Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1408/2021-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. HC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje kao nasljednici iza pok. ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Matku Mamiloviću, odvjetniku iz Našica, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Našicama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-308/2019-16 od 16. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalna služba u Našicama, poslovni broj P-308/2019-16 od 16. prosinca 2019.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine upisane na imenu tužene Republike Hrvatske i to nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [katastarska čestica] oranica ukupne površine 8005 m2, u cijelosti, što joj je tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva na imenu Republike Hrvatske uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužiteljice, u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužiteljica ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine upisane na imenu tužene Republike Hrvatske u ¼ dijela i to nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [katastarska čestica] oranica ukupne površine 2109 m2, što joj je tuženik Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva na imenu Republike Hrvatske uz istodobni upis prava vlasništva u korist tužiteljice, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, da tužiteljici ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.572,80 kn, u roku od 15 dana."

2. Tužena je pravovremeno podnijela žalbu pobijajući presudu suda prvog stupnja u cijelosti pozivom na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), predlažući da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženoj, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] [adresa], oranica ukupne površine 8005 m2, u cijelosti i nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] [adresa], oranica ukupne površine 2109 m2, u 1/4 dijela.

6. Po provedenom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da je tužena upisana kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nastala od čestica prijašnjih oznaka [katastarska čestica],

- da je na čestici [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužena upisana kao suvlasnik u ¼ dijela, a tužiteljica u ¾ dijela,

- da je prema povijesnim katastarskim podacima došlo do promjena u posjedu čestica [katastarska čestica] na način da su sa posjeda ABC prešle na posjed PIK-a i to temeljem Ugovora o kupoprodaji,

- da su u popisnom listu tužiteljica i njen suprug navedeni kao posjednici čestica [katastarska čestica] koje su predmet ovoga postupka,

- da prema [broj ZK uloška] proizlazi da su tužiteljica i njen suprug upisani kao posjednici čestica [katastarska čestica], za koje tvrde da su ih dali u zamjenu,

- da iz kupoprodajnog ugovora od 26.6.1957. proizlazi da je suprug tužiteljice HC, kao maloljetna osoba stekao u vlasništvo česticu [katastarska čestica]-a, koju je za njega kupio njegov otac HC,

- da je čestica [katastarska čestica] upisana u ARKOD prema posjedu ZC,

- da iz povijesnog z.k. izvatka proizlazi da su čestice [katastarska čestica] bile upisane kao vlasništvo ABC, te su temeljem kupoprodajnog ugovora upisane kao društveno vlasništvo,

- da iz ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je KC kao primatelj uzdržavanja ostavio u nasljedstvo PC i HC između ostalih i svoju česticu [katastarska čestica]

- da su svjedoci ZC, UC, MC i CC, u svojim iskazima suglasno naveli da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tužiteljice i njenog prednika već dugi niz godina,

- da iz iskaza svjedoka FC, rođenog 1948., proizlazi da je predmetne nekretnine obrađivao sa svojim strojevima tužiteljici i njenom suprugu od 1980., a svjedok CC, koji je rođen 1953., pamti da je još pokojni svekar tužiteljice mijenjao 60-ih godina prošlog stoljeća sa tadašnjim PIK-om svoje nekretnine, te je u zamjenu dobio nekretninu koju sada posjeduje,

- da je mjernički vještak Petar Ostroški izvršio identifikaciju predmetnih nekretnina te u nalazu i mišljenju iznio da se radi o oranicama koje su zasijane kukuruzom, čestica broj [katastarska čestica] nastala je u postupku izmjere i preoblikovanja zemljišne knjige od starih čestica broj [katastarska čestica], površine 1773 m2 i od čestice [katastarska čestica] koja je bila upisana kao posjed IPK Osijek u društvenom vlasništvu, a čestice [katastarska čestica] da je nastala od starih čestica [katastarska čestica], koje su bile upisane kao društveno vlasništvo, korisnik RO Ratarstvo Osijek,

- da su čestice za koje tužiteljica tvrdi da su ih dali u zamjenu za naprijed navedene čestice, ušle su u sastav novih čestica broj [katastarska čestica] koje predstavljaju veće table u vlasništvu Republike Hrvatske što proizlazi iz z.k. izvatka.

6.1. Temeljem prednje utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da su se na strani tužiteljice stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] prvostupanjski sud zaključuje da je ista u posjedu tužiteljice i njenog prednika još od vremena zamjene nekretnina što je bilo 60-ih godina prošlog stoljeća, a koje nekretnine nekadašnjih oznaka je PIK kupio i potom mijenjao sa nekretninama prednika tužiteljice te se zamijenjene nekretnine doista i nalaze u vlasništvu tužene. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica istu uživa u nepromijenjenom obliku temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1968. Stoga sud ocjenjuje da je tužiteljica u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina čime je stekla pravo vlasništva dosjelošću jer se u vrijeme dosijedanja ima računati i vrijeme prije 8.10.1991. sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznijetom u revizijskoj odluci broj Rev 291/2014, primjenjivom u okolnostima konkretnog slučaja.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Protivno žalbenim navodima tužene pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome sve izvedene dokaze na način propisan odredbom članka 8. ZPP-a te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Pritom treba podsjetiti na odredbu članka 186. stavak 3. ZPP-a sukladno kojoj će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva; a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan. Stoga su irelevantni navodi žalitelja glede pravne osnove koju ističe tužena odnosno pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina kojeg pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

9. Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] obzirom da je prvostupanjski sud, cijeneći sve provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio da je sada pok. tužiteljica sa svojim suprugom stekla nekretninu temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1968., tadašnje oznake kč. br. [katastarska čestica], a koja je ušla u predmetnu novoosnovanu kč. br. [katastarska čestica] zajedno sa dijelom kč. br. [katastarska čestica] upisane do postupka preoblikovanja kao društveno vlasništvo čiji je korisnik IPK Osijek, RO Ratarstvo Osijek. Međutim, identifikacijom predmetne nekretnine kao i suglasnim iskazima saslušanih svjedoka, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužiteljica od sklapanja navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju u kontinuiranom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine u nepromijenjenom obliku. Stoga pravilno zaključuje sud prvog stupnja o ispunjenju zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu tada važećih zakonski odredbi.

9.1. Naime, sukladno odredbi članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Stoga su se pretpostavke za dosijedanje na predmetnoj nekretnini sukladno pravnim pravilima austrijskoga Općeg građanskog zakonika (OGZ) koja su se primjenjivala na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ" broj 86/46 - pročišćeni tekst) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i bio u primjeni do stupanja na snagu ZV-a 1. siječnja 1997.

9.2. Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, a sada čl. 18. st. 5. ZV-a. Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja, a poštenje posjeda tužiteljice u konkretnome nije dovedena u pitanje. Također je prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468 OGZ-a bio propisan tridesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, međutim, ustaljeno je i općeprihvaćeno pravno shvaćanje (zauzeto na Proširenoj općoj sjednici bivšeg Saveznog Vrhovnog suda FNRJ od 3. travnja 1960.) da umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468 OGZ u trajanju od 30 godina je dostatan pošteni posjed od 20 godina (Rev-x 51/13-2 od 23. srpnja 2014.).

9.3. Slijedom iznesenoga na strani tužiteljice stekli su se uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću predmetne nekretnine sadašnje oznake kč. br. [katastarska čestica] još i prije stupanja na snagu ZV-a odnosno odredbe članka 388. st. 4. ZV-a. Jednako tako, po mišljenju ovoga suda, tadašnja kč. br. [katastarska čestica] nije na dan 8.10.1991. bila upisana kao društveno vlasništvo države, crkve, općine …. već na korisnika IPK Osijek, RO Ratarstvo Osijek, pa se stoga u predmetnoj pravnoj stvari ne isključuje primjena prednje navedenog zauzetog pravnog shvaćanja o vremenskom roku dosijedanja od 20 godina, kako to pogrešno navodi tužena u žalbi.

10. U svakom slučaju, protivno navodima tužene u žalbi, pravilno je pozivanje prvostupanjskog suda i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženog u odluci broj Rev 291/14 od 17.4.2018. sukladno kojem bi se u konkretnim okolnostima predmetnog slučaja u vrijeme dosjelosti računalo i vrijeme prije 8. listopada 1991. godine jer se time ne vrijeđaju stečena prava trećih privatnih osoba.

10.1. Naime, člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91) stavljen je izvan snage članka 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. u članku 388. stavak 4. bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Točno je da je 17. studenoga 1999. Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-1235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., „Narodne novine“, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.).

10.2. Međutim, ovdje se ukazuje na već ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se razvila nakon donošenja odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetima Z protiv [adresa], H protiv [adresa], Č protiv Republike Hrvatske, u istovrsnim predmetima (primjerice u predmetima broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018., Rev-1465/2017-2 od 24. rujna 2020., Rev-158/2017-2 od 7. svibnja 2019., Rev-2230/2017 od 27. travnja 2021., Rev-1559/2017 od 21. travnja 2021.), u kojima je zauzeto slijedeće pravno shvaćanje:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“

11. Slijedom navedenoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, u konkretnom je slučaju pravilno prvostupanjski sud zauzeo pravno shvaćanje sukladno kojem se u rok dosjelosti ima računati i vrijeme prije 8.10.1991.

12. Iz prednje navedenih razloga i iznesenih pravnih shvaćanja primjenjivih u okolnostima konkretnog slučaja i u odnosu na novoosnovanu kč. br. [katastarska čestica], ukazuju se neosnovanim i žalbeni navodi tužene, kako u pogledu pogrešno utvrđeno činjeničnog stanja tako i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, i u odnosu na nekretninu sadašnje oznake kč. br. [katastarska čestica], nastale u postupku izmjere i preoblikovanja zemljišnih knjiga od starih čestica [katastarska čestica] prvostupanjski sud je iznio detaljne, dosljedne i uvjerljive razloge na kojima je temeljio svoj zaključak. Sud prvog stupnja zaključuje da su još 60-tih godina prošlog stoljeća tužiteljica i njezin suprug izvršili zamjenu prednje navedenih nekretnina sa tadašnjim Prehrambeno-industrijskim kombinatom Osijek (PIK), koji je prethodno iste kupio od JC, a potom ih zamijenio za nekretnine u vlasništvu tužiteljice i njezinog supruga koje su potom ušle u sastav novoosnovanih kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužene. Budući da je zamjena nekretnina faktično u potpunosti izvršena, a što se ogleda i u kontinuiranom i nesmetanom posjedu i obrađivanju predmetne kč. br. [katastarska čestica] tužiteljice kroz cijelo vrijeme od stjecanja posjeda, to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su se na strani tužiteljice i na predmetnoj kč. br. [katastarska čestica] ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Čak i ako bi se prihvatili navodi žalitelja da se u odnosu na predmetnu nekretninu ima primijeniti 40 godina vremenski rok dosijedanja, u konkretnome se u vrijeme dosijedanja ima računati i vrijeme proteklo prije 8.10.1991. pa je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, protivno navodima i pogrešnim pravnim stajalištima tužene navedenih u žalbi.

13. Slijedom izloženog, a suprotno navodima žalbe tužene, s obzirom na utvrđenja u postupku da je tužiteljica vlasništvo utuženih nekretnina stekla dosjelošću o čemu je sud prvog stupnja dao relevantne razloge koje prihvaća i ovaj sud to je pravilna i zakonita pobijana odluka kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice.

14. Glede troškova postupka iz točke III. izreke pobijane presude, kojom je tuženoj naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.572,80 kn, pravilno je sud primijenio odredbu članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku prema poduzetim radnjama punomoćnika tužiteljice.

15. Stoga je žalbu tužene valjalo odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić