Poslovni broj: Usž-540/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Košarkaši klub "Kvarner 2010", Rijeka, Slaviše Vajnera Čiče 13, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović, Dušan Miočić i Iva Glavota, Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 901/2024-7 od 26. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 901/2024-7 od 26. studenoga 2024.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda određuje se prekid spora do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o žalbi protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-108/2023-4 od 24. veljače 2023.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) tj. zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. Dalje u žalbi tužitelj daje osvrt na razloge zbog kojih je u predmetnom slučaju sud donio odluku o prekidu spora. Posebno napominje da je u predmetnom slučaju već nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze, poreza na dohodak za 2013., koja je počela teći 1. siječnja 2014., a za 2104. (razdoblje od 1. siječnja – 30. travnja 2014.), koja teče od 1. siječnja 2015. Dodaje i druge razloge koji se tiču tijeka relativne zastare prava na utvrđivanja poreza na dohodak. Pri tomu posebno obrazlaže koje sve radnje su tijek zastare prekinule, uz zaključak da je u ovom slučaju, osim nastupa relativne zastare po proteku roka od tri godine, došlo do nastupa apsolutne zastare, koja je za razdoblje 2013. nastupila 1. siječnja 2020., a za razdoblje 2014. (od 1. siječnja 2014. – 30. travnja 2014.) je nastupila 1. siječnja 2021. Tužitelj u bitnom smatra da nije bilo osnove za prekid spora. Dodaje da su uslijed nastupa relativne i apsolutne zastare ispunjeni zakonski uvjeti za usvajanje tužbenog zahtjeva i poništenje osporenih rješenja, donesenih u ponovnom postupku (tuženikovo rješenje od 31. srpnja 2019. i prvostupanjsko rješenje od 15. listopada 2018.).

Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje na način da tužbeni zahtjev usvoji i poništi tuženikovo rješenje od 31. srpnja 2019. i prvostupanjsko rješenje od 15. listopada 2018. te dosudi tužitelju sve troškove spora prema troškovniku. Podredno, tužitelj predlaže da se žalba usvoji, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Tužitelj u žalbi traži trošak sastava žalbe (500 bodova/Tbr. 27.).

3. Žalba je osnovana, iz niže navedenih razloga.

4. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud prekinuo spor pokrenut po tužbi tužitelja podnesenoj 15. listopada 2019. tom sudu, kojom osporava zakonitost tuženikovog rješenja, klasa: UP/II-471-02/18-01/344, urbroj: 513- 04-19-9 od 31. srpnja 2019. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-02/14-01/193, urbroj: 513-07-08/18-30 od 15. listopada 2018. Navedena rješenja su donesena u ponovnom postupku, nakon što je tuženik, po žalbi tužitelja, ranijim rješenjem, klasa: UP/II-471-02/15-01/120, urbroj:

513-04/18-03 od 31. siječnja 2018. poništio prvostupanjsko rješenje, klasa: UP/I-471- 02/14-01/193, urbroj: 513-07-08/14-1 od 31. prosinca 2014., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na drugi dohodak i prirez poreza na drugi dohodak te doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje 1. siječnja 2013. – 30. travnja 2014.

5. Prvostupanjski sud je presudom poslovni broj: Us I-108/2023 od 24. veljače 2023. usvojio tužbeni zahtjev, poništio ranije tuženikovo rješenje od 31. siječnja 2018. i prvostupanjsko rješenje od 31. prosinca 2014., utvrdivši da je tijekom drugostupanjskog postupka (žalbenog postupka) nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje poreznih obveza, jer je od dostave prvostupanjskog poreznog rješenja (16. siječnja 2015.) do dostave drugostupanjskog rješenja tužitelju (28. veljače 2018.) prošlo više od tri godine, a u tom razdoblju porezno tijelo nije poduzelo nikakvu službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje porezne obveze tužitelju.

6. Dakle, prvostupanjski sud ostaje kod stajališta već iznesenog u ukinutoj presudi, poslovni broj: Us I-1467/2018 od 30. travnja 2019., a dalje u obrazloženju navedene presude iscrpno navodi i obrazlaže razloge zbog kojih ocjenjuje da u konkretnom slučaju ne postoji osnova za primjenu Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16. – dalje: OPZ/16.), tj. da se nastup zastare prava na utvrđivanje porezne obveze ocjenjuje prema odredbama tog propisa, koji navedeni institut regulira na drugačiji način u odnosu na mjerodavne odredbe ranije važećeg propisa (Opći porezni zakon – "Narodne novine", broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.

