REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1296/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Nikoline Mišković, suca izvjestitelja te Davora Pustijanca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, Supilova 6/III, protiv 1. tuženika YACHT TOURING d.o.o. Rijeka, Pod Kaštelom 4, OIB 99516851154 i 2. tuženika HG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ivana Manovelo, odvjetnica u Rijeci, Radmile Matejčić 10, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prvotuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-549/2022-61 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana prvotuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-549/2022-61 od 14. siječnja 2025. u pobijanim točkama I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je utvrdio postojanje tužiteljevog radnog odnosa kao radnika kod prvotuženika kao poslodavca na radnom mjestu zapovjednik broda sklopljenog za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021., što je prvotuženik dužan priznati i izvršiti prijavu radnika kod nadležnih tijela (točka I. izreke) te je prvotuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 11.640,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio utvrđenje postojanje njegovog radnog odnosa kao radnika kod prvotuženika kao poslodavca na radnom mjestu zapovjednik broda sklopljenog za razdoblje od 24. srpnja 2021. do 31. listopada 2021., uz nalog prvotuženiku za isplatu iznosa od 7.679,81 EUR (točka III. izreke). Prvotuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.071,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke), dok je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.960,97 EUR (točka V. izreke).

2. Ovu presudu prvostupanjski sud je donio na temelju rezultata dokaznog postupka te primjenom odredaba Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19; dalje ZR), a nakon što je utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021., (dakle, uključujući i razdoblju od 1. svibnja 2021. do 15. lipnja 2021.) radio kao zapovjednik broda Insieme.

3. O zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Prvotuženik je podnio žalbu protiv odluka iz točaka I., II. i IV. izreke pobijane presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ih drugostupanjski sud preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Prvotuženik je u žalbi ponovio svoje tvrdnje koje je još iznosio tijekom trajanja parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom. Prema njegovom mišljenju, iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelja zaposlio na radno mjesto zapovjednika broda od 1. svibnja 2021. Prvostupanjski sud je pogrešno protumačio i to da tužiteljeva ugovorena plaća iznosi 4.500,00 EUR netto. Prvotuženik se protivio i odluci o parničnim troškovima.

6. Očitujući se o žalbenim navodima, tužitelj je osporio njihovu osnovanost.

7. Prvotuženikova žalba nije osnovana.

8. Nakon što je pobijana presuda u pobijanim dijelovima ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ona pravilna i zakonita.

9. Tužitelj u ovoj parnici, u odnosu na prvo tuženika, zahtijeva da se:

- utvrdi postojanje tužiteljevog radnog odnosa kao radnika, kod prvotuženika kao poslodavca, na radnom mjestu zapovjednik broda Insieme, sklopljenog za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. listopada 2021.;

- obveže na isplatu neisplaćene plaće u ukupnom iznosu od 19.320,72 EUR s kamatama.

10. Cijeneći utvrđene činjenice i izvedene dokaze ovaj sud u potpunosti dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotuženika. Ovaj sud u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijane presude kojim je prihvaćen dio tužbenog zahtjeva, a čije obrazloženje sadrži valjane razloge i ocjenu izvedenih dokaza, kao što prihvaća i pravilnu primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.

11. Nezadovoljan zaključcima prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama, prvotuženik je osporavao razloge prvostupanjske presude kojom je na temelju ocjene izvedenih dokaza utvrđeno postojanje tužiteljevog radnog odnosa kod prvotuženika kao poslodavca, na radnom mjestu zapovjednik broda, sklopljenog za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021., uz prvotuženikovu obvezu isplate neisplaćene plaće tužitelju u iznosu od 11.640,91 EUR s kamatama. Prvotuženikovo osporavanje u žalbi u bitnom svodi se na tvrdnje da tužitelj prije 15. lipnja 2021. nije obavljao poslove zapovjednika broda Insieme te da tužiteljeva ugovorena plaća nije iznosila 4.500,00 EUR netto.

12. Ipak, ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti (čl. 8. ZPP-a), oslanjajući se na dokumentaciju priloženu u spisu (drugotuženikove dopise upućene tužitelju elektroničkom poštom, osobito dopis od 1. svibnja 2021., popis posade i putnika; list 6. -8. spisa) te iskaze saslušane svjedokinje ĆG i tužitelja (list 579. -582. i 605.-606. spisa), i ovaj sud drži da je tužitelj dokazao postojanja svog radnog odnosa kod prvotuženika, na radnom mjestu zapovjednik broda, u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021., dakle, i prije 15. lipnja 2021. Ovaj sud drži i to da je tužitelj dokazao da je s prvotuženikom ugovorio isplatu mjesečne plaće u iznosu od 4.500,00 EUR netto.

13. U dopisu od 1. svibnja 2021. kojeg je drugotuženik kao ovlaštena osoba prvotuženika, nesporno uputio tužitelju s naznakom „Sporazum“ (dopis, list 6. spisa; iskaz drugotuženika, list 582.-584. spisa), doista se izrijekom nije spomenulo da tužitelj od 1. svibnja 2021. obavlja poslove zapovjednika broda Insieme. No, to nikako ne znači da tužitelj od tada nije obavljao poslove zapovjednika broda Insieme, budući da sadržaj spomenutog dopisa jasno upućuje na zajedničku volju tužitelja i prvotuženika da tužitelj započne obavljati poslove zapovjednika broda Insieme upravo od 1. svibnja 2021. To se podudara i s tužiteljevim iskazom te iskazom ĆG, koja je s tužiteljem radila na spomenutom brodu. Potom, u dopisu od 1. svibnja 2021. drugotuženik kao ovlaštena osoba prvotuženika izrijekom je naveo da tužiteljeva mjesečna plaća iznosi 4.500,00 EUR netto. Protivno prvotuženikovoj interpretaciji sadržaja spomenutog dopisa, ukupan sadržaj tog dopisa je takav da ne ostavlja mogućnost drugačijeg tumačenja. Od tuda neosnovanost svih prvo tuženikovih žalbenih navoda u tom pogledu.

14. O visini neisplaćene plaće, prvostupanjski sud je opravdano prihvatio zaključke i mišljenja sudskog vještaka financijske struke, Marina Rameše (list 629. - 639. spisa). Na temelju njegovog mišljenja, za zaključiti je da je prvotuženik još ostao dužan platiti tužitelju neisplaćenu plaću u ukupnom iznosu od 11.640,91 EUR. Vještak je kod izračuna neisplaćene plaće tužitelju pošao od pretpostavki postojanja tužiteljevog radnog odnosa kod prvotuženika u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021. te ugovorene tužiteljeve mjesečne plaće od 4.500,00 EUR netto. Kako su ove činjenične pretpostavke utvrđene tijekom postupka te je vještak otklonio sve primjedbe na svoj nalaz i mišljenje, to vještakov nalaz i mišljenje i ovaj sud prihvaća.

15. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je utvrdio postojanje tužiteljevog radnog odnosa kod prvotuženika kao poslodavca, na radnom mjestu zapovjednik broda, sklopljenog za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021. te kada je prvotuženika obvezao platiti tužitelju (još) neisplaćenu plaću u iznosu od 11.640,91 EUR s kamatama.

16. Pravilna je i zakonita odluka o parničnim troškovima (čl. 154. st. 1. ZPP-a) koju je prvostupanjski sud valjano obrazložio, a prvotuženik je u žalbi nije osnovano pobio. Suprotno prvotuženikovim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu te vodeći računa o omjeru uspjeha stranaka i samom uspjehu u dokazivanju, pravilno obračunao tužiteljeve parnične troškove.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac