Poslovni broj: Usž-2975/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HK iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik, odvjetnik Dragan Smolić-Ročak iz Rijeke, Matije Gupca 13, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-111/2024-6 od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-111/2024-6 od 18. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22-01/74, urbroj: 513-04-23-2 od 6. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, klasa: UP/I-410-23/2023-013/0003, urbroj: 513-007-08-03-2022-002 od 24. siječnja 2022., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome ističe da iz obrazloženja prvostupanjskog poreznog rješenja proizlazi da je doneseno bez saslušanja tužitelja kao stranke u upravnom postupku pa osim navedene povrede, tužitelj upućuje i na povredu odredbe članka 8. Zakona o općem upravnom postupku koja se odnosi na utvrđivanje materijalne istine, odnosno na obvezu javnopravnom tijelu da u postupku utvrdi sve činjenice i okolnosti, što je u konkretnom slučaju izostalo. Tužitelj smatra da su porezna tijela i prvostupanjski sud povrijedili odredbu članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj nadalje ističe da je u predmetnom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, jer nije uvažena činjenica da je tužitelj na predmetnoj nekretnini koja je u cijeloj površini bila zarasla raslinjem, nakon kupnje uložio vlastita sredstva, financiranjem radova na čišćenju terena i izgradnjom pomoćne zgrade, što je razvidno iz računa građevinskog obrta "[obrt]" iz [adresa], koji je izveo navedene radove. Ističe da navedeni račun nije uzet u obzir zbog navodnog izostanka fiskalizacije, koja provjera nije u domeni tužitelja te navedena pretpostavka ne umanjuje sadržaj vjerodostojnost u prikazu izvedenih radova. Smatra da je sud, ukoliko je imao sumnju u vjerodostojnost navedenog računa, navedeno trebao provjeriti dokaznom radnjom saslušavanjem izdavatelja računa. Nadalje, tužitelj navodi da je u predmetnom postupku pogrešno primijenjen Zakon o porezu na dohodak, jer se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 56. i 58. Zakona, pri čemu konkretne odredbe dohodak označavaju, između ostalog, kao razliku između primitaka od otuđenja nekretnine i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u vezi s tim primicima, a ukoliko sud ne uvažava dokumentiranu činjenicu tužiteljevog ulaganja u nekretninu, čijom prodajom je ostvaren primitak, navedeno upućuje na nepravilnu primjenu materijalnog prava. Pojašnjava da navedene odredbe kao i odredbe Općeg poreznog zakona ne isključuju posrednu primjenu provjere vjerodostojnosti dokumentiranih činjenica, u ovom slučaju, saslušavanjem izdavatelja računa, dok se ograničavanje tih činjenica, ograničava i opseg prava vlasništva. Iz navedenih razloga predlaže da se usvoji žalba, poništi osporena presuda i rješenja poreznih tijela te da mu se nadoknade troškovi za sastav žalbe.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka poslovne najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u vezi s tim primicima.
7. Odredbom članka 58. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona (dohodak od imovine i imovinskih prava) smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnine i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitaka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena i industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci.
8. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelj Ugovorom o kupoprodaji 9. siječnja 2019. stekao nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica], k. ul. 9745, k. o. [katastarska općina], u naravi građevinsko zemljište te je istu nekretninu u 2019. otuđio temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim dana 6. veljače 2019.
9. Kod utvrđivanja dohotka od otuđenja nekretnine uzet je u obzir primitak iz kupoprodajnog ugovora koji iznos je prihvaćen kao tržišna vrijednost nekretnine, a izdatak je utvrđen na temelju nabavne vrijednosti nekretnine koja je uvećana za plaćeni porez na promet nekretnina. Međutim, tužitelju u izdatak nisu priznati troškovi ulaganja u otuđenu nekretninu, odnosno troškovi u vezi čišćenje terena i izrade pomoćne zgrade s obrazloženjem da izdani račun ne predstavlja vjerodostojnu dokumentaciju u smislu odredbe članka 66. stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16. – 114/22.). Navedeno utvrđenje poreznih tijela prihvatio je prvostupanjski sud, budući da se radi o gotovinskom računu koji podliježe obvezi fiskalizacije pa kako isti nije fiskaliziran, to je ocijenjeno da ne predstavlja vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu za priznavanje troškova ulaganja u otuđenu nekretninu. Naime, obveznici fiskalizacije dužni su provoditi postupak fiskalizacije, a samo oni obveznici koji naplaćuju račune sredstvima koji se smatraju gotovinom provode i postupak fiskalizacije izdavanja računa.
10. Prvostupanjski sud kod ovakvog stanja stvari ocijenio je zakonitim rješenje tuženika i odbio tužbeni zahtjev s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud.
11. U odnosu na navode žalbe ističe se da je prvostupanjski sud održao raspravu u prisutnosti tužitelja i odsutnosti tuženika, čime je strankama dao mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a. Nadalje, prvostupanjski sud odbio je dokazni prijedlog tužitelja i obrazložio razloge za svoju odluku, budući da je odlučne činjenice mogao utvrditi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog tijela i u sudskom spisu, čime nije postupio protivno odredbi članka 33. ZUS-a.
11. Nadalje, prvostupanjski sud otklonio je prigovor tužitelja da je u predmetnom poreznom postupku povrijeđena odredba članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.), budući da je činjenično stanje u postupku pravilno i potpuno utvrđeno, a iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pozivom poreznog tijela od 15. rujna 2012. pozvan da sudjeluje u postupku i dostavi dokaze o opravdanim troškovima ulaganja, što nije učinio.
12. Slijedom svega navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da se navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe i na koje je prvostupanjski sud u cijelosti odgovorio, ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
13. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
