Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-529/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice SI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Martinu Sherri, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice AI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dubravku Margaretić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-761/21-10 od 8. siječnja 2024., u sjednici održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj P-761/21-10 od 8. siječnja 2024..

2. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki 1. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nepostojeći, prividan i bez pravnog učinka među ugovornim strankama Ugovor o darovanju sklopljen između tužiteljice kao darovatelja i tuženice kao obdarenika, ovjeren od javnog bilježnika Zdenka Frida u Zagrebu 16. studenog 2006. pod brojem OV-30383/06, uz uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja. Točkom 2. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženici troškove postupka u iznosu od 700,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženica u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude, uz naknadu troškova odgovora na žalbu tuženici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je prividan i bez pravnog učinka Ugovor o darovanju od 16. studenog 2006, uz zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja . Tužiteljica zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je sporni ugovor prividan jer je sklopljen isključivo u cilju da bi izbjegla plaćanje poreza na promet nekretnina prilikom kupnje kuće u [adresa].

6. Tužiteljica žalbom ne konkretizira počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, već se samo poziva na taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Prvostupanjski sud nespornim utvrđuje da je sklopljen predmetni ugovor između tužiteljice kao darovateljice i tuženice kao daroprimateljice za nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa] u [adresa] od 102 čhv, upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

8. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje da je u predmetu poslovnog broja P-589/16 tužiteljica 2016. pokrenula parnicu protiv tuženice radi poništenja, opoziva (deklaratornom i konstitutivnom tužbom) i raskida predmetnog ugovora o darovanju te da je tu parnicu pravomoćno izgubila.

8. 1. Nadalje, utvrđuje da tužiteljica od časa sklapanja predmetnog ugovora ne plaća nikakve dažbine za nekretninu koja je predmet ugovora (vikendica) , a koju je tuženoj predala u neposredan i samostalan posjed sukladno čl. 5. Ugovora te da je tužiteljica platila porez na kupnju nekretnine u [adresa].

9. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći da tužiteljica do pokretanja ove parnice nije nikada tvrdila da je riječ o prividnom ugovoru i da je istu pokrenula tek nakon što je izgubila prethodnu parnicu koju je pokrenula zbog "nezahvalnosti, vrijeđanja i ponižavanja tužene" i zbog toga jer ju je tužena prijavila policiji, zaključuje da je postojala suglasna volja i očitovanje ugovornih strana i nedvojbena želja da sklope predmetni ugovor o darovanju pa da nije riječ o prividnom ugovoru.

10. Stoga, pozivom na čl. 285. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05.,dalje:ZOO) odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tuženici troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 138/23., dalje: Tarifa).

12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Naime, činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj sud prihvaća kao pravilna, potpuna i zakonita, s time da žalbenim navodima nisu dovedena u pitanje.

14. S obzirom na utvrđene činjenice, suprotno žalbenim navodima pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sporni ugovor o darovanju nije prividan ugovor.

15. Naime, imajući u vidu da je sporni ugovor sklopljen 2006., da se tuženica na temelju ugovora upisala kao suvlasnica u zemljišne knjige, da joj je tužiteljica predala u posjed predmetnu nekretninu, da je nakon sklapanja ugovora tuženica preuzela plaćanje svih davanja za tu nekretninu, dakle da se ponašala kao vlasnica darovane nekretnine, a čemu se tužiteljica nije protivila sve do 2015. kada je pokrenula parnicu poslovni broj P-589/16, dakle punih devet godina nije osporavala taj ugovor, a niti je u toj parnici tvrdila da je riječ o prividnom ugovoru, dapače tvrdila je da je tuženici darovala predmetnu nekretninu, ali da je zbog nezahvalnosti, vrijeđanja i ponižavanja te prijavljivanja policiji od strane tuženice opozvala ugovor, podredno da traži opoziv ili raskid ugovora, to i prema ocijeni ovog suda navedene činjenice nedvojbeno upućuju na zaključak da je između stranaka kao ugovorih strana postojala suglasna volja o bitnim sastojcima ugovora o darovanju iz čl. 479. st.1. ZOO-a, odnosno da tužiteljica prenese na tuženicu, svoju kćerku, vlasništvo na predmetnoj nekretnini bez protučinidbe i da tuženica to prihvati. Na takav zaključak upućuje i nesporna činjenica da su stranke u vrijeme sklapanja ugovora bile u vrlo dobrim odnosima, a da je do poremećaja u tim odnosima došlo 2015., što se podudara sa pokretanjem parnice poslovni broj P-589/16 od strane tužiteljice kada je prvi puta osporila predmetni ugovor (i to ne zbog prividnosti), a što bi logično i životno učinila i ranije da je uistinu bila riječ o prividnom ugovoru. To tim više što je tužiteljica ovu parnicu u kojoj tvrdi da je riječ o prividnom ugovoru pokrenula tek nakon što je pravomoćno odbijena sa tužbenim zahtjevom u parnici poslovni broj P-589/16 u kojoj je ugovor osporavala iz drugih razloga.

16. Žalbeni navodi tužiteljice kojima se poziva na iskaze tuženice i svjedoka PI i JI iz predmeta poslovni broj P-589/16 nisu od utjecaja na utvrđeno činjenično stanje. Naime, prema stanju spisa predmeta stranke u ovom postupku nisu dale izričitu suglasnost da se dokazi izvedeni u postupku poslovni broj P-589/16 koriste kao dokaz u ovom postupku pa tako ni iskazi stranaka i svjedoka. U takvoj situaciji iskazi tuženice i svjedoka dani u navedenom postupku nemaju dokaznu snagu u ovom postupku jer bi u suprotnom bilo povrijeđeno načelo usmenog i neposrednog izvođenja dokaza iz čl. 4. ZPP-a kojim je propisano da sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, u pravilu na temelju usmene, neposredne i javne rasprave, a koje načelo zahtijeva da sud u sastavu u kojem će izvoditi dokazivanje bude isti onaj sud koji će ocjenjivati njihovu dokaznu snagu i koji će donijeti odluku. Stoga se njihovi iskazi niti ne mogu koristiti kao dokaz u ovom postupku.

17. Kako dakle u konkretnom slučaju nije riječ o prividnom ugovoru, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 285. st.1. ZOO-a, kojim je propisano da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, kada je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

18. Žalbeni navodi kojima se tužiteljica poziva da je sud predmet spora trebao raspraviti primjenom čl. 273. ZOO-a kojom je propisano da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka, nisu osnovani. To iz razloga jer tužiteljica tužbu nije činjenično utemeljila na tvrdnji da je ugovor bez učinka zbog nedopuštene pobude u vidu izbjegavanja plaćanja poreza, već na tvrdnji da je riječ o prividnom ugovoru, a sud je sukladno čl. 2. st.1. ZPP-a vezan za činjenični supstrat tužbe. Osim toga, nedopuštena pobuda i prividnost ugovora međusobno se isključuju s obzirom da prividan ugovor nije niti nastao. Podredno, iz rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka ne bi proizlazilo da bi izbjegavanje plaćanja poreza na kupnju nekretnine u [adresa] bila bitna pobuda na strani tužiteljice zbog koje je sklopila sporni ugovor jer u tom pravcu nije pružila dokaza, a okolnost da je izbjegavanje poreza eventualno bio jedan od motiva za sklapanje ugovora ne utječe na valjanost tog ugovora.

19. Budući da je tužiteljica izgubila parnicu u cijelosti, pravilno je prvostupanjski sud primjenom čl. 154.st.1. ZPP-a dosudio tuženici troškove postupka u cijelosti, visinu kojih ovaj sud pozivom na čl. 365. st.2. ZPP-a nije ispitivao budući da tužiteljica žalbenim navodima iste nije osporila.

20. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368.st.1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Rijeci 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić- Margan