Poslovni broj: Usž-890/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Vladan Zečević, odvjetnik u Rijeci, Korzo 6, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak od otuđenja nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: Us l-980/2024-6 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us l-980/2024-6 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-14/22-01/220, urbroj: 513-04-24- 2 od 8. svibnja 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, klasa: UP/I-410-23/2022-013/00053, urbroj: 513-007- 08-01-2022-0002 od 11. travnja 2022. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja od 11. travnja 2022. kojim je tužiteljici utvrđena porezna osnovica i porez na dohodak od otuđenja nekretnine i imovinskih prava za 2021. u ukupnom iznosu od 60.073,79 kuna.
3. Protiv osporene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da prvostupanjski sud neosnovano navodi kako se iz Procjembenog elaborata od 8. prosinca 2021. ne može utvrditi da je poslovni događaj izveden te da tužiteljica nije dostavila račune o izvršenim radovima, ugovore o izvođenju radova i ostalu vjerodostojnu dokumentaciju. Prigovara što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navedeni elaborat iz kojeg proizlazi kolika je utvrđena građevinska vrijednost predmetne nekretnine. Smatra da je primjena etalonske cijene građenja pogrešna metoda za utvrđenje troškova građenja budući da je dostavila navedeni elaborat iz kojeg je razvidno kolika je građevinska vrijednost predmetne nekretnine odnosno koliki su troškovi građenja te stoga nije bilo potrebno uzimati u obzir etalonsku cijenu građenja istovrsnih nekretnina. Smatra da prvostupanjski sud pogrešno navodi kako se predmetni elaborat ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu članka 66. stavak 4. Općeg poreznog zakona jer je izrađen u skladu s mjerodavnim zakonom te od strane stalnog sudskog vještaka građevinske struke te predstavlja vjerodostojnu ispravu koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj. Ističe da sud nije obrazložio iz kojih razloga se predmetni elaborat ne može smatrati vjerodostojnom ispravom. Smatra da utvrđena etalonska cijena građenja za predmetnu nekretninu nije određena sukladno Standardnoj kalkulaciji, biltenu radova u visokogradnji u izdanju IGH iz 12/2020, a koji bilten je izrađen u suradnji sa Ministarstvom građenja i prostornog uređenja, a prema kojoj se cijena građenja kreće preko 8.000,00 kuna po m2. Prigovara što sud nije uzeo u obzir izvedene radove u okućnici kao niti radove uređenja okućnice, izravnjavanja, radove oborinskih voda s platoa oko zgrade te radove povezane s osvjetljenjem okućnice, horizontalne signalizacije kao i popratne troškove projektiranja, geodetskih usluga, savjetovanja i nadzora nad predmetnim radovima te postojanje spremišta i parkirnih mjesta. Smatra da se sud u obrazloženju presude nije očitovao o prigovorima i činjenicama koje je tužiteljica iznijela u postupku. Zaključuje da joj je porezna obveza pogrešno utvrđena budući da utvrđena etalonska cijena građenja ne odgovara stvarno nastalim troškovima građenja na predmetnoj nekretnini za koje je tužiteljica dostavila Procjembeni elaborat kao vjerodostojnu ispravu. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi odnosno ukine u cijelosti prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga propisanih člankom 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je tužiteljica temeljem Ugovora o kupoprodaji od 3. veljače 2020. stekla u vlasništvo 1/3 idealnog suvlasničkog dijela nekretnine označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] Šmabljevo, Šuma, zk. ul. [broj ZK uloška], površine 1004 m2 k. o. [katastarska općina], za iznos od 71.000,00 kuna, koju je potom 28. srpnja 2021. otuđila za cijenu od 125.000,00 eura.
8. Porezno tijelo je pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnine uzelo u obzir primitak utvrđen temeljem kupoprodajnog ugovora od 28. srpnja 2021., kao i rješenja Porezne uprave od 17. rujna 2021. kojim je tržišna vrijednost utvrđena prema vrijednosti iz isprave o stjecanju u iznosu od 940.421,00 kuna. Izdatak vezan za otuđenje nekretnine je utvrđen temeljem procijenjenih izdataka građenja prema etalonskoj cijeni građenja koja iznosi 6.000,00 kuna po m2, vrijednosti građevinskog zemljišta, komunalnog i vodnog doprinosa, troškova priključka električne energije, naknade za vodovodni priključak što uvećano za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda ukupno iznosi 679.203,62 kuna. Stoga je tužiteljici utvrđena porezna osnovica po osnovi otuđenja nekretnina u ukupnom iznosu od 261.190,38 kuna.
9. Prvostupanjski je sud održao raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je uvid u spis tuženika i sudski spis.
10. Odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16. -138/20.) propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, a taj dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda, pri čemu se troškovi ulaganja i troškovi otuđenja mogu odbiti kao izdaci.
11. Prema odredbi članka 68. stavka 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 10/17.-1/21.) u slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena do trenutka kada je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja nekretnine.
12. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine koja se otuđuje i nabavne vrijednosti iste nekretnine predstavlja dohodak na koji je tužiteljica sukladno prethodno citiranoj odredbi članka 58. Zakona o porezu na dohodak obvezna platiti porez na dohodak od otuđenja nekretnine s obzirom da je istu otuđila prije isteka roka od dvije godine od dana nabave.
13. Osnovano prvostupanjski sud navodi da je riječ o oporezivanju dohotka ostvarenog otuđenjem nekretnine i tada se izdaci priznaju u visini stvarno nastalih troškova, visinu kojih porezni obveznik dokazuje predočavanjem urednih i vjerodostojnih isprava te da se Procjembeni elaborat građevinske vrijednosti nekretnine od 8. prosinca 2021. koji je tužiteljica naknadno dostavila ne može smatrati vjerodostojnom ispravom u smislu članka 66. stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. -114/22.). Radi se o naknadno sastavljenoj procjeni, a ne vjerodostojnoj ispravi prema članku 66. stavka 4. Općeg poreznog zakona o troškovima gradnje nekretnine sačinjenoj u vrijeme gradnje kao dokaz o stvarno nastalom izdatku u to vrijeme. Stoga je porezno tijelo pravilno postupilo kada je procjenu troškova gradnje nekretnine izvršilo procjenom etalonske cijene građenja koja sadrži sve troškove izvedbe građevinskih i drugih radova, sukladno članku 68. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede odredaba postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
