Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1744/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, kojeg zastupa DL, zaposlenica tužitelja, protiv tuženice ŠL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Helena Kovačić Lijović, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2572/2023 od 3. listopada 2024., 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2572/2023 od 3. listopada 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim od tuženice traži isplatu iznosa od 43,46 eur sa zateznim kamatama od 26. srpnja 2021. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eur u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), u bitnome navodeći da je iz analitičke kartice koja prileži spisu vidljivo da je tužena ostala dužna podmiriti dug tužitelju, a koja kartica da predstavlja javnu ispravu čiji sadržaj se ima smatrati istinitim dok se ne dokaže suprotno, sukladno članku 230. ZPP-a. Dalje ističe da je iz analitičke kartice vidljivo da je tuženica uplaćivala premije po predmetnoj polici, a zbog prestanka plaćanja tužitelj da je dužan raskinuti policu temeljem članka XI. Općih uvjeta ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju, dok dugovanje potražuje pozivom na članak XVI. Općih uvjeta o dopunskom zdravstvenom osiguranju.
2.1. Stoga predlaže da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. U odgovoru na žalbu tuženica osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 43,46 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. srpnja 2021. do isplate, odnosno zahtjev za isplatu razlike između troškova zdravstvenih usluga za koje tužitelj tvrdi da su nastali tijekom utuženog razdoblja i iznosa premije za koji tužitelj navodi da je tuženica platila po osnovi ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju.
6. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
8. Prvostupanjski je sud, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je na ponudi za sklapanje ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju od 9. studenog 2020. u rubrici "ugovaratelj (osoba koja preuzima plaćanje premije)" navedeno ime i prezime tuženice. Međutim, s obzirom da je tuženica tijekom postupka osporavala da je potpis na navedenoj ponudi zaista njen, teret dokazivanja da je upravo tuženica potpisala navedenu ispravu nalazi se na strani tužitelja. S obzirom da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza, primjerice grafološkog vještačenja, na temelju kojih je moguće utvrditi činjenicu da je upravo tuženica potpisala ponudu za sklapanje ugovora, prvostupanjski je sud pozivom na članak 221.a ZPP-a o navedenoj okolnosti zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja, odnosno utvrdio je da tuženica nije potpisala predmetnu ponudu. Kako tužitelj nije dokazao da je ugovorni odnos zasnovan u smislu članka IV. Općih uvjeta, odnosno nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva, prema stavu prvostupanjskog suda nije ovlašten potraživati od tuženice isplatu iznosa na temelju članka XVI. Općih uvjeta, pa je njegov tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
9. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje, koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati, primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tuženica osporila da se na ponudi za sklapanje ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju od 9. studenog 2020., na kojoj tužitelj između ostaloga temelji osnovanost svog potraživanja, nalazi njezin potpis. Stoga je u konkretnom slučaju teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na navedenoj ispravi na tužitelju. Ovakvo pravno shvaćanje iznijeto je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 1436/2021 od 26. travnja 2023., Rev 932/2021-2 - ispravak Rev 932/2021-4 od 7. lipnja 2022., Rev 2980/2018 od 6. listopada 2020., Rev-x-159/2016 od 2. ožujka 2016., Revt 55/02 od 4. travnja 2002., Rev 2345/13 od 2. prosinca 2014.)
11. Dakle, s obzirom da tužitelj na kojem je bio teret dokaza da se na ispravi nalazi potpis tuženice, u smislu odredbe članka 219. ZPP-a, takav dokaz nije predložio, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi među strankama postojao ugovorni odnos, slijedom čega nije osnovan njegov tužbeni zahtjev.
12. Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke pobijane presude temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023.).
13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
14. Zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 2. travnja 2025.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
