Poslovni broj Gž-1824/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darija Silov i Ivan Milin iz Šibenika, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2350/2019 od 25. siječnja 2022. i rješenja istog suda i poslovnog broja od 11. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2350/2019 od 25. siječnja 2022.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačava rješenje Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-2350/2019 od 11. veljače 2022. i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 454,51 eur / 3.424,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 7.703,68 eur / 58.043,39 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom preciziranom u stopi i tijeku na pojedine iznose dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.972,53 eur / 14.862,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

2. Prvostupanjskim rješenjem (dopunskim) naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak (trošak žalbe) u iznosu od 454,51 eur / 3.424,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom.

3. Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije te tuženiku dosude troškovi postupka, uključujući i trošak žalbe, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Protiv (dopunskog) rješenja žali se tužiteljica ističući sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavak 1. ZPP-a te predlaže pobijano rješenje preinačiti i odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove žalbe podnesene 7. travnja 2017.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužiteljice osnovana.

7. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 7.703,68 eur / 58.043,39 kn preplaćenog zbog nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu zaključenog s tuženom bankom.

8. U provedenom je postupku utvrđeno da je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao bankovnom institucijom i kreditorom sklopila dana 13. kolovoza 2007. Ugovor o namjenskom [broj kredita] (kreditna partija broj: [broj kredita]) u obliku solemniziranog javnobilježničkog akta (dalje Ugovor o kreditu) u okviru kojeg su stranke ugovorile prava i obveze vezane za realizaciju kredita u iznosu od 124.520,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom vraćanja kredita od 30 godina. Između ostalog, u članku 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da kamatna stopa iznosi 4,40 % godišnje s time da je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika. Nije sporno da je kredit prijevremeno otplaćen 20. studenog 2012.

9. Kod odlučivanja o osnovanosti kondemnatornog tužbenog zahtjeva na isplatu, sud prvog stupnja je kao o prethodnom pitanju najprije odlučio o pravnoj valjanosti ugovorne odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03. - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO) te odredbu o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka.

10. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da je u konkretnom slučaju odredba standardiziranog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, nepoštena a time i ništetna jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo pa činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoji promjenjiv element – promjenjiva kamatna stopa, o kojem ovisi visina obveze korisnika kredita, predstavlja uzrok određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita.

11. Kako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da bi u slučaju da je kamatna stopa po predmetnom kreditu ostala na razini iz Ugovora o kreditu (inicijalno ugovorena od 4,40%), tužiteljica bi manje platila iznos od 7.703,68 eur / 58.043,39 kn odnosno utvrđeno je da razlika preplaćenih kamata nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope iznosi 8.450,54 CHF odnosno 5.896,90 eur / 44.430,22 kn, te da razlika glavnice nastala zbog strukturno manjeg mjesečnog izdavanja za glavnicu u odnosu na redovnu kamatu (kao posljedica povećanja kamatne stope) na dan prijevremenog zatvaranja kredita 20. studenog 2012. iznosi 2.177,54 CHF odnosno 1.806,77 eur / 13.613,17 kn.

11.1. Prvostupanjski sud utvrđuje da je time nastala razlika u otplati kredita zbog primjene nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi za navedeni iznos za koji se tuženik neosnovano obogatio.

12. Kao neosnovan, sud je otklonio po tuženiku istaknuti prigovor zastare uz obrazloženje da je petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a prekinut podizanjem kolektivne tužbe u smislu članka 241. ZOO-a, pa da je zastara počela ponovno teći 13. lipnja 2014. (u odnosu na kamatnu stopu) te da nije istekla do dana podnošenja tužbe u ovome predmetu 17. rujna 2015.

13. Stoga, sud prvog stupnja prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev na isplatu u visini od ukupno 7.703,68 eur / 58.043,39 kn sve sa zakonskim zateznim kamatama prema članku 29. ZOO-a s tijekom sukladno članku 1115. ZOO-a, dok o troškovima postupka odlučuje pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a.

14. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.

14.1. Tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. točka 11. ZPP-a jer da je izreka presude nerazumljiva i kontradiktorna. Točno je da je zbroj pojedinačnih iznosa glavnice u točki I. izreke pobijane presude na koje je tužiteljici dosuđena zatezna kamata manji od dosuđenog iznosa glavnice od 7.703,68 eur / 58.043,39 kn, ali samim time taj dio izreke nije proturječan. Naime, visina utužene glavne tražbine u iznosu od 7.703,68 eur / 58.043,39 kn proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstveno - financijske struke. Jednako tako, to što je tužiteljici zatezna kamata na iznos od 46,98 eur / 353,94 kn dosuđena onako kako je zatražila od 22. studenog 2012. a ne od 20. studenog 2012. kada je ova rata uplaćena, ne čini izreku nerazumljivom. Tužiteljica može tražiti manje od onog što joj pripada a do eventualne proturječnosti moglo bi doći jedino kada bi dosuđena glavnica bila manja od zbroja pojedinačnih iznosa glavnice na koje bi tužiteljici bile priznate pripadajuće zatezne kamate ili kada bi tijek kamate bio dosuđen za duži period od onoga koji pripada tužiteljici.

15. Dalje, bez osnova tuženik u žalbi tvrdi da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom (članak 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a) jer da mu je podnesak tužiteljice od 9. studenog 2021. dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave u stadiju postupka kada se o tome više ne može raspravljati. Naime, iz stanja spisa i sadržaja raspravnog zapisnika od 9. studenog 2021. proizlazi da je na navedeno ročište, na kojem se raspravljalo upravo o navodima tužiteljice iz spornog podneska, tuženik nije pristupio iako je bio uredno pozvan, radi čega se je sam doveo u takvu procesnu poziciju a ne nezakonitim postupanjem suda.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da su počinjene bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 292., člankom 251. i člankom 299. ZPP-a jer da je sud proveo dokaz financijskim vještačenjem iako to nije odredio u fazi prethodnog postupka. Naime, prethodna odluka prvostupanjskog suda bila je ukinuta s uputom prvostupanjskom sudu da odluči o pravovremeno postavljenom dokaznom prijedlogu tužiteljice za provođenje financijskog vještačenja s obzirom na osporenu visinu tužbenog zahtjeva. Sud prvog stupnja postupio je upravo po navedenoj uputi višeg suda sukladno članku 377. stavak 2. ZPP-a.

17. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti sporne odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu.

18. Sud prvog stupnja u ovom je predmetu pravilno primijenio materijalne odredbe pobrojanih nacionalnih propisa u kojima je implementirano pravo EU s područja zaštite potrošača od nepoštenih odredbi potrošačkih ugovora, pravilno cijeneći direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

18.1 Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena Zagrebačka banka d.d. Zagreb, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

19. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

20. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

20.1. Suprotno tvrdnji tuženika iz žalbe prvostupanjski sud nije bio dužan provoditi dokaze na okolnosti da li je ugovorna odredba tužiteljici bila jasna, razumljiva i lako uočljiva i je li se pojedinačno pregovaralo, te uzrokuje li odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa za zaštitu potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je propisano odredbom člankom 118. ZZP-a, o čemu se radi u konkretnom slučaju.

20.2. Točni su žalbeni navodi tuženika da je u ovom postupku dopušteno dokazivati da se o ugovornoj odredbi koja je u ovom postupku utvrđena ništetnom pojedinačno pregovaralo s tužiteljicom, upravo stoga što takva utvrđenja nisu bila predmetom raspravljanja i dokazivanja u kolektivnom sporu. Naime, s obzirom da se odluka o ništetnosti odredbe spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten tvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporene odredbe ugovora na određivanje njegove novčane obveze.

20.3. Međutim, tuženik u ovom postupku na navedene okolnosti nije postavljao dokaznih prijedloga niti je na navedene okolnosti predlagao saslušanje zaposlenika banke koji bi u predugovornoj fazi sklapanja ugovora potrošaču dao odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora. Stoga tuženik nije niti pokušao dokazati da su tužiteljici prilikom ugovaranja kredita, iznesene činjenice o spornoj ugovornoj odredbi te obavijesti o rizicima i posljedicama iste odredbe koje utječu na njezinu novčanu obvezu tijekom trajanja ugovora te da bi unatoč tome tužiteljica pristala na sklapanje takvog Ugovora o kreditu. S tim u vezi treba reći da je sud prvog stupnja pravilno odbio dokazni prijedlog za saslušanje tužiteljice na okolnost obaviještenosti iste prije sklapanja konkretnog ugovora, jer tužiteljica u tužbi i tijekom postupka tvrdi da nije informirana o spornoj odredbi ugovora, pa nije vjerojatno da bi saslušana kao stranka iskazala suprotno.

20.4. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika da su pobijanom presudom povrijeđena konvencijska i ustavna prava tuženika na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku, s obzirom na prethodno iznesene okolnosti predmeta i procesno držanje tuženika.

21. Bez osnova tuženik u žalbi tvrdi da tužiteljica nije dokazala da bi imala status potrošača kada se ima u vidu sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu (članak 6.) prema kojem je namjena kredita kupovina 2/3 stana u [adresa] kojeg je tužiteljica kupila kao fizička osoba, ujedno cijeneći da tuženik za suprotni zaključak nije pružio nijednog dokaza.

21.1. U ovakvim parnicama tužiteljica treba dokazati svoj status potrošača u smislu članka 3. ZZP/03, a ukoliko banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužiteljica taj status nema (VSRH broj Su IV-56/2023-9 23. studenog 2023., Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.) Stoga, cijeneći da tuženik za suprotni zaključak nije pružio relevantnih dokaza, proizlazi da ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da bi tužiteljica ugovor sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, već u svrhu rješavanja privatnog stambenog pitanja, što je bila ugovorena namjena Ugovora o kreditu.

