Poslovni broj: Usž-1246/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za službenički sustav, Sektora za službeničke odnose, Službe za državni ispit, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŽO iz [adresa], radi polaganja državnog ispita, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1630/2024-9 od 11. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1630/2024-9 od 11. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-133-01/24-02/470, URBROJ: 514-08-01-03/01-24-06 od 27. veljače 2024.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za polaganje državnog ispita za ŽO.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih smatra da tuženik načinom odlučivanja o pravu ŽO na polaganje državnog stručnog ispita nije prekoračio granice odlučivanja, odnosno zbog razloge zbog kojih smatra da je tuženik odlučivao u granicama svoje stvarne nadležnost jer da je tuženik prilikom donošenja odluka o pravu ŽO ujedno vršio upravni nadzor nad unutarnjim uređenjem tužitelja. Ističe i da prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog kojih smatra da je tuženik na odgovarajući način primijenio propise koji se odnose na državne službenike na ŽO koji nije državni službenik. Predlaže stoga da Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da tužitelj ne razlikuje stručni ispit, državni stručni ispit i državni ispit. Upućuje na odredbu članka 101. Zakona o državnim službenicima kojom je propisano da je tijelo državne uprave nadležno za službeničke odnose, pa tako i tuženik, nadležno za razvoj i provedbu polaganja državnog ispita te na odredbu članka 13. Pravilnika o polaganju državnog ispita kojom je propisano da čelnik javnopravnog tijela imenuje jednog ili više ispitnih koordinatora, koji su dužni prijaviti kandidata za polaganje državnog ispita, provjeriti i utvrditi ispunjava li kandidat propisane uvjete za polaganje državnog ispita te dostaviti dokaze (rješenje o rasporedu na radno mjesto odnosno ugovor o radu kojim je utvrđena obveza i rok polaganja ispita određene razine, svjedodžbu ili diplomu o završenom školovanju, izvadak iz Pravilnika o unutarnjem redu s opisom poslova i uvjetima za raspored i potvrdu o radnom stažu). U vezi s potonje navedenim ističe da se iz dokaza koje je tužitelj dostavio za ŽO nije moglo utvrditi obavlja li poslove za koje je priložen opis poslova, nije utvrđen stručni uvjet položen državni ispit II. razine, već dodatna izobrazba te u opisu poslova nije navedeno izdavanje ili donošenje upravnih akata, a Aneksom Ugovora o radu br. 726/2022 produžen je GO rok za polaganje državnog stručnog ispita iako niti Zakonom o radu niti Pravilnikom o radnim odnosima tuženika nije propisana mogućnost produženja roka polaganja državnog ispita. Predlaže da Sud odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu.
5. Iako uredno pozvana zainteresirana osoba nije podnijela odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u dijelu i u granicama propisanim odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz spisa predmeta proizlazi da je odbijen zahtjev tužitelja za polaganje državnog ispita za ŽO jer ispitni koordinator tužitelja niti nakon što je zaključkom od 22. veljače 2024. pozvan da podnese valjane dokaze na kojima temelji svoj zahtjev to nije ispravno učinio. Naime, dostavljen je opis poslova za radno mjesto Viši suradnik I šifra 7001, a u Ugovoru o radu br. 762/2022 navodi se da ŽO obavlja poslove radnog mjesta Viši suradnik I/7001.104, u opisu poslova za radno mjesto Viši suradnik I šifra 7001 se ne navode poslovi u vezi s javnim ovlastima, a Ugovorom o radu nije utvrđena obveza polaganja državnog ispita određene razine niti rok polaganja istog.
9. Prvostupanjski sud je 4. veljače 2025. održao raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Osim toga je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
10. Prema odredbi članka 19. Pravilnika o polaganju državnog ispita („Narodne novine“, broj: 70/20., 29/21. i 39/22.) se za prijavljene kandidate u ADI sustav pridružuju dokazi u PDF formatu rješenje o rasporedu na radno mjesto odnosno ugovor o radu kojim su utvrđeni obveza i rok polaganja Ispita propisane razine, svjedodžba ili diploma o završenom školovanju kojom se dokazuje da kandidat ima potrebnu razinu obrazovanja za razinu Ispita koju je dužan položiti, izvadak iz Pravilnika o unutarnjem redu, sistematizaciji radnih mjesta javnopravnog tijela sa utvrđenim opisom poslova i posebnim uvjetom položen državni ispit propisane razine za radno mjesto na koje je kandidat raspoređen, izvadak iz općeg akta javnopravnog tijela za osobe koje obavljaju poslove službene osobe prema čl. 23. Zakona o općem upravnom postupku u kojem je propisano trajanje probnog rada, pripravničkog staža i rok u kojem su službene osobe dužne položiti državni ispit propisane razine, potvrda o radnom stažu ili druga isprava kojom se dokazuje početak osiguranja te ostvareni radni staž u javnopravnom tijelu u kojem je kandidat zaposlen, dokaz o promjeni osobnog imena, ako je ono mijenjano u odnosu na predočene isprave.
11. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije dostavio pravovaljane dokaze sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 19. Pravilnika o polaganju državnog ispita jer se iz dostavljenih dokaza nije moglo nedvojbeno utvrditi obavlja li prijavljeni kandidat GO poslove s javnim ovlastima i postoji li za njega uopće obveza polaganja državnog ispita, koje razine i u kojem roku, a slijedom čega je pravilno odbijen njegov zahtjev za polaganje državnog ispita.
12. U odnosu na prigovor tužitelja o prekoračenju nadležnosti ovaj Sud nalazi da je prigovor neosnovan jer je tuženik sukladno odredbi članka 101. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 155/23. i 85/24.) nadležan za razvoj i provedbu polaganja državnog ispita, pod što se može podvesti konkretna situacija, a ne pod upravni nadzor, kako to pogrešno smatra tužitelj.
13. Prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
14. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
