Poslovni broj: Usž-2266/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice NU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherri, odvjetniku u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1428/2023-9 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1428/2023-9 od 18. ožujka 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Gradonačelnika Grada Zagreba, klasa: UP/II-551-06/23- 014/567, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 15. ožujka 2023. u dijelu izreke kojim se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora kao neosnovan.
2. Rješenjem tuženika od 15. ožujka 2023. poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/23-013/799, urbroj: 251-09-22-1/002-22-02 od 14. studenoga 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Protiv označene presude žalbu je podnijela tužiteljica radi bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome navodi da je sud zanemario prigovore tužiteljice u vezi nenadležnosti tuženika te nije o tom pitanju meritorno odlučio, nego je ocijenio da je tuženik nadležan samim tim jer je članak 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreb" 10/18., 20/21. i 22/21. – dalje: Odluka/18.) po presudi Visokog upravnog suda, broj: Usoz- 243/23. zakonita odredba te sud nije razmatrao druge propise na koje je tužiteljica upućivala. Navodi da je sud propustio utvrditi jesu li postojali uvjeti da tuženik riješi predmetnu stvar na način da se predmet vraća na ponovni postupka nakon 31. prosinca 2022. odnosno kada više nije moguće donijeti novo rješenje. Navodi da neovisno o pravu Grada Zagreba da intervenira u pravomoćne akte o novčanoj pomoći, ono nije neograničeno, niti može biti arbitrarno, već mora biti vremenski ograničeno, a konkretno je bilo ograničeno do 31. prosinca 2022. temeljem Odluke/22. Nadalje navodi da nisu bili ispunjeni uvjeti za ponovno postupanje prvostupanjskog tijela jer je već iz prigovora evidentno da se nije smjela primijeniti Odluka/22. jer je tužiteljica stekla pravo na temelju primjene Odluke/16. Pojašnjava da se radilo o primjeni pronatalitetne politike „majka odgojiteljica“. Neovisno što je izmijenjen naziv mjere izmjenama i dopunama u „roditelj odgojitelj“, bila je sasvim drugačija mjera od kasnije mjere pronatalitetne politike koja je propisane tek u Odluci /18. Ističe da Odluka/22. mijenja i dopunjuje Odluku/18. te ni na koji način nije od utjecaja na Odluku/16. Smatra da se presuda ne može ispitati jer u biti ne sadrži razloge koji bi bili utemeljeni na pravu ili ispravama u spisu pa je sud pogrešno ocijenio svrhu sudskog postupka, zanemarujući i pravno shvaćanje ovoga Suda iznijeto u presudi, poslovni broj: Usoz-119/15 od 30. studenoga 2015. Tužiteljica iz navedenih razloga predlaže da se poništi prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sud na ponovni postupak. Ujedno potražuje i troškove upravnog spora zajedno s troškovima za sastav žalbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prema ocjeni ovoga Suda osporena prvostupanjska presuda ne može se ocijeniti nezakonitom ni po jednoj pravnoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS).
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika od 15. ožujka 2023. poništeno prvostupanjsko rješenje od 14. studenog 2023. i predmet vraćen tom tijelu na ponovni postupak zbog nepravilne primjene odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP).
8. Navedenom odredbom propisano je da u upravnom postupku postupa službena osoba u smislu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela (stavak 1.), a ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje upravne stvari rješenje donosi čelnik tijela (stavak 3.).
9. Slijedom navedene odredbe ZUP-a proizlazi da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radno mjesto u opsegu kojeg je propisana ova ovlast i to sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela. Čelnik javnopravnog tijela ovlašten je odlučivati o upravnoj stvari, ali samo ukoliko u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari na koju se predmet odnosi. Stoga, ukoliko u javnopravnom tijelu nije bilo službene osobe ovlaštene za rješavanje određene upravne stvari, službenici tog tijela mogli su poduzimati radnje u tom postupku, ali rješenje je trebao donijeti čelnik tog tijela, a sve sukladno navedenoj odredbi članka 23. ZUP-a.
10. Kako je u konkretnom slučaju kao službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje naznačena pročelnica koja isto nije potpisala, već je rješenje potpisano od druge osobe, to pravilno zaključuje tuženik da je prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, zbog čega je bilo osnove za poništenje prvostupanjskog rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak, uz pravilnu uputu u kojem pogledu postupak treba upotpuniti.
11. Osnovano prvostupanjski sud ukazuje na presudu ovoga Suda poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjevi i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke/18. Naime, u navedenoj presudi Sud je, vezano za prigovore podnositelja zahtjeva o nezakonitosti članka 10. Odluke/18. iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitivati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, po zakonu propisanim uvjetima moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime je osigurana dvostupanjska sudska zaštita. Stoga, imajući na umu združene učinke navedene odredbe s odredbama ZUS-a, time što je člankom 10. Odluke/18. propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Dakle, pitanje pravne prigovore prigovora i s tim u vezi daljnje pravne zaštite riješeno je odlukom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023. pa se prigovori tužiteljice u tom smislu ocjenjuju neosnovanim.
12. S obzirom na navedeno, ni ostali navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke, a koje navode tužiteljica je isticala i u tužbi na koje je u potpunosti odgovorio prvostupanjski sud.
13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu to je pravilno odbijen njen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS- a. Stoga nije osnovan ni zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom.
14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
