Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-457/2021-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća u pravnoj stvari FZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupano po ODO-u u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-67/2017-29 od 31. prosinca 2020., u sjednici vijeća 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tužitelja i tuženice ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-67/2017-29 od 31. prosinca 2020. u točki I izreke i točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 21.256,27 kuna sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude, kao i naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.250,00 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u točki I. ove presude.

3. Protiv te presude žale se obje stranke.

4. Tužitelj presudu pobija u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Tužitelj ističe da je pogrešno stajalište suda prvog stupnja kad procjenjuje da je tužitelj uspio u sporu sa 90% a tuženik sa 10%. Navodi da iz razloga pobijane presude proizlazi da je tužitelj uspio u cijelosti odnosno da je odbijen tek s manjim dijelom akcesornog potraživanja. Navodi da se pravodobno i argumentirano očitovao pisanim podnescima u ovom postupku kojima je osporio navode tuženika iz odgovora na tužbu (podnesak od 3. listopada 2017.), prigovorio točnosti i potpunosti dokumentacije tuženika koja se odnosi na evidenciju rada, angažiranosti tužitelja (podnesak od 5. prosinca 2017.), dostavio potvrdu o uplati razlike predujma troška za financijsko – knjigovodstveno vještačenje (podnesak od 28. veljače 2018.) i očitovao se na očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje vještaka (podnesak od 1. rujna 2020.). Smatra kako mu pripada trošak za sastav navedenih podnesaka obzirom da su isti bili potrebni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP). Tužitelj smatra da mu za naznačene podneske pripada naknada troška u punom iznosu odnosno za podnesak od 28. veljače 2018. da u iznosu od 25%. Navodi da je u podnesku od 4. ožujka 2020. precizirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka od 17. siječnja 2020., te smatra kako mu za navedeni podnesak pripada trošak u punom iznosu. Također na ročištu od 21. studenog 2017. se raspravljalo o glavnoj stvari, pa stoga tužitelju za pristup na navedeno ročište pripada puni iznos. Osim toga, ukazuje da je trošak vještačenje u ovom postupku iznosio 3.500,00 kn, koji je iznos predujma kao i razlike predujma tužitelj podmirio u cijelosti, dok mu je sud priznao trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 kn.

6. Predlaže u pobijanom dijelu odluku o troškovima postupka preinačiti na način da se pored dosuđenog troška tužitelju prizna i daljnji trošak, podredno odluku o trošku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

7. Tuženica presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

8. U žalbi navodi da bi jedini objektivni pokazatelj načina i oblika rada tužitelja u utuženom razdoblju mogla biti službena evidencija radnog vremena dostavljena od strane tuženice. Sud ne obrazlaže navod zbog čega smatra da službene evidencije nisu točne. Neprihvatljivim drži da se obračun potraživanja s osnove rada na terenu temelji na paušalnom iskazu tužitelja i svjedoka o radnom vremenu, posebice iz razloga što iz dostavljenih službenih evidencija radnog vremena nedvojbeno proizlazi da je tuženica evidentirala prekovremeni rad na terenu kada je on doista i postojao. Osim toga u postupku su saslušani svjedoci RZ i LZ čijim iskazima je sud poklonio vjeru i na kojima je utemeljio svoju odluku u konkretnom slučaju, koji svjedoci protiv tuženice također vode parnične postupe po istoj osnovi te su stoga i sami neposredno zainteresirani za ishod ovog postupka. Navodi da je evidencija o radu tužitelja javna isprava, a zakonska je pretpostavka da su javne isprave istinite i u njihov sadržaj sud i sudionici postupka mogu se pouzdati. Za utvrđenje činjenica vezano uz prekovremeni rad tužitelja jedino je mjerodavna evidencija tuženice te liste obračuna plaće. Evidenciju radnog vremena koju je vodila tuženica o načinu rada tužitelja kroz utuženo razdoblje, tužitelj je ovjerio svojim potpisom i prihvatio kao potpune, točne i istinite za svaki mjesec. Navodi da se sudska odluka nikako ne može temeljiti na paušalnim, uopćenim procjenama tužitelja i predloženih svjedoka jer je nelogično i neživotno da tužitelj a osobito svjedoci imaju točna i precizna saznanja koliko je tužitelj radnih sati bilo koji dan proveo radeći na terenu. Tužitelj nije u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporio evidenciju o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, pa ne može sada nakon proteka vremena od nekoliko godina njihovu vjerodostojnost osporavati u parničnom postupku, tvrdeći da evidencija o radu nije potpuna i istinita. Nedopustivim smatra da vještak za vrijeme rada tužitelja na terenu za svaki sat rada preko osam redovnih sati dnevno računa kao aktivno dežurstvo obzirom da takav način izračuna nema uporišta u to vrijeme važećoj zakonskoj regulativi i pozitivnim propisima.

9. Predlaže pobijanu presudu preinačiti tako da se odbije tužitelj s tužbenim zahtjevom, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

10. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da razlika plaće koja se potražuje proizlazi iz njegovog ukupnog ostvarenog rada na terenu dakle u ovom predmetu niti ne potražuje isplatu plaće s osnova ostvarenog rada za obavljanje stražarske službe i službe dežurstva kako to tuženica nastoji prikazati. Navodi da iskazi tužitelja i svjedoka nisu paušalni, nepodudarni i kontradiktorni kako to smatra tuženica, već upravo suprotno obzirom da su dani detaljno, jasno i konkretno uvažavajući narav rada i angažiranost djelatnika tuženice, pa tako i ovdje tužitelja na terenu. U prilog stavu tužitelja glede obveze tuženice kao poslodavca voditi evidenciju o radu svojih zaposlenika kao i o teretu dokaza u vezi toga tužitelj ukazuje na odluke županijskih sudova i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Navodi da je tužitelj tijekom čitavog postupka predlagao dostavu evidencija radne angažiranosti tužitelja kod tuženice u utuženom razdoblju, a koju evidenciju smatra zajedničkom za obje stranke u postupku i njome raspolaže tuženik te obzirom istome u konačnici nije udovoljio, tužitelj je svoje tvrdnje o radnom angažmanu dokazao provedenim personalnim dokazima. Tako u mjesecu veljači 2013. je netočno evidentiran rad na terenu u razdoblju od 11. do 14. veljače, u mjesecu travnju 2013. je netočno evidentiran rad na terenu u razdoblju od 8. do 12. travnja, u mjesecu listopadu 2013. je netočno evidentiran rad na terenu za razdoblje od 14. do 18. listopada te od 28. do 31. listopada, u mjesecu studenom 2013. je netočno evidentiran rad na terenu od 1. do 8. studenog, u mjesecu veljači 2014. je netočno evidentiran rad na terenu u razdoblju od 10. do 14. veljače, te od 17. do 21. veljače i 28. veljače, te u mjesecu ožujku 2014. je netočno evidentiran rad na terenu u razdoblju od 1. do 7. ožujka i travnju 2014. je netočno evidentiran rad na terenu u razdoblju 24. do 30. travnja, a sve s obzirom da tuženica netočno iskazuje ostvarene sate rada na terenu na način da u tabličnom prikazu uopće ne naznačuje početak i završetak radnog vremena tužitelja za navedene mjesece. Tužitelj ukazuje na distinkciju rada djelatnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske koji obavljaju stražarsku službu i službu dežurstva u odnosu na ostvareni rad na terenu. Naime, tužitelj napominje kako je rad na stražarskom mjestu organiziran na način da se dva sata obavlja služba, dva sata je odmor, dva sata je priprema te dva sata požarstva i takav ciklus se naizmjenično izmjenjuje tijekom 24 sata dnevno odnosno sedam dana u tjednu u kojem se obavlja straža, dok odmor za vrijeme obavljanja stražarske službe u trajanju od dva sata nije prekid rada odnosno ne može se smatrati dnevnim odmorom već pauzom. Ukazuje da prema odredbama Zakona o radu kao i odredbama Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. radno vrijeme je ono vrijeme kada radnik stoji na raspolaganju poslodavcu. Navodi da je obavljajući rad na terenu ostvario sate prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljama, noću, blagdanima i u smjenama koji sati rada su djelomično evidentirani u službenim evidencijama tuženice kao efektivni rad a isto tako po obavljanju svojih zadaća na terenu tužitelju nije bilo dozvoljeno napustiti mjesto gdje se rad na terenu obavlja već je čitavo vrijeme kroz sva 24 sata dnevno bio na raspolaganju tuženici.

11. Predlaže žabu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

12. Žalbe su osnovane.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće i to s osnove ostvarenog prekovremenog rada, rada na terenu, subotom, nedjeljom, noću i blagdanom kao i naknada za aktivno dežurstvo za razdoblje od srpnja 2012. do 31. svibnja 2014.

14. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj u spornom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu,

- da je prema evidenciji rada koju je tuženica vodila o radu tužitelja kao i iskazu tužitelja i svjedoka tužitelj ostvario prekovremene sate za koje mu tuženik nije isplatio odgovarajuću naknadu, niti mu je omogućio korištenje slobodnih dana za tako obavljeni rad,

- da je prema iskazu tužitelja i svjedoka, tužitelj radio na terenu u vremenu dužem od redovnog radnog vremena,

- da u evidenciji o radnom vremenu nije bilo upisano stvarno vrijeme rada već kraće, pa su vojnici na kraju mjeseca odbijali potpisati takve evidencije, kako navodi svjedok RZ, u kojem slučaju se na poleđini evidencije upisivalo da se vojnik ne slaže s upisanim podacima o trajanju rada na terenu,

- da je tuženica prema odredbama Zakona o radu bila dužna voditi službene evidencije o stvarnom radu svojih zaposlenika, pa propust takvog postupanja ne može ići na štetu tužitelja već na štetu tuženika,

- da su tužitelj i svjedoci iskazali da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a što djelomično potvrđuju i službene evidencije,

-da u službenim evidencijama nije precizno upisano stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu i njegov stvarni rad u svim obavljenim poslovima,

- da je vještak financijske struke u nalazu i mišljenju izračunao dvije varijante prekovremenog rada za vrijeme rada na terenu i to prvu varijantu bez odbijanja slobodnih dana te drugu varijantu uz odbijanje slobodnih dana s osnove prekovremenog rada na terenu,

-da je vještak posebno obračunao dodatke za sate aktivnog dežurstva prema točki VI Odluke u svezi članka 17b Pravilnika, a prema točki V i VI Odluke za sate provedene na službi za vrijeme obveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe, a nakon redovnog rada tijekom dana,

-da je visina naknade utvrđena prema čl. 17.b Pravilnika i to u visini vrijednost sata izračunatog primjenom koeficijenta 0,019 (za vojnike tj. skupinu kojoj pripada tužitelj) od osnovice za obračun plaće do 01.rujna 2012., a nakon toga primjenom koeficijenta

0,010 od osnovice za obračun plaće,

-da prema Odluci o visini osnovice ( " Narodne novine " broj 40/09 ), osnovica iznosi 5.108,84 kn, što daje vrijednost sata u iznosu od 9,71 kn do 01.rujna 2012. i 5,11 kn nakon 01.rujna 2012.,

