Poslovni broj Gž Ob-41/2025-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u parničnom postupku tužiteljice II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Tini Budimir Bijelić, odvjetnici iz Ogulina, protiv tuženika SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Popoviću, odvjetniku iz Karlovca, uz sudjelovanje maloljetnog NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici JI iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi odluke o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P Ob-118/2022-18 od 19. lipnja 2024. godine, ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P Ob- 118/2022-21 od 24. siječnja 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 02. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj P Ob-118/2022-18 od 19. lipnja 2024. godine, ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P Ob-118/2022-21 od 24. siječnja 2025. godine, u točki IV. njezine izreke.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke), ispravljenoj rješenjem tog suda poslovni broj P Ob-118/2022-21 od 24. siječnja 2025. godine, određeno je da će zajedničko dijete stranaka, maloljetni NI, rođen **.**.2015. u [adresa], stanovati s majkom II na adresi stanovanja majke.
2. U točki II. izreke iste odluke određeno je da će majka II samostalno ostvarivati roditeljsku skrb nad maloljetnim NI i samostalno zastupati maloljetno dijete u svezi s njegovim bitnim osobnim pravima, bez pisane suglasnosti oca SI.
3. U točki III. izreke određeno je da će se susreti i druženja maloljetnog NI s ocem GI odvijati svake 1. i 3. subote u mjesecu u kućanstvu majke.
4. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje maloljetnog NI doprinosi mjesečnim iznosom od 150,00 eura od 02. kolovoza 2022. godine kao dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a dospijevajuće do konca mjeseca na račun majke, sve u roku 15 dana.
5. U točki VI. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
6. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točku IV. izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, u nastavku teksta: OBZ), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
7. Odgovor na žalbu nije podnesen.
8. Žalba nije osnovana.
9. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te iskaza tužiteljice, utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužiteljice kao majke maloljetnog NI radi donošenja odluke o tome da dijete živi s istom, zatim zahtjev za ostvarivanje roditeljske skrbi nad djetetom, potom zahtjev radi određivanja osobnih odnosa djeteta s ocem (tuženikom), kao i zahtjev radi uzdržavanja maloljetnog djeteta.
10. U vezi toga utvrđuje da je maloljetni NI rođen dana **.**.2015., te da tuženik nije ostvarivao roditeljsku skrb nad djetetom, niti je sudjelovao u podmirivanju njegovih materijalnih potreba, pa odlučuje kao u točkama I i II. izreke presude.
11. Odluku iz točke III. izreke pobijane presude temelji na odredbi članka 95. stavak 1. OBZ-a.
12. Nadalje utvrđuje da tuženik nije zaposlen, te da je otac još dvoje maloljetne djece za koje ima zakonsku obvezu uzdržavanja, ali da je unatoč tome dužan uzdržavati maloljetnog NI, čije mjesečne potrebe za uzdržavanje iznose 250,00 eura, jer da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi te obveze, a da je tuženik kao mlada i zdrava osoba u mogućnosti pronaći posao, privređivati i omogućiti svojoj djeci sve što je potrebno za zadovoljenje njihovih materijalnih potreba, pa s obzirom na navedeno utvrđuje da je tuženik za uzdržavanje maloljetnog GI dužan doprinositi iznosom od 150,00 eura mjesečno, dakle ispod zakonom propisanog iznosa uzdržavanja potrebnog za dijete te životne dobi.
13. Stoga pozivom na odredbe članaka 307. stavak 3., 310., 311., 313. i 317. OBZ- a odlučuje kao u točki IV. izreke navedene presude.
14. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi članka 366. stavak 1. OBZ-a.
15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.
16. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer pobijana odluka sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, te se u svemu može valjano ispitati.
17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik kao otac maloljetnog NI dužan doprinositi za njegovo uzdržavanje iznosom od 150,00 eura mjesečno, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba OBZ-a, kao i odredbe članka 314. stavak 1. i 3. tog Zakona, presudio kako je razvidno iz točke IV. izreke pobijane presude, zbog čega su neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava.
18. Naime, u vezi toga valja navesti kako je dosuđeni iznos uzdržavanja manji od minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta Daliborove dobi, koji iznos je propisan Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta („Narodne novine“ br. 49/24), te iznosi 229,60 eura, pri čemu je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja iznosa uzdržavanja vodio računa o tome da je tuženik osim maloljetnog GI dužan uzdržavati još dvoje maloljetne djece, a na navode žalitelja da isti uzdržava još troje maloljetne djece, da traži posao, ali da ga za sada nije uspio pronaći, te da sud prvog stupnja nije zatražio niti utvrđivao činjenicu da li je on prijavljen na Zavodu za zapošljavanje i da li je tražio ili eventualno odbijao zaposlenje, valja odgovoriti da te tvrdnje i dokaze tuženik nije iznosio odnosno predlagao tijekom prvostupanjskog postupka, pa ih u smislu odredbe članka 352. stavak 1. ZPP-a ne može iznositi i predlagati u žalbi, pri čemu nije pristupio na ročište od 21. svibnja 2024. godine na kojem je određeno provođenje dokaza saslušanjem parničnih stranaka, zbog čega je osnovano sud prvog stupnja relevantne činjenice koje se odnose na visinu uzdržavanja maloljetnog djeteta utvrdio na temelju iskaza tužiteljice.
19. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.
20. Presuda prvostupanjskog suda u točkama I., II., III. i VI. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 02. travnja 2025. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar
