Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-580/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao član vijeća i suca izvjestitelja i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Zorici Franković, odvjetnici iz Đurđevca, protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Koprivničko-križevačke županije, iz Koprivnice, Trg Tomislava Bardeka 10, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ravnateljici dipl.iur. HOV, koja je zastupana po punomoćniku Brunu Čeru, odvjetniku iz Koprivnice, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja Pr-6/2024-9 od 6. studenog 2024., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Pr-6/2024-10 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovnog broja Pr-6/2024-9 od 6.studenog 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovnog broja Pr-6/2024-10 od 6.studenog 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poništena je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji je 14.ožujka 2024. donio tuženik (točka 1.), utvrđeno je da radni odnos tužitelja nije prestao te da se održava na snazi ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 23.ožujka 2023. godine (točka 2.), naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto vozača saniteta u roku od 8 (osam) dana (točka 3.), te je obvezan tuženik da tužitelju isplati naknadu bruto plaće od 14. ožujka 2024. godine u mjesečnom iznosu od 2.126,31 eura utvrđen ugovorom o radu od 23.ožujka 2023. godine (točka 4.), a istom odlukom naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura (točka 5.).

2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda suda prvog stupnja ukine te predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači.

3. Predmet postupka je poništenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji je tuženik donio 14. ožujka 2024., kojom odlukom je otkazan radni odnos tužitelja s tuženikom za radno mjesto vozača saniteta, kao i utvrđenje da nije prestao radni odnos tuženika s tužiteljem te da je ostao na snazi ugovor o radu zaključen 23.ožujka 2023., kao i da se tužitelj vrati na radno mjesto vozača saniteta, da mu se isplati naknada bruto plaće od 14.ožujka 2023. u visini od 2.126,21 eura mjesečno kao i nadoknadi troškove parničnog postupka.

4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj žalbeni sud nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana odluka razumljiva i jasna ista se može ispitati.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- tužitelj i tuženik su imali zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme koji je zaključen 23. ožujka 2023. do povratka na rad drugog radnika i to na radno mjesto vozača sanitetskog vozila,

- tuženik je dana 14. ožujka 2024. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu jer je neprijeporno utvrđeno da je tužitelj na dan 28. veljače 2024. kršio ograničenje brzine na autocesti koja iznosi 130 km/h pa je tom prilikom vozio brzinom većom od 150 km/h što je proizašlo iz ispisa za praćenje brzine vozila saniteta Raptor flett,

- tužitelj je priznao da je vozio iznad ograničenja u više navrata na autocesti što bi proizlazilo iz ispisa sustava Raptor flett, ali sve u cilju da na vrijeme i u skladu s rasporedom dovede pacijente na ugovorene liječničke preglede i kemoterapiju.

6. Tijekom trajanja prvostupanjskog raspravljanja sud je proveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka te je pravilno cijenio izvedene dokaze. Analizom iskaza svjedokinje ZOV i ZO, prvostupanjski je sud zaključio da su navedene svjedokinje u lošim odnosima s tužiteljem, a svjedokinja ZO koja je 28. veljače 2024. bila s tužiteljem u vozilu kada je prekoračio dopuštenu brzinu kretanja sanitetskim vozilom, da nije tražila od njega smanjenje brzine niti je tijekom vožnje istome uputila bilo kakvu primjedbu vezano za način vožnje.

6.1. Sud prvog stupnja iskaze navedenih svjedokinja nije prihvatio s obzirom na to da iz njihovih kazivanja, a i tužitelja bi proizlazilo da su te svjedokinje i tužitelj u lošim međuljudskim odnosima.

7. Tijekom trajanja postupka neposredni nadređeni tužitelju su saslušani svjedoci KO i FO koji su izjavili da je kod tuženika postojalo ponašanje radnika – drugih vozača, a tako i tužitelja da bi prilikom obavljanja radnog posla prijevoza pacijenata i medicinskog osoblja kršili ograničenje brzine, te da bi jedina posljedica za iste bila eventualno prekršajna kazna, ako bi bili registrirani kao počinitelji brzih vožnji te bi isti sami plaćali navedenu kaznu, ali da nikada ni jedan vozač nije dobio mjeru izvanrednog dokaza ugovora o radu, kao tužitelj, a prema iskazima tih saslušanih svjedoka niti jedan se od pacijenata nikada nije žalio na vožnju tužitelja.

8. Tuženik prilikom donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio ju je sukladno Pravilniku o radu (list 22-56 spisa) koji u članku 80. taksativno navodi što predstavlja težu povredu obveze iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom među kojim opisanim težim povredama obveze iz radnog odnosa nije propisano kršenje prekoračenjem brzine vožnje.

9. Sud prvog stupnja nakon provedenog postupka i analizom izvedenih dokaza utvrdio je da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu neosnovana pa je s obzirom na takvo utvrđenje poništio navedenu odluku i usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Prema stavu ovog žalbenog suda otkaz ugovora o radu krajnja je mjera koja je dopuštena samo ako se na druge načine ne može riješiti problem između poslodavca i radnika, a izvanredni otkaz ugovora o radu za radnika je najteži oblik prestanka ugovora o radu. Takva se odluka smije donijeti samo kad je riječ o kakvoj teškoj povredi radne obveze, koja uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, a ne samo poslodavca, upućuje na to da nastavak radnog odnosa nije moguć. Učestalo kršenje radnih obveza i odbijanje radnika da promjeni svoje ponašanje nakon upozorenja poslodavca čini pravnu situaciju kada je nemoguć nastavak radnog odnosa. Kako je u ovom postupku utvrđeno da poslodavac nikad nije pisano upozorio radnika – tužitelja na prekoračenje brzine tijekom obavljanja radnog procesa, to je pravilno sud prvog stupanja zaključio da se u ovom slučaju nisu ispunili uvjeti određeni u članku 116. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZR).

11. U žalbi tuženik ponovno analizira iskaze svjedoka na način da su sadržajno činjenični prigovori u osnovi iznošenje vlastitih zaključaka, suprotno navedenim pravilnim utvrđenjima i zaključcima suda prvog stupnja, pa isti ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. Isticanje žalbenog navoda što prebrza i neoprezna vožnja znači nije propisana u članku 80. Pravilnika o radu tuženika kao osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, pa nije to od odlučne važnosti za donošenje pobijane odluke.

12. Naime, u ovom postupku predmet raspravljanja je opravdanost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Imajući u vidu odredbu članka 116. ZR koji regulira u stavku 1. da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveza poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti, interesa obiju stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Činjenica prebrze vožnje koja se stavlja tužitelju odlukom o otkazu na teret, kao razlog za prestanak radnog odnosa, odnosno da nastavak radnog odnosa nije moguć i prema mišljenju ovog suda, tužitelj nije narušio povjerenje poslodavca – tuženika ni doveo ga u situaciju da nastavak radnog odnosa nije moguć. Ovo pogotovo, imajući u vidu iskaze svjedoka da i drugi vozači, kod tuženika, prekrše dozvoljenu brzinu vožnje (sve u smislu pravovremenog i brzog obavljanja radnih zadataka, kao što je bio slučaj i s tužiteljem 28. veljače 2023.), pa to nije razlog za donošenje najteže odluke izvanrednog otkaza ugovora o radu.

13. S obzirom na to da je i ovaj sud stajališta da je tuženik nedopušteno donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da je sud prvog stupnja pravilno usvojio tužbeni zahtjev koji je poništio navedenu odluku i utvrdio da radni odnos nije prestao između stranaka kao i obvezu tuženika da vrati tužitelja na posao vozača i da mu isplati naknadu plaće od prestanka radnog odnosa od 14. ožujka 2024., a sve sukladno zaključenom ugovoru o radu, to neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu.

14. Zbog iznijetog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu potvrditi odluku suda prvog stupnja kako u pogledu glavne stvari tako i u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, sve sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Splitu 2. travnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marija Šimičić