– dalje: OPZ/08.).

7. Predmet ocjene u upravnom sporu koji prvostupanjski sud vodi pod poslovnim brojem: Us I-901/2024 je ocjena zakonitosti tuženikovog rješenja od 31. srpnja 2019., kojim je odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 15. listopada 2018., a koje je doneseno u ponovnom postupku, jer je u ranijem postupku tuženik, u povodu žalbe tužitelja, tuženik rješenjem od 31. siječnja 2018. poništio prvostupanjsko porezno rješenje od 31. prosinca 2014., uz primjedbe na koji način valja u nastavku postupka utvrditi bitne činjenice vezano uz utvrđenje obveza poreza i prireza na dohodak i pripadajućih doprinosa, tj. na koji način će prvostupanjsko tijelo otkloniti uočene nepravilnosti i utvrditi pravo stanje stvari te donijeti pravilno i zakonito porezno rješenje.

8. Dakle, prvostupanjska presuda poslovni broj: Us I-108/2023-4 od 24. veljače 2023. je donesena u ponovnom postupku, nakon što je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz-43/2021 od 31. kolovoza 2022. ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj: Us I-1467/2018 od 30. travnja 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenoj odluci od 31. kolovoza 2022. iznosi stajalište prema kojem, s obzirom da u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16., tj. na dan 1. siječnja 2017. u konkretnom slučaju nije nastupila relativna, a niti apsolutna zastara po pravilima propisanim u ranije važećem propisu, tj. OPZ/08., primjenom prijelazne i završne odrede 197. OPZ/16., postupak valja dovršiti prema odredbama OPZ/16., koji ne propisuje relativnu, već samo apsolutnu zastaru.

9. Stoga je, prvostupanjski sud u predmetnom sporu bio dužan odlučiti o tužbi tužitelja, u kojoj traži ocjenu zakonitosti tuženikovog rješenja od 31. srpnja 2019. i prvostupanjskog rješenja od 15. listopada 2018., a ne prekinuti postupak pozivom na članak 105. stavak 2. točku 1., u vezi članka 104. stavka 1. ZUS-a, jer se ne radi o prethodnom pitanju, niti o bilo kojoj drugoj osnovi za prekid upravnog spora propisanoj člankom 105. ZUS-a.

10. U konkretnoj situaciji prvostupanjski sud je bio dužan postupiti prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz odluke broj: U-zpz-43/2021 od 31. kolovoza 2022. iznesenog u vezi primjene mjerodavnog propisa u predmetnoj stvari. Naime, iz istog razloga je, zbog pogrešne primjene propisa, već ukinuta i ranija prvostupanjska presuda, poslovni broj: Us I-1467/2018 od 30. travnja 2019., a koja obvezuje prvostupanjski sud, ne samo u konkretnom slučaju, već je riječ o pravnom pitanju vezano uz primjenu mjerodavnog propisa. U prilog takvom stajalištu je i upravnosudska praksa, kao i ustavnosudska praksa iznesena u nizu sudskih odluka.

11. Stoga je, prvostupanjski sud, opisanim postupanjem, počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka i donio nezakonitu odluku, jer je prekinuo predmetni spor, iako za to nisu ispunjeni propisani uvjeti iz članka 105. stavka 2. točke 1., u vezi članka 104. stavka 1. ZUS-a, na temelju kojih je sud donio pobijano rješenje, a čemu osnovano tužitelj prigovara u žalbi. Dodaje se da žalbeni razlozi koji se tiču načina odlučivanja o meritumu predmetne stvari, s obzirom na navedeno, nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijanog rješenja

12. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je poništio pobijano rješenje na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a, u vezi članka 128. stavka 4. i članka 144. ZUS-a, te odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

13. S obzirom da je ovaj Sud žalbu usvojio, dosudio je tužitelju zatraženi, opravdani trošak sastava žalbe u iznosu od 1.000,00 eura. Kako je tužitelj uspio u žalbenom postupku, to je na temelju članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 144. stavkom 1. i 4. ZUS-a te Tarifnog broja 27. točke 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23.), dosuđena naknada zatraženog troška sastava žalbe u pripadajućem iznosu, te je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja. O troškovima upravnog spora, koji tužitelj također traži u žalbi, odlučit će se zajedno s odlukom o meritumu predmetne stvari.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović