Zakon.hr

Poslovni broj Gž-82/2021-7

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jakši Cvitkoviću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ici Škarpi, odvjetniku iz Splita, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ref 29 P: Ps-62/2019-10 od 25. svibnja 2020. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 02. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ref 29 P: Ps-62/2019-10 od 25. svibnja 2020. godine i sudi:

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana iseliti iz posebnog dijela nekretnine, te isti predati tužitelju, i to 71/666 dijela č. zem. [katastarska čestica] koji je suvlasnički dio povezan s cjelinom-dvosobnim stanom oznake S6 (šest)-2 (dva) K, koji se nalazi na dijelu drugog kata stambene građevine, orijentacije jug-zapad (u elaboratu etažiranja označen zelenim točkicama), koji se sastoji od sljedećih prostora: hodnika, kuhinje, blagovaonice s dnevnim boravkom, kupatila s WC-om i dvije spavaće sobe, ukupno netto korisne površine 52,17 m[2] , s pripatkom-loggiom (u elaboratu etažiranja označen zelenim točkicama) netto korisne površine 5,40 m[2] , odnosno sveukupne netto korisne površine 57,57 m[2] i pripatkom parking mjestom PM-6 (šest) (u elaboratu etažiranja označeno plavim slovima), koje se nalazi u dvorišnom dijelu stambene građevine koje se sastoji od dijela dvorišnog prostora ukupne netto korisne površine 13,00 m[2] , upisano u ZU [broj ZK uloška], [broj poduloška] ([broj poduloška]), k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], slobodan od osoba i stvari.“

Usvaja se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, pa se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 637,06 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 25. svibnja 2020. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.889,20 kuna, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako je propisano odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 212,35 eura.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

U istoj točki izreke odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova.

2. U točki II izreke naloženo je tužitelju da u roku od 15 dana isplati tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.889,20 kuna, uvećan za zateznu kamatu koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kako je propisano odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, kao i iskaza tužitelja i tuženika, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog parničnog postupka zahtjev tužitelja radi iseljenja tuženika iz nekretnine-stana pobliže opisanog u izreci pobijane presude, te predaje tog stana tužitelju slobodnog od osoba i stvari.

7. U vezi toga utvrđuje da je kao vlasnik predmetne nekretnine, označene kao 71/666 dijela čest. zem. [katastarska čestica], koji suvlasnički dio je povezan s cjelinom- dvosobnim stanom oznake S6 (šest)-2 (dva) K, koji se nalazi na dijelu drugog kata stambene građevine, orijentacije jug-zapad (u elaboratu etažiranja označen zelenim točkicama), koji se sastoji od sljedećih prostora: hodnika, kuhinje, blagovaonice s dnevnim boravkom, kupatila s WC-om i dvije spavaće sobe, ukupno netto korisne površine 52,17 m[2] , s pripatkom-loggiom (u elaboratu etažiranja označen zelenim točkicama) netto korisne površine 5,40 m[2] , odnosno sveukupne netto korisne površine 57,57 m[2] i pripatkom parking mjestom PM-6 (šest) (u elaboratu etažiranja označeno plavim slovima), koje se nalazi u dvorišnom dijelu stambene građevine koje se sastoji od dijela dvorišnog prostora ukupne netto korisne površine 13,00 m[2] uknjižen tužitelj.

7.1. Naime, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj pravo vlasništva naznačene nekretnine stekao temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 30. rujna 2011. godine (u nastavku teksta: Ugovor), kojeg je kao zajmodavac i predlagatelj osiguranja zaključio s tuženikom kao zajmoprimcem i protivnikom osiguranja, a koji je istog dana kod javnog bilježnika sačinjen u formi javnobilježničkog akta, zatim Anexa Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 29. kolovoza 2012. godine, Anexa Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 01. listopada 2012. godine, te Anexa Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom prava vlasništva od 16. travnja 2013. godine, pri čemu utvrđuje da je javni bilježnik pri zaključenju navedenog Ugovora i njegovih Aneksa pročitao tužitelju i tuženiku njihove odredbe, te da su isti izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga za njih proizlaze, te da to odgovara njihovoj volji.

7.2. Stoga utvrđuje neosnovanim prigovor tuženika da on nije primio od tužitelja zajam u iznosu od 180.000,00 kuna, već u znatno manjem iznosu od 30.000,00 kuna, kao i prigovor tuženika da bi kamata na pozajmljeni iznos iznosila 15% mjesečno, jer utvrđuje da je iz navedenih pravnih poslova razvidno da je ta kamata određena sukladno zakonu, a da tuženik nije dostavio niti jedan pisani dokaz da bi tužitelju vratio dio duga, već da iz sadržaja istih pravnih poslova proizlazi da se njegov dug stalno povećavao, odnosno da je tuženik pozajmljivao od tužitelja sve veće novčane iznose.

8. Nadalje utvrđuje da se tuženik zajedno s obitelji bez osnove nalazi u posjedu predmetne nekretnine-stana, odnosno da ga koristi bez valjane pravne osnove, te da odbija iseljenje iz istoga, pa da bi s obzirom na navedeno bile ispunjene pretpostavke za udovoljenje tužbenom zahtjevu, u smislu odredaba članaka 161. stavak 1. i 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV), ali da je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor zaštite prava na dom, u skladu s odredbom članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine-Međunarodni ugovori” br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u nastavku teksta: Konvencija).

9. U vezi toga utvrđuje da tuženik u predmetnom stanu stanuje zajedno sa suprugom i troje djece (starosti 18, 9 i 7 godina), s time da je najmlađe tuženikovo dijete bolesno, pa je isti angažiran oko njegovog liječenja, jer dijete ima rijetku bolest koja još nije poznata u Hrvatskoj, a da tuženik i njegova supruga nemaju drugih nekretnina, niti drugi stan u kojem bi živjeli, te su nezaposleni, pri čemu utvrđuje da je tuženik za kupnju predmetnog stana podignuo kredit kod Privredne banke Zagreb, dok u odnosu na tužitelja utvrđuje kako je isti iskazao da je tuženiku u tri navrata davao novac, te da isti nema u vlasništvu drugu nekretninu, a da je njegova supruga nezaposlena.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženikovoj obitelji predmetni stan jedini dom, pa da bi usvajanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje države (suda) u njegovo pravo na dom, što bi bilo protivno odredbama Konvencije, kao i odredbama članaka 34. stavak 1. u vezi s mjerodavnim dijelom odredaba članaka 35. i 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98-pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-pročišćeni tekst, 28/01, 41/01-pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10- pročišćeni tekst i 5/14, u nastavku teksta: Ustav).

10.1. Naime, u vezi toga utvrđuje da se tuženik nalazi u stvarnoj, kontinuiranoj i jakoj vezi s predmetnim stanom, jer je isti kupio putem kredita, te je odlučio da će taj stan trajno koristiti za stanovanje sa svojom obitelji (suprugom i troje djece), pa da bi se prestanak korištenja predmetnog stana vrlo stresno i negativno odrazio kako na zdravstveno stanje najmlađeg bolesnog tuženikovog djeteta, tako i za cijelu njegovu obitelj, koja bi se tada našla na ulici.

10.2. Stoga utvrđuje da takvo miješanje države u tuženikovo pravo na dom ne bi imalo legitiman cilj, u smislu da bi usvajanje tužbenog zahtjeva za iseljenjem tuženika bilo provedeno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, gospodarske dobrobiti zemlje, radi sprječavanja nereda ili zločina, zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i slobode drugih, već da bi iseljenjem tuženika država dobila još jednu osobu odnosno obitelj s maloljetnom djecom bez doma, odnosno težak socijalni slučaj, a da je predmetni stan za tuženika i njegovu obitelj od egzistencijalne važnosti, te ne postoji način da tuženik na neki drugi način riješi svoje stambeno pitanje.

10.3. Pri tome utvrđuje da bi tužitelj iseljenjem tuženika iz navedenog stana, kao i njegove obitelji, dobio u posjed svoj stan kojeg u naravi ne bi koristio, jer sa suprugom živi u drugom stanu, a nema financijskih problema vezanih za njegovu egzistenciju, jer da novac pozajmljuje poznanicima.

11. Stoga utvrđuje da mjera iseljenja tuženika i njegove obitelji iz navedenog stana nije razmjerna legitimnom cilju koji se želi postići, niti je nužna u demokratskom društvu (što znači da za tom mjerom postoji prijeka društvena potreba), u smislu članka 16. stavak 2. Ustava i članka 8. stavak 2. Konvencije, pa da miješanje tužitelja iako je utemeljeno na zalonu, nije usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te nije nužno u demokratskom društvu, pa da slijedom toga tuženiku pripada pravo na zadržavanje korištenja stana koji je predmet ovog postupka.

12. Iz navedenih razloga u cijelosti odbija tužbeni zahtjev, dok odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

14. Međutim, u pravu je tužitelj kada ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Prije svega valja navesti kako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio neosnovanima tvrdnje tuženika kojima je u odgovoru na tužbu i u daljnjem tijeku postupka osporavao pravovaljanost predmetnog Ugovora i njegovih Aneksa, a kojima sadržajno ukazuje na to da bi predmetni Ugovor i Aneksi istoga u stvari predstavljali zelenaške pravne poslove, u smislu odredbe članka 329. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), odnosno da je u vrijeme njihovog zaključenja postojao očiti nerazmjer uzajamnih činidaba tužitelja i tuženika (članak 375. stavak 1. ZOO-a).

15.1. Naime, odredba članka 329. stavak 1. ZOO-a propisuje da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugome dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Međutim, budući da tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je predmetni Ugovor i/ili njegove Anekse zaključio pod nekom od okolnosti propisanih u potonjoj odredbi ZOO-a, tj. u stanju nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva, lakomislenosti ili zavisnosti, to su već iz tih razloga neosnovane njegove tvrdnje da bi potonji pravni poslovi predstavljali zelenaške ugovore zbog toga što ugovoreni zajam navodno nije iznosio 180.000,00 kuna, već da je taj iznos nastao tako što je na ugovoreni iznos zajma od 30.000,00 kuna obračunata kamata koja je iznosila 15% mjesečno.

15.2. Nadalje, budući da tuženik nije u roku od godine dana od sklapanja Ugovora i njegovih aneksa podnio zahtjev za njihovo poništenje, kako je propisano odredbom članka 375. stavak 2. ZOO-a, to su neosnovani i njegovi navodi o postojanju nerazmjera između preostalog potraživanja tužitelja u iznosu od 15.000,00 kuna i vrijednosti predmetnog stana u visini od najmanje 70.000,00 eura, pa je pravilno odbijen prijedlog tuženika za provođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na okolnost nesrazmjera između novčane tražbine tužitelja prema tuženiku s jedne strane, te vrijednosti predmetnog stana s druge strane, jer bi s obzirom na navedeno provođenje tog dokaza bilo suvišno.

15.3. Pri tome valja navesti kako okolnost da bi tuženik eventualno vratio tužitelju kao zajmodavcu dio pozajmljenog novčanog iznosa, tj. 15.000,00 kuna, ne utječe na pravnu valjanost Ugovora i gore navedenih Aneksa, odnosno na valjanost stjecanja punopravnog vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, jer je isti prema sadržaju Ugovora (list 18-22 spisa), odnosno u skladu s odredbama članaka 11-13. Ugovora, takvo pravo bio ovlašten steći u slučaju da tuženik kao zajmoprimac u ugovorenom roku ne vrati istome cjelokupni ugovoreni iznos zajma, a što tuženik neprijeporno nije učinio.

16. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio osnovanim prigovor tuženika o pravu na dom u odnosu na predmetni stan.

17. Naime, kako je navedeno u rješenju ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1106/2018-3 od 17. travnja 2019. godine, kojim je ukinuta presuda prvostupanjskog suda poslovni broj Pst-1315/2014-32 od 08. siječnja 2018. godine koja je donesena u ovom predmetu, te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje, pravo na dom zaštićeno je odredbom članka 8. stavak 1. Konvencije, prema kojoj svatko ima pravo na poštovanje doma, pri čemu je u stavku 2. istog članka Konvencije propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

17.1. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je primjerice izraženo u odlukama broj U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014. godine, U- III-46/2007 od 22. prosinca 2010. godine, U-III-405/2008 od 21. veljače 2012. godine, te U-III-1422/2006 od 06. lipnja 2012. godine, a koje je istovjetno pravnom shvaćanju izraženom u presudama Europskog suda za ljudska prava izraženom u predmetima Bjedov protiv Hrvatske (presuda od 29. svibnja 2012. godine-zahtjev broj 42150/09), Orlić protiv Hrvatske (presuda od 21. lipnja 2011. godine-zahtjev broj 48833/07) i Paulić protiv Hrvatske (presuda od 22. listopada 2009. godine-zahtjev broj 3572/06), “dom” je autonoman pojam, te ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen člankom 8. stavak 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, osobito o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom, pri čemu zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćeg prava, jer se svakoj osobi koja tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere.

18. U konkretnom slučaju tužitelj je neprijeporno uknjižen kao vlasnik predmetnog stana, a nesporno je i da tuženik isti stan koristi bez pravne osnove, i to zajedno sa svojom obitelji, iz čega proizlazi da se radi o dva suprotstavljena privatna interesa stranaka (pravo vlasništva tužitelja i pravo na dom tuženika), pa je u predmetnom postupku trebalo individualizirati razmjernost i razumnost zahtjeva tužitelja kao vlasnika stana na iseljenje u odnosu na pravo na dom tuženika, odnosno utvrditi da li zahtjev tužitelja kao vlasnika opisanog stana predstavlja miješanje u pravo tuženika na poštivanje doma, te da li tužitelj ima legitiman cilj u odnosu na postavljeni zahtjev radi iseljenja i da li je takav zahtjev razmjeran i nužan.

19. U vezi toga pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se predmetni stan koji je u vlasništvu tužitelja može smatrati domom tuženika, u smislu odredbe članka 34. stavak 1. Ustava i odredbe članka 8. Konvencije, što znači da bi prihvaćenje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u pravo na dom tuženika.

20. Međutim, u vezi toga valja navesti kako pravo na dom nije zaštićeno automatizmom, već se takvo pravo, kako je obrazloženo, mora individualizirati u svakom postupku u odnosu na pravo vlasništva, koje pravo uključuje pravo posjedovanja, korištenja i raspolaganja, kao i ostvarenje gospodarskih interesa iz prava vlasništva.

21. U tom smislu tužitelj je u svojem podnesku od 21. kolovoza 2019. godine naveo da osim predmetnog stana nema drugih nekretnina u svojem vlasništvu, te da je zajedno sa suprugom L koja je nezaposlena i kćerkom KV podstanar u Splitu, koje tvrdnje tuženik nije osporio, a čija istinitost proizlazi i iz sadržaja priloženih isprava, tj. ugovora o najmu zaključenog dana 28. rujna 2016. godine između CV iz [adresa] kao najmodavca i tužitelja kao najmoprimca, uvjerenja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split od 24. srpnja 2019. godine, rodnog lista za KV izdanog dana 16. ožujka 2016. godine, potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Split od 01. kolovoza 2019. godine, te potvrde Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel Split od 20. kolovoza 2019. godine.

22. S druge strane, tuženik osim svojeg stranačkog iskaza, koji je kao takav subjektivan, nije ponudio nikakve dokaze za tvrdnje da on i njegova supruga nisu vlasnici nekretnina, te da su nezaposleni, niti je u spis priložio odgovarajuću medicinsku dokumentaciju o bolesti najmlađeg djeteta od rijetke bolesti, pri čemu ne neistinitost navoda tuženika o tome da nije zaposlen ukazuje to što je njegov punomoćnik na ročištu od 25. studenoga 2019. godine (list 105 spisa) naveo kako se tuženik nalazi na radu u Njemačkoj, zbog čega je ispričao njegov nedolazak na to ročište.

23. S obzirom na navedeno, pogrešno je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju primijenio test razmjernosti, jer iz opisanih činjeničnih utvrđenja proizlazi da miješanje tužitelja u pravo na dom tuženika koje se odnosi na predmetni stan nije neopravdano, jer tužitelj kao vlasnik tog stana ima pravo na ostvarivanje svih vlasničkopravnih sadržaja (ovlasti) u pogledu te nekretnine, u smislu odredbe članka 30. stavak 2. ZV- a, dakle pravo na posjedovanje, uporabu, korištenje i raspolaganje spornim stanom, što mu je onemogućeno time što taj stan bez pravne osnove koriste tuženik i njegova obitelj, uslijed čega tužitelj trpi i ekonomsku štetu u vidu najamnine koju je prisiljen plaćati za korištenje tuđeg stana, pa je pogrešno utvrđenje suda da bi tužitelj iseljenjem tuženika iz navedenog stana, kao i njegove obitelji, dobio u posjed svoj stan kojeg u naravi ne bi koristio, jer da sa suprugom živi u drugom stanu. To stoga jer tužitelju kraj činjenice da je vlasnik predmetnog stana zasigurno nije u interesu da živi u tuđem stanu i da za to plaća najamninu.

23.1. Iz navedenog proizlazi da je legitiman interes tužitelja da kao vlasnik opisanog stana useli u isti i time realizira svoja zakonom priznata vlasnička prava, pri čemu je takav interes i miješanje tužitelja u pravo na dom tuženika nužan, jer bi upravo uskraćivanjem prava tužitelju na ostvarivanje prava na posjed predmetnog stana bilo povrijeđeno njegovo pravo na dom, kojeg isti zbog odbijanja tuženika da se iseli iz spornog stana nije u mogućnosti realizirati bez angažiranja suda.

24. Stoga je u okolnostima predmetnog slučaja za zaključiti da pravo vlasništva tužitelja na opisanom stanu preteže u odnosu na pravo na dom tuženika u pogledu iste nekretnine, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. i 2. ZV-a trebalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

25. Posljedično tome, trebalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, te odgovarajućih odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) usvojiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, a odbiti zahtjev tuženika po toj osnovi.

26. Slijedom navedenog, tužitelju je u skladu s Tbr. 7. toč. 2. Tarife trebalo dosuditi trošak u iznosu od 530,89 eura na ime jednokratne nagrade za zastupanje po punomoćniku-odvjetniku, zatim trošak u visini od 53,09 eura za plaćenu sudsku pristojbu za tužbu, trošak u iznosu od 26,54 eura na ime podmirene sudske pristojbe za presudu, te trošak u visini od 26,54 eura za sudskog dostavljača, tj. sveukupno 637,06 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a.

27. Stoga je uvaženjem žalbe tužitelja i primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. ZPP-a valjalo preinačiti pobijanu odluku i odlučiti kao u točki I izreke ove drugostupanjske presude.

28. Budući je tužitelj u cijelosti uspio u žalbenom postupku, pripada mu u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a pravo na naknadu troška sastava žalbe po punomoćniku u iznosu od 132,72 eura (Tbr. 10. toč. 2. Tarife), kao i pravo na naknadu iznosa od 79,63 eura s naslova plaćene sudske pristojbe za žalbu, što sveukupno iznosi 212,35 eura, pa je presuđeno kako je naznačeno u točki II izreke presude.

U Rijeci, 02. travnja 2025. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte