Poslovni broj Gž-1260/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Filipu Glavašu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika OTP banke d. d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, zastupane po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-157/2024-9 od 14. lipnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 02. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-157/2024-9 od 14. lipnja 2024. godine.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) utvrđeno je da je ništetna odredba iz članka 6. stavak 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog dana 16. prosinca 2008. godine između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: „.. .uz naplatu naknade prema važećoj Odluci o tarifi naknada za usluge koje obavlja Kreditor.“

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 459,22 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 01. veljače 2012. godine do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

3. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 863,86 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. lipnja 2024. godine do isplate, sve kako je navedeno u toj točki izreke.

4. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, te iskaza tužitelja, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe članka 6. stavak 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog dana 16. prosinca 2008. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (njegovog pravnog prednika) kao kreditora (u nastavku teksta: Ugovor), koja se odnosi na naknadu za prijevremenu otplatu kredita, kao i zahtjev za povrat iznosa koji je od tužitelja naplaćen prilikom prijevremene otplate kredita temeljem sporne Ugovorne odredbe.

8. U vezi toga utvrđuje da je između tužitelja kao korisnika kredita i potrošača i tuženikovog pravnog prednika Banco Populare Croatia d. d. kao kreditora sklopljen predmetni Ugovor, temeljem kojeg je navedeni pravni prednik tuženika odobrio tužitelju isplatu nenamjenskog kredita u iznosu od 11.137,02 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za euro na dan zaključenja Ugovora, s rokom otplate 120 mjeseci, te da je tužitelj dana 31. siječnja 2012. izvršio prijevremenu otplatu predmetnog kredita, kojom prilikom mu je tuženik naplatio naknadu za prijevremenu otplatu u iznosu od 3.459,98 kuna, što prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro iznosi 459,22 eura.

9. Nadalje utvrđuje da tuženik nije u smislu odredbe članka 96. stavak 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07 i 125/07, u nastavku teksta: ZZP) dokazao da je s tužiteljem kao potrošačem pojedinačno pregovarao o spornoj Ugovornoj odredbi o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, niti je predložio odgovarajuće dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da su njegovi zaposlenici pri sklapanju Ugovora suštinski protumačili tužitelju i objasnili značaj i posljedice sporne Ugovorne odredbe, u vezi čega utvrđuje kako ne bi bilo dostatno da je tužitelju sporna Ugovorna odredba bila pojašnjena samo formalno i gramatički kroz informativne letke kojima je moguće tuženik prezentirao kredite ili kroz kratke obavijesti djelatnika tuženika, ako tužitelju takve obavijesti nisu bile suštinski razumljive, već da je tuženik trebao tužitelju pružiti potpune informacije temeljem kojih je on suštinski mogao shvatiti značenje prijeporne Ugovorne odredbe o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita i njezinoj visini, kako bi na temelju toga nastavno mogao procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze, a da je to tuženik mogao samo tako da je tužitelju omogućio aktivno pregovaranje i potpune obavijesti kojima se sporna Ugovorna odredba čini suštinski razumljivom, što isti nije učinio, već je tužitelju predao na potpis unaprijed sročeni Ugovor, čijim odbijanjem potpisivanja tužitelj moguće ne bi realizirao kredit.

9.1. Stoga utvrđuje da je tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te prouzročio značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, zbog čega je sporna Ugovorna odredba o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštena, u smislu odredbe članka 96. stavak 1. i 2. ZZP, a posljedično tome i ništetna, u skladu s odredbom članka 102. stavak 1. tog Zakona. Pri tome utvrđuje da okolnost da je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit ne predstavlja zapreku da se isti poziva na ništetnost predmetne (sporne) Ugovorne odredbe, u smislu odredbe članka 328. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), jer da tužitelj kao Ugovorna stranka ima za to pravni interes, budući da traži i povrat onoga što je dao tuženiku u izvršavanju predmetne ništetne Ugovorne odredbe, a da ništetnost naznačenog dijela odredbe članka 6. stavak 7. Ugovora ne utječe na valjanost preostalog dijela te odredbe.

10. Iz navedenih razloga, a pozivom i na odredbu članka 324. stavak 1. i 2. ZOO-a, odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

11. Nadalje utvrđuje da je tuženik uslijed ništetnosti naznačene Ugovorne odredbe dužan vratiti tužitelju iznos od 459,22 eura kojeg je tužitelj isplatio istome na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita, u skladu s odredbama članaka 323. i 1111. stavak 1. ZOO-a, jer da se radi o novčanom iznosu kojeg je tuženik stekao bez osnove, a da je isti osim toga u obvezi platiti tužitelju i pripadajuće zatezne kamate na naznačeni novčani iznos od dana kada je taj iznos plaćen, sukladno odredbama članaka 29. i 1115. ZOO-a, jer da je tuženik bio nepošteni stjecatelj tog iznosa, budući je znao za nepoštenost sporne odredbe Ugovora, slijedom čega presuđuje kako je naznačeno u točki II. izreke pobijane odluke.

12. Prethodno tome, utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer utvrđuje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a da s obzirom na navedeno zastarjevanje počinje teći tek po pravomoćnosti pobijane presude.

13. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

14. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

15. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. istog Zakona, na koju tuženik indirektno ukazuje u žalbi, jer je sud prvog stupnja svoju odluku utemeljio na pravilnoj ocjeni i vrednovanju svih provedenih dokaza, pri čemu je cijenio i tvrdnje tuženika kojima je osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, a koje tvrdnje je očito ocijenio neosnovanima, kako proizlazi iz cjeline obrazloženja pobijane presude, te činjenice da je usvojen tužbeni zahtjev, pri čemu je pravilno utvrdio da tužitelj ima pravni interes za postavljanje opisanog deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva, pa je u tom pogledu neosnovano pozivanje tuženika na odredbu članka 342. stavak 1. ZOO-a.

16. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja i utjecaja za odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu, pravilno utvrđujući da je sporna Ugovorna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nepoštena, a posljedično tome i ništetna, pa je pravilnom primjenom naznačenih odredaba ZZP-a i ZOO-a u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev.

17. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja u navedenom pravcu prvostupanjski sud je naveo jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud i na koje se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje tuženika, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi kojima žalitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog prava.

18. Na navode tuženika da isti u slučaju kada dužnik ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem ima pravo zahtijevati popravak pretrpljene štete, te u tom smislu pozivanje na odredbe članaka 342-350. i 1021. ZOO-a, kao i na tvrdnje da je isti bio ovlašten naplatiti naknadu za prijevremeno djelomično ili potpuno ispunjenje obveze iz kredita, valja odgovoriti da bi tuženik u smislu odredbe članka 1024. stavak 3. ZOO-a takvu naknadu bio ovlašten potraživati od tužitelja kao potrošača jedino u slučaju da je uslijed prijevremene otplate kredita pretrpio određenu štetu, a čije postojanje i visinu nije dokazao.

19. Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim i istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, pa je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

20. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.

21. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer se temelji na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, pri čemu su tužitelju na dosuđeni iznos troškova postupka osnovano dosuđene i pripadajuće zatezne kamate od presuđenja do isplate, jer takvo njegovo pravo proizlazi iz odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a.

22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

23. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.

U Rijeci, 02. travnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar