REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-942/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, R. F. Mihanovića 9, OIB 81793146560, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Općina Tounj, Tounj, Linije 3b, OIB 55680038973, kojeg zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica u Rijeci, radi utvrđenja neosnovanosti otkaza ugovora o postojanja ugovornih prava i obveza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3587/2018-6 od 19. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1729/2017 od 19. ožujka 2018., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda zbog ogluhe suda prvog stupnja kojom je utvrđeno da je neosnovan i bez pravnog učinka otkaz Ugovora BR T4.4.2-903/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 21.09.2015.g. kojeg je tuženik izjavio dana 08.02.2016.g. konkludentnom radnjom-podnošenjem zahtjeva HAKOM-u za utvrđivanjem HRVATSKOG TELEKOMA d.d. Zagreb kao infrastrukturnog operatora te s time povezano izdavanjem potvrde o pravu puta (toč. I. izreke), zatim je utvrđeno da je na snazi i proizvodi pravne učinke Ugovor BR T4.4.2-903/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 21.09.2015.g., sklopljen između tužitelja i tuženika (toč. II. izreke), da je tuženik dužan primati ispunjenje tužiteljevih novčanih obveza temeljem Ugovora BR T4.4.2-903/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 21.09.2015.g. (toč. III. izreke), te da je tuženik dužan trpjeti tužiteljev svakodoban pristup, prolaz i izvođenje radova radi gradnje, korištenja, održavanja, proširenja, zamjene medija i otklanjanja kvarova u svrhu osiguranja nesmetanog funkcioniranja telekomunikacijskog prometa kao i proširivanja elektroničko komunikacijskih usluga u skladu s njegovim potrebama, temeljem Ugovora BR T4.4.2- 903/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 21.09.2015.g., i to na nekretninama navedenim u Prilogu br. 1 Ugovora BR T4.4.2-903/2015 o osnivanju prava služnosti na javnim površinama od 21.09.2015.g. (toč. IV. izreke).

2. Protiv te presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1428/2021-2 od 1. ožujka 2023. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:

„Je li sama činjenica da je ugovor sklopljen, te da je usmjeren na osnivanje prava služnosti i stvaranje stvarnopravnog odnosa, dovoljna osnova da takav ugovor ne može prestati otkazom, vodeći pritom računa da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (čl. 220. ZV-a) jasno određeno da sam sklopljeni pravni posao o osnivanju prava služnosti ne predstavlja stvarnopravni, već samo obveznopravni odnos, jer tek upis u zemljišne knjige prava služnosti predstavlja konstitutivni element osnivanja tih služnosti?“

3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda suda drugog stupnja preinači.

4. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode iz revizije i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem da je neosnovan i bez pravnog učinka otkaz ugovora o osnivanju prava služnosti sklopljenog između stranaka i to otkaza izjavom tuženika od 8. veljače 2016.

8. Prvostupanjski sud je primjenom čl. 331.b ZPP prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili činjenicama koje su općepoznate i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. Sud drugog stupnja je odlučujući o žalbi protiv prvostupanjske presude otklonio žalbene navode tuženika kojima se osporavala da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. U odnosu na preostale žalbene navode primjenom čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ocjenjuje da je na temelju dokaza koje je tužitelj uz tužbu priložio sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio o tužbenom zahtjevu.

10. Tuženik u reviziji u bitnom navodi da je zbog neupisivanja prava služnosti u zemljišne knjige pravni posao ostao u području obveznog prava i da je istog moguće otkazati.

11. Odgovarajući na postavljeno pravno pitanje ovaj sud upućuje da je u činjenično podudarnoj pravnoj situaciji revizijski sud već prethodno zauzeo pravno shvaćanje (Rev 998/2022-2 od 24. siječnja 2023.) prema kojem:

„... ugovor o osnivanju prava služnosti, iako se time ugovorom i određuje trajno plaćanje naknade u određenim vremenskim razdobljima, od samog početka predstavlja ugovor stvarnog prava usmjereno na osnivanje prava služnosti (čl. 219. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 129/00, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje ZVDSP), a ne predstavlja (do stjecanja prava služnosti) ugovor o trajnom obveznom odnosu, koji bi se mogao otkazati u smislu čl. 212. st. 1. ZOO-a. Naime, ovim ugovorom nije uspostavljen trajni ugovorni odnos s postojanjem uzajamnih obveza ugovornih stranaka, već je taj ugovor usmjeren na stjecanje stvarnog prava, i egzistira sve do stjecanja prava služnosti, do kojeg ovisno o okolnostima slučaja i aktivnosti ugovornih stranaka dolazi uknjižbom, ...“ (prihvaćeno i u odlukama Rev 1122/2022 od 11. siječnja 2024., Rev 615/2024-2 od 30. travnja 2024.).

12. Pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci je, u bitnome, podudarno sa pravnim shvaćanjem ovoga suda. Stoga, slijedom navedenoga u ovoj odluci se reafirmira već izraženo pravno shvaćanje ovoga suda i stoga su nižestupanjski sudovi prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenili materijalno pravo.

13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 393. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. ove presude.

14. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom prijedloga za dopuštenje revizije.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek