REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-492/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Draženke Deladio, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u stečajnom postupku u povodu prijedloga predlagatelja GRAD ZAGREB, OIB: [osobni identifikacijski broj], Zagreb, Trg S. Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, Prilaz Gjure Deželića 57 nad dužnikom NOGOMETNI KLUB „ZAGREB“, OIB: 42653141010, Zagreb, Veslačka 1 a, odlučujući o žalbi KU, osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu do trenutka otvaranja stečajnog postupka, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Ilić, odvjetnik u Zagrebu, protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1859/2024-51 od 16. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba KU, osobe ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu do dana nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka i ukida rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1859/2024-51 od 16. siječnja 2025. u točkama I.- VIII. izreke i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je otvorio stečajni postupak nad dužnikom NOGOMETNI KLUB „ZAGREB“ s danom 16. siječnja 2025. u 14,30 h, za stečajnog upravitelja je imenovao Zdravka Tešića iz Ogulina, odredio je da Zdravku Tešiću prestaju ovlasti i dužnosti privremenog stečajnog upravitelja, pozvao je vjerovnike viših isplatnih redova da u roku od 60 dana prijave tražbine stečajnom upravitelju, razlučne i izlučne vjerovnike da stečajnog upravitelja u istom roku obavijeste o svojim pravima te je pozvao i dužnikove dužnike da svoje obveze bez odgode ispunjavaju stečajnom upravitelju (točke I. - VIII. izreke). Također je odredio održavanje ispitnog ročišta 6. svibnja 2025., te je odredio da se rješenje objavi na e-Oglasnoj ploči sudova i da se dostavi Registru udruga (točke IX., X. i XI. izreke).

2. Prvostupanjski sud je ocijenio kako je vjerovnik učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine (aktivnu legitimaciju) time što je u trenutku podnošenja prijedloga, tuženikov poslovni račun bio blokiran na temelju osnove za plaćanje koju je predlagatelj podnio na naplatu Financijskoj agenciji. Također, činjenica da je tijekom trajanja prethodnog postupka prestala blokada uslijed namirenja osnove za plaćanje ne podrazumijeva da je dužnik postao sposoban za plaćanje.

3. Prvostupanjski sud je iz provedenog vještačenja financijsko-gospodarskog stanja dužnikove imovine, utvrdio da unatoč tome što se iz financijskog plana poslovanja realno može pretpostaviti da će dužnik kratkoročno i srednjoročno moći ispunjavati svoje obaveze po dospijeću da kod dužnika svejedno postoji stečajni razlog prezaduženosti. To iz razloga što postojeći dugovi značajno premašuju vrijednost dužnikove imovine, što se kod dužnika manjak prihoda samo povećavao iz godine u godinu te što nije vjerojatno da će steći drugu imovinu. Također, prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da financijski plan poslovanja nije donijet u skladu s procedurom koja je propisana dužnikovim Statutom, odnosno prihvaćanjem na održanoj skupštini članova udruge.

4. Žalitelj KU, osoba ovlaštene za zastupanje dužnika po zakonu do trenutka otvaranja stečajnog postupka, je protiv pobijanog rješenja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Žalitelj je naveo da su razlozi koje je prvostupanjski sud dao u obrazloženju pobijane odluke suprotni sadržaju isprava koje su dostavljene u spis. Naime, isprava na temelju koje je predlagatelj podupirao svoju tvrdnju o postojanju tražbine - rješenje o određivanju privremene mjere Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-86/2024 od 13. lipnja 2024. je u međuvremenu otpala jer je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-3412/2024 od 13. rujna 2024. uvažio dužnikovu žalbu, preinačio rješenje prvostupanjskog suda i odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere iz razloga što je ocijenio da predlagatelj nije niti na razini vjerojatnosti dokazao postojanje novčane tražbine u iznosu od 475.120,58 EUR.

6. Dakle, upravo suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, razlog zbog čega je otpala blokada dužnikova poslovna računa nije bilo zbog toga što je dužnik ispunio predlagateljevu tražbinu, već zato što je ukinuta osnova u povodu koje je provedena blokada poslovnih računa. Također, neosnovano je prvostupanjski sud utvrdio da kod dužnika postoji stečajni razlog nesposobnosti za plaćanje, jer je to otklonjeno nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke.

7. Žalitelj dalje navodi da prvostupanjski sud nije u obrazloženju odluke iznio jasne razloge o tome zbog čega smatra da nije ispunjena iznimka propisana u čl. 7. st. 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24; dalje: SZ). Tom odredbom je propisano da se odredba stavka 1. ovoga članka (o dužnikovoj prezaduženosti) neće primijeniti ako se prema okolnostima slučaja (razvojnom programu, raspoloživim izvorima sredstava, vrsti imovine, pribavljenim osiguranjima i slično) osnovano može pretpostaviti da će dužnik kao pravna osoba nastavljanjem poslovanja uredno ispunjavati svoje obveze po dospijeću.

8. Prvostupanjski sud nije odgovorio zbog čega ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem navodi da odnos imovine i obveza treba promatrati u kontekstu toga da je dužnik registriran kao udruga, da posjeduje samo pokretnine, da su najveći iznos imovine potraživanja s osnove „mehanizma solidarnosti“ i naknade za razvoj igrača koji se ostvaruje od transfera igrača koji su trenirali kao mladi igrači u NK Zagrebu (kao RU, ZU i SU) i za koje postoji dokumentacija FIFA-e o transferima i mogućnostima naplate ove i sljedeće tri godine. Najveće obveze dužnik ima po osnovi dugoročnih zajmova prema fizičkim osobama (FU, DU, NU i OU) koji su dali suglasnost da se beskamatni zajmovi vrate 2029. godine (59.502,64 EUR) i iznos od 2.689.997,36 EUR s rokom povrata 16. listopada 2034. Slijedom toga, u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju imovina dužnika je veća od kratkoročnih obveza u iznosu od 441.300,77 EUR. Također dužnik je dostavio financijski plan za ovu i sljedeću godinu iz kojeg proizlazi da postoji realna mogućnost poslovanja bez dodatnog zaduživanja s pozitivnim poslovanjem.

9. Žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir ova utvrđenja vještaka pri ocjeni toga je li ispunjena iznimka iz čl. 7. st. 2. SZ-a.

10. Konačno, žalitelj smatra da mu je prvostupanjski sud nezakonitim postupanjem neopravdano uskratio mogućnost raspravljanja pred sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku. Sud je između ostalog, u obrazloženju pobijane odluke zauzeo stajalište da financijski plan poslovanja za 2025. - 2027. godinu (kojim žalitelj nastoji dokazati da je ispunjena iznimka iz čl. 7. st. 2. SZ-a) nije donijet u skladu s procedurom propisanom dužnikovim Statutom.

11. Predlagatelj je ovu tvrdnju prvi puta istaknuo na ročištu od 15. siječnja 2025. koje je održano radi rasprave o postojanju stečajnog razloga. Dužnik nije imao prilike očitovati se o takvim prigovorima, s obzirom na to da je prvostupanjski sud odluku donio već 16. siječnja 2025.

12. Zato dužnik u prilogu žalbe dostavlja isprave: zapisnik sa sjednice upravnog odbora dužnika od 22. lipnja 2024., e-mail upućen privremenom stečajnom upravitelju s dnevnim redom sazvane izvanredne skupštine i zapisnik s izvanredne skupštine dužnika od 25. listopada 2024. na kojoj je između ostalog, usvojen poslovni i financijski plan poslovanja za 2025., 2026. i 2027. godinu za potrebe ovog stečajnog postupka. Iz tih isprava proizlazi da je skupština obaviještena o sadržaju poslovnog i financijskog plana poslovanja za naredne tri godine. Dužnik napominje da se ne radi o financijskom planu u smislu odredbe čl. 5. Zakona o financijskom poslovanju računovodstvu neprofitnih organizacija, a za čije je usvajanje nadležna skupština udruge.

13. Predlagatelj je podnio odgovor na žalbu te je žalbene navode ocijenio neosnovanim.

14. Žalba je osnovana.

15. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i čl. 10. SZ-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka.

16. Prema mišljenju ovoga suda, osnovani su žalbeni navodi o tome da su razlozi koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane odluke o postojanju predlagateljeve aktivne legitimacije, suprotni sadržaju isprava priloženih u spis.

17. Odredbom čl. 109. st. 2. SZ-a propisano je da je vjerovnik ovlašten podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i stečajnog razloga. Zato je prvostupanjski sud bio dužan u obrazloženju svoje odluke iznijeti razloge na temelju čega je utvrdio da je predlagatelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine i da posljedično ima aktivnu legitimaciju predlagati otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom.

18. Suprotno razlozima koje je prvostupanjski sud iznio u obrazloženju pobijane odluke, blokada dužnikovog poslovnog računa nije prestala uslijed ispunjenja sporne predlagateljeve tražbine, već iz razloga što je ovaj sud, u međurazdoblju od otvaranja prethodnog postupka, rješenjem poslovni broj Pž-3412/2024 od 13. rujna 2024. preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio kao neosnovan prijedlog za osiguranje privremenom mjerom nalogom bankama da dužniku uskrate raspolaganje novčanim sredstvima s poslovnih računa. Upravo je rješenje o osiguranju privremenom mjerom bila osnova na temelju koje je dužnikov poslovni račun bio blokiran.

19. Iz obrazloženja citirane odluke ovoga suda poslovni broj Pž-3412/2024 od 13. rujna 2024. proizlazi da je ocjenjeno da Grad Zagreb kao predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom postojanje svoje tražbine u iznosu od 472.120,58 EUR. Riječ je o istovjetnoj tražbini po osnovi koje predlagatelj zahtijeva da se otvori stečajni postupak nad dužnikom. Predlagatelj, naime, kao bivši zakupodavac sportsko rekreativnog centra Zagrebello u Veslačkoj ulici u Zagrebu, zahtijeva od tuženika koji je ostao u posjedu spornih nekretnina, nakon otkaza ugovora o zakupu, naknadu koristi koje je ostvario neovlaštenom upotrebom stvari, u smislu odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

20. Iako citirana odluka ovoga suda poslovni broj Pž-3412/2024 od 13. rujna 2024. ne prejudicira ishod parnice koja se vodi između predlagatelja i dužnika o spornoj tražbini, s obzirom na to da je riječ o spornom potraživanju, prvostupanjski sud je bio dužan pri ocjeni vjerojatnosti postojanja predlagateljeve tražbine dati razloge o tome kako je ocijenio vjerojatnost postojanja odlučnih, a spornih činjenice između stranaka - je li predlagatelju kao zakupodavcu preneseno ovlaštenje zahtijevati isplatu naknade s obzirom na prigovorne tvrdnje da on nije zemljišnoknjižni vlasnik sportsko rekreativnog centra Zagrebello, identificirati nekretnine koje su bile predmet zakupa, te je li dužnik ostvario koristi od neovlaštene upotrebe tuđe stvari, sve s obzirom na njegove prigovorne tvrdnje da je snosio tekuće troškove održavanja, a da je riječ o sportskoj građevini koja ne ostvaruje dobit pa bi se posljedično i potencijalna zakupnina koju bi Grad Zagreb ostvarivao mogla određivati na način propisan u čl. 23. Odluke o načinu upravljanja i korištenja sportskih građevina, odnosno u visini troškova tekućeg održavanja sportske građevine.

21. Također, obrazloženje pobijane odluke u dijelu u kojem prvostupanjski sud utvrđuje da kod dužnika postoji stečajni razlog nesposobnosti za plaćanje je suprotan nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, ali i tvrdnjama samog predlagatelja, sve s obzirom na to da je razlog podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka bila dužnikova prezaduženost, a ne nesposobnosti za plaćanje.

22. Osim toga, mišljenje je ovoga suda da je prvostupanjski sud pri ocjeni postojanja vjerojatnosti stečajnog razloga prezaduženosti propustio uzeti u obzir važan dio nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

23. Vještakinja Ljerka Živković je utvrdila da se najznačajnija dugoročna obveza od preko 2,5 milijuna EUR odnosi na beskamatni zajam koji dospijeva 2034. godine i da je zajmodavac FU dao pismo potpore nastavku poslovanja dužnika.

24. Vještakinja je između ostalog, iznijela mišljenje da je dužnik 2024. godine uspio restrukturirati svoje poslovanje na način da su dospjeli zajmovi od fizičkih osoba prolongirani i to bez obveze plaćanja kamate te da postoji pozitivan trend financijskih pokazatelja poput rasta prihoda od članarina. Vještakinja je zauzela mišljenje da će dužnik u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju od pet godina moći ispunjavati svoje obveze po dospijeću, jer je je njegova imovina veća od kratkoročnih obaveza za 441.300,77 EUR, dok iz stanja dužnikove imovine nije vjerojatno da će vratiti dug 2034. godine.

25. Međutim, treba uzeti u obzir mišljenje vještakinje da prema pravilima struke nije uobičajena izrada dugoročnih poslovnih planova na razdoblje od 10 godina kao i okolnost da je zajmodavac FU čije namirenje duga nije izgledno ni u dugoročnom razdoblju od 10 godina dao potporu nastavku poslovanja dužnika, što prema mišljenju ovog suda predstavlja upravo jedan od mogućih razloga iz čl. 7. st. 2. SZ-a (koji su propisani samo egemplifikativno) kada će se iznimno smatrati da nije ostvaren stečajni razlog prezaduženosti.

26. Pri tome treba uzeti u obzir i to da je predlagateljeva tražbina sporna i kao takva, sve dok za nju ne postoji sudska odluka, sukladno Međunarodnim računovodstvenim standardima ne podliježe obvezi prikazivanja kao obveze u bilanci financijskih izvještaja. U tom kontekstu je vještakinja zauzela mišljenje da dužnik može, dok ne postane izvjestan ishod sudskih sporova koje vodi s predlagateljem, pozitivno poslovati u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju.

27. Također, kako je vještakinja objasnila da donošenje poslovnih planova nije uređeno pozitivnim zakonskim propisima posljedično su bile neodlučne predlagateljeve prigovorne tvrdnje da dokumentacija nazvana poslovni i financijski planovi za 2025.-2027. godinu nije donesena po proceduri propisanoj dužnikovim Statutom udruge. Osim toga, obvezi usvajanja od strane dužnikove skupštine podliježu godišnja financijska izvješća te financijski plan za sljedeću godinu (čl. 18. Zakona o udrugama), a to po svom sadržaju ne predstavlja navedena dokumentacija. Također to nije od utjecaja na ocjenu dužnikove prezaduženosti.

28. Zato je odlučeno kao u izreci (čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s čl. 10. SZ-a).

29. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud će u ponovnom postupku ispitati postoji li vjerojatnost postojanja predlagateljeve tražbine i stečajnog razloga dužnikove prezaduženosti pri čemu će utvrditi sve odlučne okolnosti na koje ga je upozorio ovaj sud.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Deladio