-da je sate rada na aktivnom dežurstvu računao sukladno podacima o trajanju radnog vremena prema prijedlogu tužitelja i to za dane provedene na terenu redovnim radnim danom obračunava 10 sati aktivnog dežurstva (provedeno na radu 14 sati i preostaje 10 sati), osim za travanj 2014. koji još dodatno umanjuje za 3,5 sati noćnog rada, a za svibanj 2014. dodatno umanjuje za 2 sata noćnog rada, za dane provedene na terenu subotom obračunava 10 sati aktivnog dežurstva (provedeno na radu 14 sati i preostaje 10 sati), za dane provedene na terenu nedjeljom obračunava 12 sati aktivnog dežurstva (provedeno na radu 12 sati i preostaje 12 sati), osim u lipnju 2013. za koji obračunava 10 sati aktivnog dežurstva jer je obračunato 14 sati prekovremenog rada, za dane provedene na terenu blagdanom obračunava 16 sati aktivnog dežurstva (provedeno na radu 8 sati i preostaje 16 sati),

-da je ovako obračunate sate na razini mjeseca umanjio za obračunate sate angažiranosti na sahranama poginulih hrvatskih branitelja, te nalazi da je tužitelj na ime dodataka za aktivno dežurstvo ostvario ukupni iznos od 3.334,28 kn, odnosno po mjesecima kako već prikazuje u Tablici 6 nalaza i mišljenja.

15. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan polazeći od utvrđenja da tužitelju za sporno razdoblje nije obračunat i isplaćen prekovremeni rad na terenu. Prema obrazloženju presude tužitelj ima pravo na neisplaćene razlike plaće za prekovremeni rad i dodaci na plaću, zajedno s dodacima za aktivno dežurstvo, u ukupnom iznosu od 21.256,27 kuna, uz primjenu Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07- dalje ZSOSRH/02), Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 50/08, 14/08, 118/09 dalje Pravilnik/09), Zakona o radu ( Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje ZR/09), i Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnika vojnih osoba službenika i namještenika (Narodne novine broj 118/09 – dalje Odluka/09).

16. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja za sada se ne mogu prihvatiti.

17. Naime, odredba čl. 169. st.1. ZSOSRH/02 i čl. 136.st.1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 73/13 - dalje:ZSOSRH/13) koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, a kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, s time da prema čl. 97. st. 5. ZSOSRH/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, a prema st. 6. istoga članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad djelatna vojna osoba ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena. Prema odredbi čl. 219. ZSOSRH/13 plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju ZSOSRH/02, konkretno do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.), dakle u cijelom utuženom razdoblju djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema podzakonskim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

18. Taj podzakonski propis je Odluka/09, kojom je između ostalog propisano da časnici na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine obvezni su voditi dnevnu evidenciju radnog vremena podređenih pripadnika OS RH za svaki ostvareni sat rada na temelju koje se izrađuje mjesečno izvješće za financijsku službu u kojem se utvrđuje ostvareni broj sati rada s naznakom noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanom odnosno drugim neradnim danom, rad u smjenama, rad u turnusu, sati ostvarenog aktivnog dežurstva i prekovremenog rada te dani službe unutarnjeg dežurstva i stražarske službe (čl.IV.), kao i da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate (čl.XII). Odredbom čl. XIII. Odluke/09 propisana su uvećanja za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom itd. u određenim postocima.

19. Prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR/09 koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

20. Osnovano tuženica žalbom osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o ostvarenim prekovremenim satima radom na terenu i odavanjem vojnih počasti na sahranama, budući da za sada nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da službene evidencije tuženika nisu točne.

21. Naime, prilikom utvrđivanja broja stvarno ostvarenih sati rada, pa tako i sati prekovremenog rada na terenu, sud je dužan ocijeniti sadržaj i narav službene evidencije o radnom vremenu odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, da li su u istoj bilježeni podaci o obliku i broju ostvarenih sati rada i slobodnim danima, da li je evidencija dana tužitelju na uvid i potpisana s njegove strane, da li je tužitelj prije podnošenja tužbe osporavao sadržaj evidencije i/ili obračuna plaće izvršenog na temelju iste, da li je tužitelj eventualno u upravnom postupku prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg tužitelj osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

22. U konkretnom slučaju iz Evidencije o radnom vremenu koja se nalazi u spisu proizlazi da su tužitelju upisani slobodni dani pod oznakom "SD", preraspodijeljeno radno vrijeme pod oznakom "PRV", rad na terenu pod oznakom "TR", redovno radno vrijeme pod oznakom "RRV", redovno radno vrijeme, prekovremeni rad, svaka ta mjesečna evidencija o radnom vremenu je potpisana po tužitelju i zapovjedniku kao ovlaštenoj osobi, evidencije sadrže početak i završetak radnog vremena, dakle razvidno je da su u njima jasno označeni slobodni dani i ostvareni prekovremeni rad. Prema tome tuženica je tijekom postupka dokazala da je vodila evidenciju na propisani način, da je tužitelj ostvario prekovremene sate i koristio slobodne dane.

23. Službene evidencija radnog vremena koju poslodavac vodi po Zakonu nije javna isprava, jer ne udovoljava definiciji javne isprave iz čl. 230. st. 1. ZPP-a. Međutim, imajući u vidu da je radno vrijeme evidentirano istodobno kad se vrši, a ovjeru takve evidencije vrši zapovjednik postrojbe, evidencija o radnom vremenu iako ne udovoljava pretpostavkama javne isprave ima dokaznu snagu. Ako na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sud je ovlašten odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja jer ni presumpcija o činjenicama ili pravu, ni pravilo o teretu dokazivanja određena domaćim pravom nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje.

24. Pored toga, prvostupanjski sud nije utvrdio koje je konkretno poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu na terenu, odnosno da li je obavljao stražarsku službu i dežurstvo i u kojem opsegu jer tužitelju sukladno čl. VI. st. 3. i čl. VIII.st.5. Odluke/09 koja je bila na snazi u utuženom razdoblju za vrijeme aktivnog dežurstva odnosno obavljanja stražarske službe ne pripada pravo na uvećanje plaće iz čl. XIII. Odluke/09 tj. za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, neovisno o tome jesu li se stražarska služba ili dežurstvo obavljali na terenu već ima pravo na dodatke sukladno odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 50/08., 142/08., 118/09., 99/12., 55/13., 33/14., dalje: Pravilnik/08).

25. Naime, prema odredbi čl. XII. Odluke/09 prekovremenim radom pripadnika OS RH, kada je rad organiziran na drugi odgovarajući način, smatra se rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati. Prvostupanjski sud nije utvrdio da li je tužitelj ostvario prekovremeni rad obavljajući neke druge dužnosti sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i u čemu se taj rad sa sastojao. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 130/2023 od 12. rujna 2023.

26. Nadalje, prilikom donošenja odluke o naknadi za rad na terenu za sate nakon radnog vremena pa do ukupno 24 sata boravka na terenu ( koju tužitelj potražuje s osnove naknade za aktivno dežurstvo), prvostupanjski sud nije utvrdio da li je tužitelj imao i koliko vremena za odmor jer mu za to vrijeme ne bi pripadalo pravo na naknadu. Takav stav u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama Revr-1318/2016 od 26. listopada 2016., Rev- 1925/2018 od 21. listopada 2020., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017., Rev- 708/2019 od 17. veljače 2021.

27. U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP-a, ujedno cijeneći sadržaj i narav službene evidencije radnog vremena i druge okolnosti navedene u obrazloženju ove odluke, utvrditi odlučne činjenice odnosno da li je tužitelj i u kojem opsegu radom na terenu, uključivo i odavanjem vojnih počasti na sahranama u utuženom razdoblju ostvario prekovremene sate sa uključenim satima rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, kao i koje je konkretne poslove tužitelj obavljao u prekovremenom radu i u kojem opsegu te da li je tijekom boravka na terenu imao vremena za dnevni odmor i koliko, te posljedično tome utvrditi visinu razlike plaće tužitelja s osnove neplaćenih sati rada, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.

28. Iz navedenih razloga valjalo je uvažanjem žalbe tužitelja i tuženika pobijanu presudu ukinuti u točki I izreke i točki II izreke u dijelu u kojem je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a.

U Rijeci 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan