2013, 153/2013, 78/2015, 12/2018, 118/2018), odlučujući o žalbi I okrivljenika HRVATSKE CESTE d.o.o., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 6. prosinca 2024., broj: Pp-437/2022 na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika HRVATSKE CESTE d.o.o. i potvrđuje se prvostupanjska odluka.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljena pravna osoba je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 6. prosinca 2024., broj: Pp-437/2022 I okrivljenik pravna osoba HRVATSKE CESTE d.o.o. je proglašena krivom i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 40.000,00 eura, dok su II okrivljenik odgovorna osoba ŽI, III okrivljenik odgovorna osoba MI, IV okrivljenik odgovorna osoba ČI i V okrivljenik odgovorna osoba II temeljem člana 182. točka 3. Prekršajnog zakona oslobođeni optužbe, zbog prekršaja iz članka 262. stavak 1. točka 12. i stavak 3. Zakona o zaštiti okoliša, činjenično opisan u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljena pravna osoba je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura, dok je u odnosu na odgovorne osobe ĆI, MI, ČI i II Istom presudom, odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljena pravna osoba je pravodobno, podnijela žalbu zbog pogrešne primijene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da iz činjeničnog opisa prekršaja proizlazi da je cesta puštena u promet 02.06.2017., da je rješenje o procjeni utjecaja na okoliš zahvata doneseno 18.07.2003., a iz Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša (NN 12/18) proizlazi da je prekršaj iz čl. 262. st. 1. toč. 12. koji se okrivljeniku stavlja na teret propisan tek Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša (NN 12/18). Kako je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret propisan nakon donošenja rješenja o procijeni utjecaja i nakon puštanja ceste u promet, a čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša je propisano da se isti ne primjenjuje na rješenja o procjenama utjecaja okoliša donesena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša, to onda proizlazi da Hrvatske ceste d.o.o. sukladno čl. 2. Prekršajnog zakona nisu mogle počiniti prekršaj, jer isti nije postojao. Odmah su nakon inspekcijskog nadzora koji je obavljen 29.06.2021. pristupili provedbi naloženih mjera, te s obzirom da je procijenjena vrijednost provedbe naloženih mjera iznosila tadašnjih 150.000,00 kn bez PDV-a, a Hrvatske ceste d.o.o. su kao korisnici državnog proračuna obveznik provedbe javne nabave, postupak je uvršten u Plan nabave za 2022. Dakle Planom nabave za 2022., radovi mjerenja količine onečišćujućih tvari u zraku na dionici Solin-Plano državne ceste DC8, evidencijski broj nabave 2.436-500/22, postupak je uvršten u Plan nabave i proveden o čemu su sastavljena izvješća. Slijedom navedenog, neprijeporno je kako Hrvatske ceste d.o.o. nisu postupile protivno odredbi članka 89a i članka 93., stavka 3. Zakona o zaštiti okoliša, a samim tim ne mogu biti odgovorne niti odgovorne osobe u pravnoj osobi Hrvatske ceste d.o.o. Prvostupanjski sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare. U prekršajnom nalogu navedeno je: što u razdoblju od 2. lipnja 2017. do 29. srpnja 2021. na državnoj cesti D8 Solin - Plano, prvookrivljena pravna osoba .... Nisu provodili kontinuirana mjerenja količine onečišćujućih tvari u zraku određenim Rješenjem od 18. srpnja 2023.“, te je evidentno da je nastupila zastara za razdoblje za koje se terete tj. od 02. lipnja 2017. do 18. siječnja 2018. s obzirom da je proteklo više od 4 godine od podnošenja optužnog prijedloga od 18. siječnja 2022. (početak zastare 02.06.2017.!). Akt temeljem kojeg je naloženo mjerenje onečišćenja je Rješenje o procjeni utjecaja na okoliš od 18. srpnja 2003., dakle 20 godina stari akt koji nije revidiran obzirom na promijenjene okolnosti kao i zakonske izmjene. Predlaže Visokom prekršajnom sudu u Zagrebu da usvoji žalbu prvookrivljenika te preinači pobijanu odluku i obustavi prekršajni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu točno utvrdio činjenično stanje.

6. Nije u pravu okrivljenik kada pobija prvostupanjsku presudu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, a koju povredu kako to proizlazi iz sadržaja žalbe nalazi kao posljedicu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ponavljajući gotovo u cijelosti obranu koju je iznio tijekom prvostupanjskog postupka, osporavajući u bitnom primjenu odredbe članka 262. stavak 1. točka 12. Zakona o zaštiti okoliša, koji prekršaj je propisan nakon donošenja rješenja o procjeni utjecaja i nakon puštanja ceste u promet.

7. Međutim, po mišljenju ovog Suda, prvostupanjski sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svih u postupku provedenih dokaza, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, osnovano zaključilo kako je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret, i na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenilo odgovarajuće odredbe materijalnog prekršajnog prava.

8. Naime, prvostupanjski sud je tijekom provedenog dokaznog postupka izvršilo uvid u rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja kojim je na zahtjev prvookrivljenice namjeravani zahvat-rekonstrukcija državne ceste D8, dionica Solin-Plano, ocjenjen kao prihvatljiv za okoliš uz obvezu primjene mjera zaštite okoliša i programa praćenja stanja okoliša, a u pogledu programa praćenja stanja okoliša određeno je kontinuirano tijekom godine provoditi mjerenja količine onečišćavajućih tvari u zraku te voditi zapisnik-mjerenje onečišćenja zraka provoditi u vršnom satu prometnog opterećenja pri brzinama vjetra manjim od 3m/s.

9. Dakle, bitno je za naglasiti da je okrivljena po ovom rješenju bila dužna provoditi mjere zaštite okoliša i praćenje stanja okoliša utvrđenih Rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš od 18. srpnja 2003., kontinuirano a obveza provođenja mjera nije prestala puštanjem u promet navedene dionice, te je okrivljenom produžavan rok izvršavanja obveze uklanjanjem nepravilnosti kako je provostupanjski sud i utvrdio prema zapisniku o inspekcijskom nadzoru od od 28. veljače 2020., 17. ožujka 2021. i 29. lipnja 2021. kada mu je dan dodatni rok od 30 dana od 21. lipnja 2021. da dostavi inspektoru dokaze da je s ovlaštenom institucijom ugovorio provođenje mjerenja količine onečišćujućih tvari u zraku na dionici Solin-Plano državne ceste D8, kojem nije udovoljio te je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako je okrivljenik počinio inkriminirano djelo. Sukladno članku 262. stavak 1. točka 12. Zakona o zaštiti okoliša pravna osoba je bila dužna provoditi mjere i programe praćenja stanja okoliša, kako je to propisano rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš

10. Nadalje, I okrivljenik neosnovano ističe da je prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret propisan nakon donošenja rješenja o procijeni utjecaja i nakon puštanja ceste u promet, kao što neosnovano ističe da je čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša propisano da se isti ne primjenjuje na rješenja o procjenama utjecaja okoliša donesena prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša. Dapače kako i proizlazi iz rješenja kroz obveze kao što su uključivanje mjera zaštite okoliša, određeno je redovito praćenje stanja okoliša i procjena utjecaja na okoliš u ovako značajanom zahvatu.

11. Isto tako neosnovano okrivljenik ističe prigovor zastare. U ovom predmetu zastara prekršajnog progona nastupa nakon četiri godine od počinjenja prekršaja, sukladno čl. 13. st. 1. Prekršajnog zakona, a događaj se zbio 29. srpnja 2021., dakle, zastara prekršajnog progona nije nastupila.

12. Dakle, suprotno tvrdnjama žalbe, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je izvršio potpunu i pravilnu ocjenu i analizu izvedenih dokaza, kako samih za sebe tako i u međusobnoj svezi, što je na stranici 5, 6 i 7 pobijane presude detaljno i valjano obrazložio. Razloge prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud i radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj se upućuje na iste.

13. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

14. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljeniku za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, tim više što je izrečena nešto iznad zakonom propisanog minimuma, jer je za prekršaj iz članka 262. stavak 1. točka 12. Zakona o zaštiti okoliša, propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 300.000,00 do 900.000,00 kuna (39.816,84 do 119.450,53 eura), te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne.

15. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao okrivljenu pravnu osobu na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

16. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Zapisničar :

predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.