Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5363/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe LUCAS INTERIJERI j.d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe HO, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 1., 16., 34. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), te članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći (NN 118/18, 120/21), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima od 28. ožujka 2024., broj: Pp-290/2022, na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, a po službenoj dužnosti, preinačuje prvostupanjska presuda, te se izriče:

Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) II-okr. odgovorna osoba HO

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

I.1. da bi

kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s radnicima ĆO, VO i UO sklopio uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, i to: s radnikom ĆO dana 17. kolovoza 2021. za rad od 1. rujna 2021. do 3. studenog 2021. i dana 6. prosinca 2021. za rad od dana 7. prosinca 2021. do 10. prosinca 2021., s radnikom VO dana 23. kolovoza 2021. za rad od 24. kolovoza 2021. do 30. studenog 2021. i dana 31. studenog 2021. za rad od 1. prosinca 2021. do 17. prosinca 2021. s radnikom UO dana 23. kolovoza 2021. za rad od 24. kolovoza 2021. do 31. kolovoza 2021., dana 31. kolovoza 2021. za rad od 1. rujna 2021. do 30. rujna 2021., dana 21. rujna 2021. za rad od dana 22. rujna 2021. do 22. prosinca 2021.

čime bi počinio prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu,

I.2. da bi

u razdoblju od dana 24. kolovoza do 8. rujna 2021. i od dana 22. rujna do 22. studenog 2021. u Vinkovcima, rad radnika UO, koji je svaki drugi tjedan u mjesecu radio od ponedjeljka do petka u radnom vremenu od 07,00 do 16,00 sati, a subotom od 07,00 do 14,00 sati, odnosno 12 sati prekovremeno taj tjedan, trajao duže od 50 sati tjedno, odnosno 52 sata tjedno,

čime bi počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu,

I.4. da ne bi

kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, u Vinkovcima, do dana 31. siječnja 2022. isplatio minimalnu plaću za mjesec prosinac 2022. radnicima ŽO u iznosu od 5.460,00 kn, ĆO u iznosu od 675,00 kn i AO u iznosu od 11.130,00 kn,

čime bi počinio prekršaj iz članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći (NN 118/18, 120/21).

II. Uslijed odluke iz točke I., žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, bespredmetna je u navedenom dijelu.

III. Djelomično se prihvaća kao osnovana žalba ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, te se preinačuje prvostupanjska presuda u točki I.3. izreke pobijane presude u odluci o kazni za II-okr. odgovornu osobu HO na način da mu se za prekršaj pod točkom I.3. iz članka 229. stavka 1. podstavka 34. i stavka 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), izriče novčana kazna u iznosu od 920,00 eura (devetstodvadeset eura) koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, a II-okr. će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ukoliko isti, u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

IV. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima te se potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom a neukinutom i nepreinačenom dijelu.

r i j e š i o j e:

V. U povodu žalbe tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, a po službenoj dužnosti, na temelju članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) obustavlja se prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe LUCAS INTERIJERI j.d.o.o., zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1., članka 229. stavka 1. podstavka 1., 16., 34. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), članka 10. stavka 1. točke a) Zakona o minimalnoj plaći (NN 118/18, 120/21).

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 4.160,00 eura, te II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 830,00 eura, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 16., 34. i stavka 2. Zakona o radu, članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći činjenično opisanih u točkama I.1., I.2., I.3., I.4. izreke pobijane presude, te su okrivljenici oslobođeni od optužbe, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnom da je u činjeničnom opisu prekršaja konkretizirana radnja nečinjenja okrivljenih da nisu evidentirali točno određene utvrđene inspekcijskim nadzorom podatke te je naveden članak 8., 10. i 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima kojim se određuje biće prekršajnog djela, te i ako se u navedenom opisu radi o blanketnom propisu isti je činjenično i pravno opisan u optužnom prijedlogu. Pravilnik ne može biti blanketni propis, a to potvrđuje i Zakon o radu kojim je zakonodavac propisao da je nevođenje evidencije o radnom vremenu radnika na propisan način propisano kao najteži prekršaj poslodavca. Sud je za prekršaje iz čanka 228. stavka 1. točka 1. i stavka 2., članka 229. stavka 1. točka 16., 34. i stavka 2. Zakona o radu, te prekršaj iz članka 10. stavka 1. točka a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći okrivljenicima izrekao manje od zakonom propisanih minimalnih novčanih kazni iako su okrivljenici djelomično priznali utvrđene prekršaje, da su iste počinili kao početnici zbog neiskustva i neznanja, zbog financijskih neprilika i slično. Svjedok KO je potvrdio navode iz optužnog prijedloga da mu okrivljeni do okončanja glavne rasprave nisu isplatili dugovane neisplaćene plaće i naknade plaća za mjesece i iznose navedene u optužnom prijedlogu. Sud opisuje obranu okrivljenih djelomično neprihvatljivom i neistinitom u cilju izbjegavanja i umanjivanja odgovornosti za prekršaje koji im se stavljaju na teret, prihvaća neodaziv okrivljenih na glavnu raspravu radi očitovanja o iskazu svjedoka KO, na način da okrivljenima izriče neosnovano umanjene novčane kazne za počinjene prekršaje koji za posljedicu imaju osim svega i neisplatu plaće radnicima od koje isti žive. Obzirom da se radi o temeljnim pravima radnika na rad na određeno vrijeme do 40 sati tjedno, na rad, obračun i isplatu prekovremenih sati rada do 50 sati tjedno, pravo na primitak obračuna neisplaćenih plaća ili dijela neisplaćenih plaća koji su ovršne isprave, pravo na plaću, obzirom na imovno stanje okrivljenih, da se navedenim propisima osigurava zakonito postupanje društva te vladavina prava u Republici Hrvatskoj, prvostupanjski sud je okrivljenima mogao izreći minimalne kazne po svakom prekršaju.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana, te djelomično bespredmetna.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da u ovom predmetu ima osnove za oslobođenje II-okrivljenika od optužbe za prekršaje iz točke I.1., I.2. i I.4. izreke.

7. Naime, prvostupanjski sud je u točki I.1. izreke pobijane presude proglasio krivim II-okrivljenika da je s radnicima ĆO, VO i UO sklopio je uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, i to: s radnikom ĆO dana 17. kolovoza 2021. za rad od 1. rujna 2021. do 3. studenog 2021. i dana 6. prosinca 2021. za rad od dana 7. prosinca 2021. do 10. prosinca 2021., s radnikom VO dana 23. kolovoza 2021. za rad od 24. kolovoza 2021. do 30. studenog 2021. i dana 31. studenog 2021. za rad od 1. prosinca 2021. do 17. prosinca 2021. s radnikom UO dana 23. kolovoza 2021. za rad od 24. kolovoza 2021. do 31. kolovoza 2021., dana 31. kolovoza 2021. za rad od 1. rujna 2021. do 30. rujna 2021., dana 21. rujna 2021. za rad od dana 22. rujna 2021. do 22. prosinca 2021. čime je počinio prekršaj iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu.

8. Odredbom članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, bilo je propisano kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako s istim radnikom sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme za koji ne postoji objektivan razlog, ili ako u tom ugovoru ili u pisanoj potvrdi o sklopljenom ugovoru o radu ne navede objektivan razlog, ili ako trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor o radu, traje neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekog drugog objektivnog razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom (članak 12. stavci 2. i 3.).

9. Međutim, činjenični opis prekršaja iz izreke pobijane presude ne sadrži konkretizaciju djela koje se II-okr. stavlja na teret, jer nije detaljno navedeno za kojeg radnika, u kojem ugovoru o radu na određeno vrijeme i koji razlog je naveden za sklapanje takvog ugovora, pa da time ne postoji objektivan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, iako je konkretizacija djela detaljno navedena u točki II. optužnog prijedloga.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je u točki I.2. izreke pobijane presude proglasio krivim II-okrivljenika da u razdoblju od dana 24. kolovoza do 8. rujna 2021. i od dana 22. rujna do 22. studenog 2021. u Vinkovcima, rad radnika UO, koji je svaki drugi tjedan u mjesecu radio od ponedjeljka do petka u radnom vremenu od 07,00 do 16,00 sati, a subotom od 07,00 do 14,00 sati, odnosno 12 sati prekovremeno taj tjedan, trajao je duže od 50 sati tjedno, odnosno 52 sata tjedno, čime bi počinio prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu

11. Odredbom članka 229. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu, propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako rad radnika koji radi prekovremeno, traje ukupno duže od pedeset sati tjedno, ili ako prekovremeni rad pojedinog radnika traje duže od sto osamdeset sati godišnje, ili ako traje duže od dvjesto pedeset sati godišnje kada je prekovremeni rad duži od sto osamdeset sati godišnje ugovoren kolektivnim ugovorom (članak 65. stavci 3. i 4.).

12. Međutim, činjenični opis prekršaja iz izreke pobijane presude ne sadrži konkretizaciju djela koje se II-okr. stavlja na teret, jer nije detaljno navedeno u kojem točno tjednu je radnik radio prekovremeno duže od 50 sati tjedno, već je samo okvirno navedeno razdoblje, s time da je paušalno navedeno da je radnik radio šest dana u tjednu svaki drugi tjedan, a navedeni nedostatak sadrži i optužni prijedlog.

13. Također, prvostupanjski sud je u točki I.4. izreke pobijane presude proglasio krivim II-okrivljenika da u Vinkovcima, do dana 31. siječnja 2022. nije isplatio minimalnu plaću za mjesec prosinac 2022. radnicima ŽO u iznosu od 5.460,00 kn, ĆO u iznosu od 675,00 kn i AO u iznosu od 11.130,00 kn.

14. Odredbom članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako ne isplati minimalnu plaću na način propisan ovim Zakonom (članak 3. stavci 1., 2., 4., 5., 6. i 7.), te je odredbom članka 3. stavka 2. Zakona propisano da iznimno od stavka 1. ovoga članka, minimalnom plaćom smatra se najmanji iznos mjesečne brutoplaće prema složenosti poslova za puno radno vrijeme ugovoren kolektivnim ugovorom čija je primjena proširena sukladno općem propisu o radu.

15. Međutim, činjenični opis prekršaja iz izreke pobijane presude ne sadrži konkretizaciju djela koje se II-okr. stavlja na teret, jer nije naveden Kolektivni ugovor za graditeljstvo kojim su u konkretnom slučaju propisane minimalne plaće, iako je navedeni ugovor sadržan u točki V. optužnog prijedloga.

16. Slijedom navedenoga, činjenični opisi izreke pobijane presude za prekršaje iz članka 228. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2., članka 229. stavka 1. podstavka 16. i stavka 2. Zakona o radu, članka 10. stavka 1. točke a) i stavka 2. Zakona o minimalnoj plaći, ne sadrže konkretizaciju djela, a kako je pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj, o čemu se radi u konkretnom slučaju, pa je prvostupanjski sud povrijedio prekršajno materijalno pravo na štetu II-okrivljenika, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je stoga u povodu žalbe tužitelja, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačena prvostupanjska presudu na način da je II-okr. za predmetna djela, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe.

17. Odlučujući nadalje o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom za djelo pod točkom I.3. izreke nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Vinkovcima na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno pravno označio djelo.

18. Imajući u vidu pravnu oznaku djela, ovaj sud smatra da je u pravu tužitelj da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za primjenu instituta ublažavanja propisane novčane kazne, budući na strani II-okr. ne postoje naročito olakotne okolnosti u odnosu na navedeno djelo, te se radi o neuručivanju obračuna dugovanog a neisplaćenog dijela plaće radniku, kao ovršne isprave, za razdoblje od četiri mjeseca, pa je stoga preinačena novčana kazna II-okr., te mu izrečena novčana kazna u zakonom propisanom minimumu.

19. Nadalje, odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud donio odluku kojom je II-okr. oslobođen od optužbe za prekršaj iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu.

20. Naime, II-okr. se optužnim aktom stavlja na teret da u pravnoj osobi u Vinkovcima u evidenciju o radnom vremenu radnika za radnika UO u razdoblju rada od dana 24. kolovoza do 8. rujna 2021. i od dana 22. rujna do 22. studenog 2021. nisu evidentirali propisane podatke istinito, uredno, razumljivo i ažurno najkasnije u roku od 7 dana od dana za koje se podaci popunjavaju i to: završetak rada od 07,00 do 16,00 dati od ponedjeljka do petka i od 07,00 do 14,00 sati subotom svaku drugu subotu u mjesecu (evidentira od 07,00 do 14,00 sati od ponedjeljka do petka i od 07,00 do 13,00 sati subotom), ukupno dnevno radno vrijeme od ponedjeljka do petka 9 sati dnevno i subotom svaku drugu subotu u mjesecu 7 sati (evidentira 7 i 5 sati), prekovremene sate rada – ne evidentira u tjednu u kojem je radio od ponedjeljka do petka po 45 sati – 5 sati prekovremenog rada taj tjedan, a u tjednu u kojem je radio subotom (svaki drugi tjedan u mjesecu) od ponedjeljka do subote po 52 sata – 12 sati prekovremenog rada taj tjedan, te da bi time počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), u svezi s odredbama iz članka 8., 10. i 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17), kažnjiv po članku 229. stavak 1. podstavak 1. i stavak 2. istog Zakona.

21. Odredbom članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu, propisano je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako ne vode evidenciju o radnicima i o radnom vremenu ili je ne vode na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostave podatke o radnicima i o radnom vremenu (članak 5.), te je odredbom članka 5. stavka 4. Zakona propisano da ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencije iz stavka 1. ovoga članka, pa je na temelju cit. odredbe donesen Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17).

22. Iz činjeničnog opisa radnje prekršaja navedenog u točki I. optužnog akta ne proizlaze sva zakonom propisana obilježja jer nije naveden provedbeni propis Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (NN 73/17), čijim odredbama je propisan sadržaj evidencije o radnicima, a koje odredbe II-okr. nije poštovao kao bitno obilježje djela, već je cit. Pravilnik navedene samo u pravnoj oznaci prekršaja, iako je morao biti naveden u činjeničnom opisu djela, budući se u konkretnom slučaju radi o prekršaju blanketne naravi, pa je prvostupanjski sud pravilno oslobodio II-okr. od optužbe za navedeni prekršaj.

23. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu oslobođenja II-okr. od optužbe zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. podstavka 1. i stavka 2. Zakona o radu.

24. Nadalje, rješavajući o žalbi, ovaj sud je utvrdio, uvidom u izvadak iz sudskog registra za I-okr. pravnu osobu LUCAS INTERIJERI j.d.o.o., da je ista, u međuvremenu, prestala postojati, jer je brisana iz sudskog registra 19. travnja 2024. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku Tt-24/2122-2, pa je stoga trebalo obustaviti prekršajni postupak protiv I-okr. pravne osobe, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. Prekršajnog zakona.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima u 4 otpravka: za spis, II-okr. i tužitelja.