22. Točan je žalbeni navod tuženika da je tužiteljica kao potrošač, a nakon uočavanja povećanja mjesečnog anuiteta zbog promjenjive kamatne stope, imala mogućnost raskida ugovora, međutim takva zakonska mogućnost ne daje spornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu karakter poštene odredbe u smislu ZZP/03.

23. Stoga, kako je sporna odredba konkretnog Ugovora o kreditu, kroz odlučivanje o prethodnom pitanju, utvrđena nepoštenim odnosno ništetnom sukladno odredbama članka 81., članka 83., članka 84. i članka 87. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici pripada pravo na individualni restitucijski zahtjev prema kojem joj je tuženik dužan vratiti ono što je primio na temelju ništetne odredbe ugovora.

24. Tužiteljici pripada pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, jer to pravo proizlazi iz članka 323. stavak 1. ZOO-a u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a sa zakonskom zateznom kamatom sukladno članku 1115. ZOO-a u iznosu utvrđenom financijskim vještačenjem od 5.896,90 eur / 44.430,22 kn.

24.1 Vezano za žalbene navode tuženika koji se odnose na „preplaćenu glavnicu“ odnosno iznos od 1.806,77 eur / 13.613,17 kn koji predstavlja razliku glavnice nastale zbog strukturno manjeg mjesečnog izdavanja za glavnicu u odnosu na redovnu kamatu (kao posljedica povećanja kamatne stope) na dan prijevremenog zatvaranja kredita 20. studenog 2012. treba reći slijedeće. Provedenim financijskim vještačenjem je utvrđeno da je došlo do uvećane otplate glavnice u navedenom iznosu iz razloga što je nakon svake promjene kamatne stope, u izmijenjenom otplatnom planu mijenjana struktura mjesečnih anuiteta, na način da se strukturno više izdvajalo za podmirenje kamata u odnosu na glavnicu nego li je u inicijalnom otplatnom planu, što je rezultiralo razlikama u (preplaćenim) kamatama koje obuhvaćaju utuženo razdoblje. Vještačenjem je utvrđeno da je strukturno manje izdvajanje za glavnicu utjecalo na okolnost da je preostala nedospjela glavnica u knjigama banke bila veća od nedospjele glavnice izračunate po početnom otplatnom planu.

25. Neosnovano tuženik žalbom osporava stav prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata ističući da banka nije nesavjesni stjecatelj. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

26. Bez osnova tuženik u žalbi prigovara početnim datumima dosuđene zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose, koja kamata je priznata od 1. u mjesecu odnosno za posljednja dva iznosa od 22. studenog 2012., sve do isplate. Naime, iz vještačkog nalaza proizlazi da je tužiteljica otplate mjesečnih anuiteta kredita vršila upravo 1.-og u mjesecu trajnim nalogom odnosno zadnje dvije uplate je izvršila 20. studenog 2012. U primjeni članka 1115. ZOO-a, u okolnostima kada je stjecatelj nepošten, kao u konkretnom slučaju, obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečen bez osnove teče od dana neosnovanog stjecanja, a to konkretno znači od dana kada je tužiteljica platila preplaćene iznose (Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.).

27. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite (što je sukladno pravnim shvaćanjima Građanskog odjela VSRH sa sjednica od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). U konkretnom slučaju tražbina tužiteljice nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe dana 13. lipnja 2014. (u odnosu na kamatnu stopu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 17. rujna 2015., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

28. Protivno žalbenim navodima tuženika, pravilna je i zakonita odluka o naknadi troškova postupka iz točke II. izreke presude, sve u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. - dalje Tarifa). Tužiteljica je određeni zahtjev za naknadu troškova pravovremeno postavila na posljednjoj raspravi prije njezina zaključenja predavši troškovnik u spis, te nije odlučno što navedeni podnesak nije dostavila kroz e-komunikaciju. Protivno žalbenim navodima tuženika, navedeni zahtjev tužiteljice (list 250 spisa) sadrži zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene troškove jednako kao i zahtjev za naknadu troškova vještačenja od 3.000,00 kn. Bez uporišta tuženik žalbom pobija osnovanost zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova pojedinih podnesaka i zastupanje na pojedinim raspravama kao i na ročištu za objavu presude, budući da se radi o radnjama i nastalim troškovima koji su i po ocjeni ovoga suda bili potrebni za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

29. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi protiv prvostupanjskog (dopunskog) rješenja o troškovima postupka tvrdi da tuženiku nije trebalo priznati odvojeni trošak sastava žalbe podnesene 7. travnja 2017. na ranije donesenu presudu u ovome predmetu. Iako je po žalbi tuženika, ranije donesena prvostupanjska presuda bila ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uspjeh stranaka u sporu treba sagledavati u ukupnosti. Kada se navedeno uzme u obzir, u postupku je u cijelosti na kraju uspjela tužiteljica i stoga tuženiku ne pripada parcijalni trošak samo za radnju sastava žalbe, radi čega je taj njegov zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

30. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Rijeci 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić