Poslovni broj: Usž-2764/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PTJ iz [adresa], PT iz [adresa] i MT [adresa], kao pravni slijednici iza pok. JT iz [adresa], koje zastupa opunomoćenica, odvjetnica Maja Vukelić Brčić iz Rijeke, Žabica 2, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 67/2024-10 od 3. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-67/2024-10 od 3. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/22-01/176, urbroj: 513-04-22- 3 od 31. listopada 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, klasa: UP/I-471-02/22-01/1, urbroj: 513-07-08/22-1 od 28. ožujka 2022., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 31. listopada 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 28. ožujka 2022. kojim je pok. JT za 2017., 2019. i 2020. utvrđen manje obračunati porez na drugi dohodak u iznosima pobliže naznačenim u izreci prvostupanjskog rješenja te mu je naložena uplata s nalogom za izvršenje utvrđenih obveza.

3. Protiv označene presude tužitelji su izjavili žalbu iz svih žalbenih razloga. Tužitelji u žalbi ističu kronologiju postupanja poreznih tijela te smatraju nepravilnim zaključke poreznih tijela u odnosu na utvrđenu poreznu obvezu, pok. poreznom obvezniku JT. Tužitelji navode da porezna tijela i prvostupanjski sud nisu izvršili kvalitetnu analizu niti su sveobuhvatno proučili dostavljeni prigovor s prilozima (ugovor o danim i primljenim pozajmicama, posebne preglede prometa po računima), s obzirom da je porezni obveznik, raspolagao i vlastitom imovinom (štednjom), uz napomenu da su predmetne pozajmice korištene za financiranje pravnih osoba u vlasništvu kreditora i poreznog obveznika, s ciljem financiranja razvojnih projekata i ulaganja sredstava i ostvarivanja profita uz istovremeno uredno i redovito plaćanje plaća zaposlenih i drugih obveza prema proračunu, odnosno trećim osobama. Navode da porezna tijela i prvostupanjski sud koristeći određena saznanja vezana za talijanskog državljanina indiciraju da se radi o visokim nelegalnim transakcijama (iznosima gotovine) te da se ne mogu prihvatiti gotovinski primici kao dokazani izvori sredstava za stjecanje imovine, iako protiv talijanskog državljanina nije pokrenut ili pravomoćno okončan bilo kakav parnični ili kazneni postupak. Nadalje ističu da na taj način porezna tijela i prvostupanjski sud pogrešno tumače odredbu članka 76. Zakona o porezu na dohodak i utvrđuju porez na dohodak poreznom obvezniku na temelju uplata i isplata, odnosno prometa po računima, iako Zakon ne poznaje uplate i isplate – promet po računima kao dohodovnu kategoriju, već poznaje četiri kategorije oporezivanja dohotka, dohodak od nesamostalnog rada, dohodak od samostalnog rada, dohodak od imovine i imovinskih prava te dohodak od kapitala. Sukladno navedenom, jasno je, da je cijeli porezni nadzor pa tako i zapisnik koji je prethodio poreznom rješenju pogrešno sastavljen jer se temelji na indicijama poreznog prvostupanjskog tijela koje nisu ničim dokazane. Tužitelji ističu da je iz svih poduzetih radnji jasno da tijelo poreznog nadzora svih 51 dostavljenih ugovora o pozajmicama, odnosno ugovora o primljenim gotovinskim pozajmicama u stranoj valuti od talijanskog državljanina smatra navodnim radi opravdanja iznosa gotovinskih uplata tijekom nadziranog razdoblja. Dakle, porezno tijelo nije pokrenulo niti jedan postupak utvrđenja navedenih ugovora bilo ništetnim ili pobojnim, niti je to utvrđivano u parničnom postupku, već se u poreznom nadzoru potpuno proizvoljno utvrđuje da nisu vjerodostojne isprave. Tužitelji zaključno ističu da su neosnovani navodi poreznih tijela da porezni obveznik nije dostavio vjerodostojnu dokumentaciju, odnosno materijalnu dokumentaciju kojom bi dokazao izvore sredstava za stečenu imovinu u nadziranom razdoblju, zbog čega pogrešno i tumače odredbu članka 76. Zakona o porezu na dohodak. Stoga su i u sudskom postupku predlagali izvođenje dokaza financijskim vještačenjem kako bi se utvrdio tijek spornih uplata, koji dokaz je sud bez navođenja razloga odbio. Iz navedenih razloga predlažu ovom Sudu da preinači osporenu presudu, a podredno ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova uvećanih za sastav žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud održao raspravu, čime je strankama u smislu članka 6. stavka 1. ZUS-a omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja, ocijenivši takav prijedlog suvišnim, budući da je odlučne činjenice mogao utvrditi uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

8. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je kod poreznog obveznika pok. JT proveden porezni nadzor poreza na dohodak za razdoblje od 2017. do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen Zapisnik 31. prosinca 2020.

9. Iz obrazloženja prvostupanjskog poreznog rješenja, potvrđenog od strane tuženika, proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo detaljno analiziralo sve uplate i isplate na računima pok. poreznog obveznika otvorenih kod poslovnih banaka te je na temelju detaljne analize svih podataka koje su dostavile banke i očitovanja koje je dao pok. porezni obveznik, utvrdilo da nije vjerodostojno dokazao stjecanje imovine u smislu članka 76. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, 115/16.- dalje ZPD). Nadalje, prvostupanjsko tijelo je iscrpno obrazložilo razloge zbog kojih nije prihvatilo navode o postojanju primitaka temeljem ugovora o primljenim pozajmicama od talijanskog državljanina. Naime, nije sporno da je pok. porezni obveznik priložio ugovore o pozajmicama i da one postoje, međutim prvostupanjsko je tijelo obrazložilo iz kojih razloga ih ne prihvaća kao vjerodostojan dokaz pa je tako, između ostalog navelo, da je na svim ugovorima krivo navedeno prezime davatelja pozajmice - stranog državljanina, da ugovori nisu ovjereni kod javnog bilježnika, da se ne mogu se razlikovati, da je dio ugovora zaključen s datumom kasnijim od datuma uplata itd., dakle, zaključeno je, da sama izjava pok. poreznog obveznika i ugovori nisu dostatni dokaz valjanosti stjecanja novčanih sredstava, budući da ne postoje drugi pokazatelji koji bi te ugovore učinili vjerodostojnima.

10. Tužitelji u žalbi ponavljaju navod da porezno tijelo u odnosu na pravne učinke sklapanja pravnog posla pozajmica nije pokrenulo parnični postupak kako bi utvrdilo ništetnost ili pobojnost navedenih pozajmica. U odnosu na taj navod ističe se da se u ovom konkretnom slučaju radi o ocjeni dokaza i pri tome se ne utvrđuje ništetnost ili pobojnost ugovora. Naime, pok. poreznom obvezniku pružena je mogućnost dokazivanja tvrdnji koje idu njemu u korist u odnosu na izvore sredstava, međutim tijekom provedenog postupka nije dokazao da se pozajmice mogu smatrati dokazanim izvorom stjecanja novčanih sredstava.

11. S obzirom da je prvostupanjski sud prihvatio utvrđenje poreznih tijela da pok. porezni obveznik nije dokazao izvore imovine za predmetno razdoblje, to je ocijenio osnovanim rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko porezno rješenje.

12. Slijedom navedenog ne mogu se ocijeniti osnovanim navodi tužitelja da je u konkretnom slučaju pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

13. Naime, odredbom članka 76. ZPD-a propisano je da se drugim dohotkom smatra primitak utvrđen kao razlika između vrijednosti stečene imovine i značajnih izdataka učinjenih osobito za luksuz, zabavu i razonodu s jedne strane i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje i stjecanje tih izdataka s druge strane. Drugi dohodak iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se na način propisan člancima 88. i 89. tog Zakona.

14. Odredbom članka 88. ZPD-a propisano je da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, Porezna uprava dužna tijekom poreznog razdoblja uspoređivati podatke o fizičkim osobama kojima raspolaže te na temelju usporednih podataka prikupiti ostale podatke bitne za oporezivanje (stavak 1.). Usporedbu podataka iz stavka 1. ovoga članka Porezna uprava provodi na temelju svih podataka o ostvarenom dohotku iz članka 5. ovoga Zakona, ostvarenih primitaka koji se ne smatraju dohotkom iz članka 8. ovoga Zakona i drugih neoporezivih primitaka i tražbina te podataka o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Usporedbu obavlja na temelju podataka s kojima raspolaže, podataka koje priopći porezni obveznik i podataka iz drugih izvora (stavak 2.). Ako Porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavka 1. i 2. ovoga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 76. ZPD-a (stavak 3.).

15. Odredbom članka 89. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 115/16. do 42/20.) propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s odredbama članka 62. do 67. Temeljem članka 62. stavka 1. navedenog Zakona porezni obveznik dužan je voditi svoje knjigovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu, posebnim poreznim propisima te drugim propisima koji uređuju pojedine poduzetničke djelatnosti.

16. Osnovano prvostupanjski sud navodi kako je u konkretnom slučaju porezno tijelo imalo osnove procjenom utvrditi poreznu osnovicu poreza na dohodak, budući da je na temelju prikupljenih podataka utvrdilo da tužitelj raspolaže imovinom i sredstvima za privatnu potrošnju koja višestruko premašuju primitke što ih je ostvario tijekom godine, a tijekom postupka nadzora nije postupio po svojoj obvezi iz članka 92. Općeg poreznog zakona i dostavio vjerodostojne dokaze o izvorima stjecanja imovine.

17. Slijedom navedenog, žalbeni navodi ne mogu se ocijeniti pravno relevantnim i od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a napominje se i da je riječ o prigovorima koje su tužitelji isticali u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s kojim zaključcima se i ovaj Sud slaže.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1.

ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

19. S obzirom da tužitelji nisu uspjeli u sporu, nemaju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković