Poslovni broj: Usž-134/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice OZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Zrinko Markota, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska 32, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i žalbi tužiteljice protiv točke IV. izreke presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1555/2023-20 od 7. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1555/2023-20 od 7. studenoga 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22- 01/890, URBROJ: 338-01-06-05-23-03 od 30. ožujka 2023., a u točki II. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, Odjela za zdravstveno osiguranje - 2, KLASA: UP/I-502-03/22-02/3399, URBROJ: 338-21-02-02-22-5 od 2. studenoga 2022. Točkom III. izreke presude tužiteljici, u radnom odnosu kod Centra za rehabilitaciju Zagreb, priznata je ozljeda pretrpljena 29. kolovoza 2022., pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S46.0 (Ozljeda tetive rotatorne manžete lijevog ramena), ozljedom na radu te su joj u vezi s navedenom dijagnozom priznata sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 3.200,00 eura u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok je zahtjev u preostalom dijelu odbijen.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 2. studenoga 2022., kojim se u točki 1. izreke tužiteljici ozljeda nastala 29. kolovoza 2022. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S46.0 ne priznaje ozljedom na radu te joj se u točki 2. izreke u vezi s navedenom dijagnozom ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS/24). Ponavljajući u cijelosti utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, uz navođenje mjerodavnih zakonskih odredbi, navodi da nije osporio nastanak predmetne ozljede u opisanom štetnom događaju, već priznavanje iste ozljedom na radu jer je kod tužiteljice utvrđena predispozicija zdravstvenog stanja koja može imati za posljedicu bolest. Smatra da je predmet ovog upravnog spora trebala biti predispozicija zdravstvenog stanja, a ne činjenica je li ozljeda nastala ili nije, a sudski vještak se o bitnoj i odlučnoj činjenici postojanja predispozicije zdravstvenog stanja uopće nije očitovao. Navodi da sudski vještak relativizira probleme s lijevim ramenom koje je tužiteljica imala prije štetnog događaja i patološke promjene na tetivi supraspinatusa lijevog ramena, iako se točno zna da se ne radi o „određenim degenerativnim promjenama“, već o točno utvrđenom kalcificirajućem tendinitisu. Kako se sudski vještak nije decidirano izjasnio da kod tužiteljice ne postoji utvrđena predispozicija zdravstvenog stanja za nastanak rupture tetive supraspinatusa lijevog ramena u predmetnom štetnom događaju, ističe da niti tijekom upravnog spora nije nedvojbeno utvrđeno nepostojanje predispozicije. S obzirom na medicinsku dokumentaciju u spisu predmeta i obrazloženja koje je dao tijekom postupka, smatra da je kod tužiteljice utvrđena stečena predispozicija za nastanak ozljede, zbog čega bi priznavanje traženog prava bilo izravno u suprotnosti s člankom 67. stavkom 5. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon). Ističe i da se pobijana presuda temelji na mišljenju sudskog vještaka koji nije dogovorio na krucijalno pitanje za rješenje ove upravne stvari, a u odnosu na mehanizam nastanka ozljede poziva se na ovosudnu presudu, poslovni broj: Usž-1942/2024-2 od 12. lipnja 2024. Smatra da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno provedenog upravnog postupka i uz pravilnu primjenu mjerodavnih zakonskih odredbi, zbog čega predlaže da se poništi pobijana presuda i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužiteljica žalbom pobija točku IV. izreke presude u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je očitovanje na odgovor na tužbu radnja za koju ima pravo na naknadu troškova u skladu s Tbr. 27. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa) jer se istim podneskom jasno i argumentirano očitovala o navodima tuženika i predložila dokaze na sporne okolnosti. Također navodi da se podneskom od 21. lipnja 2024. očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, prihvaćajući isti u cijelosti, kao i na očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje te ujedno navela da se ne protivi usmenom saslušanju vještaka u vezi s iznesenim primjedbama tuženika. Pri tome napominje da je navedene podneske sastavila i dostavila sudu upravo na njegovo izričito traženje. S obzirom na navedeno, predlaže poništiti točku IV. izreke presude u pobijanom dijelu i dosuditi joj daljnji iznos od 2.500,00 eura, kao i trošak za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u žalbi zbog kojih se presuda pobija u navedenom dijelu. Navodi da je suglasan s obrazloženjem pobijane presude zbog kojih je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora. Protivi se cjelokupno zatraženom iznosu troškova upravnog spora smatrajući nije postojala pravna osnova za priznanje tužiteljici predmetnog prava, a što znači da ga ne mogu teretiti svi nastali troškovi upravnog spora. Predlaže odbiti žalbu tužiteljice.

6. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika smatra žalbu neosnovanom. Navodi da tuženik samo opetovano ponavlja iznesene prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a koje je vještak otklonio na ročištu održanom 16. listopada 2024. Smatra da pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, koje su utvrđene provedenim dokazima i na koje je sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu tuženika.

7. Žalbe nisu osnovane.

8. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

9. Predmetni upravni postupak vođen je povodom prijave o ozljedi na radu za ozljedu koju je tužiteljica pretrpjela na radu 29. kolovoza 2022., kada ju je prilikom pružanja usluge u Centru za rehabilitaciju Zagreb korisnica nekontrolirano povukla za lijevu ruku pri čemu je nastala ozljeda ramena. Uz prijavu od 16. rujna 2022. priloženo je Izvješće izabranog liječnika obiteljske medicine od 5. rujna 2022. u kojem je navedeno da je tužiteljica zadobila ozljedu pod dijagnozom šifre S46.0 te cjelokupna medicinska dokumentacija o provedenom liječenju.

10. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u smislu članka 66. Zakona i članka 53. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 20/20. i 39/20. - dalje: Pravilnik), pribavljeni su nalazi i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, u skladu s člankom 55. stavkom 1. Pravilnika te člankom 12. stavkom 1. točkom 2. i člankom 19. stavkom 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

11. U nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zagreb od 27. listopada 2022. ocijenjeno je da se dijagnoza S46.0 ne može dovesti u uzročno- posljedičnu vezu s radnim procesom od 29. kolovoza 2022. u smislu ozljede na radu jer je iz medicinske dokumentacije vidljivo da se tužiteljica prethodno liječila radi tegoba lijevog ramena i da se radilo o predispoziciji zdravstvenog stanja, pa se navedena ozljeda ne može priznati ozljedom na radu.

12. Prema nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije od 10. siječnja 2023., pribavljenom povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, utvrđeno je da je dijagnoza S46.0 u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, ali uz predispoziciju zdravstvenog stanja u formi degenerativno promijenjene tetive supraspinatusa s kalcifikatima (ili sindroma prenaprezanja uz kalcifikate). Navedeno je da oba stanja predstavljaju predispoziciju zdravstvenog stanja i u konačnici dovode do rupture tetive, odnosno da ruptura tetive supraspinatusa može nastati i kao prirodni tijek degenerativnih promjena ili sindroma prenaprezanja. S obzirom na navedeno, zaključeno je da kod tužiteljice postoje stečene predispozicije zdravstvenog stanja za nastanak ozljede, a takva oštećenja degenerativno promijenjenih struktura se ne mogu smatrati ozljedom na radu.

13. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po doc. dr. sc. Miljenku Franiću, dr. med., stalnom sudskom vještaku za ortopediju i traumatologiju. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je iz medicinske dokumentacije vidljivo da se tužiteljica i prije štetnog događaja žalila na bolove u oba ramena te je evidentno imala kalcifikate u rotatornoj manžeti oba ramena. Međutim, sudski vještak navodi da do djelomične rupture tetive mišića supraspinatusa lijevog ramena ne bi došlo bez naglog i neočekivanog djelovanja sile na lijevu tuku tužiteljice. Stoga je zaključio da je ozljeda tužiteljice izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S46.0 (nesporno) uzročno-posljedično povezana s događajem od 29. kolovoza 2022. kao posljedica naglog i neočekivanog djelovanja sile, a ruptura tetive je uzrokovana traumom.

14. Sudski vještak je na raspravi 16. listopada 2024. odgovorio na sve prigovore tuženika, koji se ponavljaju u ovdje podnesenoj žalbi. Ostajući u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja od 27. svibnja 2024., posebno je naveo da se kod tužiteljice prije štetnog događaja radilo o određenim degenerativnim promjenama, ali da do djelomične rupture supraspinatusa ne bi došlo bez naglog i iznenadnog djelovanja sile na lijevo rame tužiteljice. Pri tome je naglasio da svaki slučaj treba gledati zasebno i da nije moguće isključiti da kod slične kliničke slike i ne dođe do rupture degenerativno promijenjene tetive.

15. Prvostupanjski upravni sud je u osporenoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja upravnog spisa tuženika, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio u presudi citirani članak 66. Zakona te je usvojio tužbeni zahtjev.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Naime, tuženik je uredno 29. svibnja 2024. zaprimio nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 27. svibnja 2024. te je podneskom od 14. lipnja 2024. u cijelosti prigovorio ocjeni vještaka, dostavljajući očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije od 5. lipnja 2024. Povodom iznesenih prigovora sudski vještak je usmeno saslušan na ročištu održanom 16. listopada 2024., a na kojem je prisustvovala službena osoba tuženika.

17. Tuženik je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka. S obzirom na činjenicu da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 14. lipnja 2024., zatraživši dodatno očitovanje sudskog vještaka na njegove prigovore, koji prijedlog je sud usvojio i vještak je na osnovi medicinske dokumentacije potvrdio svoj nalaz i mišljenje, proizlazi da tuženik nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

18. Pravno shvaćanje izraženo u sudskim odlukama na koje se tuženik u žalbi poziva nije primjenjivo u ovom predmetu. U presudi Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1285/2023-23 od 8. travnja 2024. je ne temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje utvrđeno da je sporna dijagnoza kod tužiteljice nastala kao posljedica ranije stečene predispozicije zdravstvenog stanja u području desne Ahilove tetive, što je bitna razlika u odnosu na predmetni slučaj. Presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1942/2024-2 od 12. lipnja 2024., kojom je potvrđena navedena prvostupanjska presuda, zasniva se na suglasnom mišljenju vještačenja tuženika i stalne sudske vještakinje zbog čega nije bilo osnove da se sporna dijagnoza tužiteljici prizna kao ozljeda na radu u skladu s mjerodavnim člankom 66. stavkom 1. i člankom 67. stavkom 1. točkom 5. Zakona.

19. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 49. ZUS-a te je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude detaljno iznio tijek upravnog postupka koji je prethodio upravnom sporu, ocijenio dokaze provedene tijekom upravnog postupka i spora te je naveo mjerodavne odredbe Zakona koji su primijenjeni u konkretnom slučaju. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio te sam riješio stvar na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a.

20. Tuženik razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

21. Člankom 144. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora (stavak 1.) te da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.). Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2. istog članka 147.).

22. Prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i priznao je tužiteljici dijagnozu šifre S46.0 kao ozljedu na radu i sva prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu, pa je time tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan, te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. ZUS-a.

23. S tim u vezi, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljici, koju u sporu zastupa odvjetnik, pravilno je dosuđen trošak za sastav tužbe i pristup na ročište od 16. listopada 2024. u iznosu od po 1.000,00 eura po radnji, uvećano za porez na dodanu vrijednost, odnosno ukupno 2.500,00 eura, prema Tbr. 27. stavku 1. i stavku 2. Tarife. Uz taj trošak, tužiteljici je odmjeren i trošak plaćenog predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 700,00 eura, tako da sveukupno opravdani trošak upravnog spora iznosi 3.200,00 eura.

24. Suprotno tužiteljičinim žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da sporni podnesci tužiteljice od 9. travnja 2024. i 21. lipnja 2024. ne predstavljaju podneske s obrazloženim činjeničnim i/ili pravnim navodima koji su bili nužni i potrebni za vođenje predmetnog upravnog spora u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a. Ovo stoga jer podneskom od 9. travnja 2024. tužiteljica ponavlja navode iz tužbe, a podneskom od 21. lipnja 2024. navodi da u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka, pa takvim podnescima, imajući pri tome na umu navode tužbe, podatke spisa predmeta i medicinsku dokumentaciju o liječenju, tužiteljica nije pridonijela rješavanju upravne stvari u konkretnom slučaju.

25. S obzirom na navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da je o troškovima upravnog spora pravilno odlučeno u skladu s mjerodavnim odredbama ZUS-a te je odluka obrazložena u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a zbog čega žalbene navode u odnosu na točku IV. izreke pobijane presude smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku.

26. Kako je žalba odbijena, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).

27. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan