Poslovni broj: Usž-2942/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu "Matulić i Bilić" d.o.o. u Splitu, Lovretska 25, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, OIB:91547293790, Zagreb, Savska cesta 64, radi povrata novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv točke III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2907/2023-8 od 19. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje točka III. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2907/2023-8 od 19. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2907/2023-8 od 19. travnja 2024. poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/23-01/106, urbroj: 344-222/2-23-10 od 5. listopada 2023. (točka I. izreke presude), oglašeno je ništavim rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, klasa: UP/I-102-05/12-01/4274, urbroj: 2181-34-103/4-23-31 od 18. svibnja 2023. (točka II. izreke presude) te je tuženik obvezan u roku od 15 dana od pravomoćnosti odluke, nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (točka III. izreke presude).
2. Protiv točke III. izreke presude kojom je tuženik obvezan na plaćanje troškova upravnog spora tužitelju, tuženik je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je primijenio tarifu koja je objavljena u "Narodnim novinama" 138/23 i priznao tužitelju trošak po toj tarifi za radnje prije nego li je ista stupila na snagu. Tužitelj je podnio zahtjev za naknadu troška za sastavljanje tužbe te zahtjev za naknadu troškova za zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava dana 11. travnja 2024. Ističe da članak 90. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 56/90, 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) propisuje da zakoni i drugi propisi državnih tijela i tijela koja imaju javne ovlasti ne mogu imati povratno djelovanje, a stavkom 5. istog članka Ustava je propisano da iz posebno opravdanih razloga samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno djelovanje. S obzirom na navedeno, kako tarifa nije zakon, ne može imati povratno djelovanje pa je za parnične radnje do 24. studenog 2023. tužitelju valjalo priznati trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme obavljanja radnje ("Narodne novine", br. 142/12. do 126/22.). Navedeno stajalište je i u skladu s tumačenjem Visokog trgovačkog suda u presudi Pž-2450/23-2 od 30. kolovoza 2023. Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi točku III. izreke presude te dosudi troškove sukladno navodima u žalbi odnosno podredno poništi točku III. presude i u tom dijelu predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba tuženika dostavljena je tužitelju na odgovor, no međutim tužitelj u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tuženika, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu odluku u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je žalbene razloge tuženika ocijenio neosnovanim.
6. U predmetnom slučaju je odluka o troškovima (pobijana točka III. izreke presude) utemeljena na odredbi članka 79. Zakona o upravnim sporovima i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23. – dalje: Tarifa), a tužitelju je priznat trošak za sastavljanje tužbe po odvjetniku i zastupanje na jednom ročištu na kojem je zaključena rasprava po 500 bodova, odnosno ukupno 1000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% (500,00 eura), što ukupno iznosi 2.500,00 eura.
7. Članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškove raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
8. Prvostupanjski sud je, utvrdivši da je tužitelj uspio u sporu, zatraženi trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na ročištu ocijenio opravdanim u konkretnom upravnom sporu, te sukladno tome utvrdio obvezu tuženika da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora.
9. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud pravilno je primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23.) koja je stupila na snagu 17. studenog 2023. i na trošak sastava tužbe koji je nastao prije stupanja na snagu Tarife, jer je sud bio dužan primijeniti tarifu koja je na snazi u trenutku donošenja odluke o trošku. Naime, tarifnim brojem 52 Tarife koju je u konkretnom slučaju primijenio prvostupanjski sud, propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o naknadi troškova za zastupanje na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.
10. Kako tuženik razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavak 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
