REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1088/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja, te Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SANITAT DUBROVNIK d.o.o. Dubrovnik, OIB 99080716453, kojeg zastupa punomoćnik Antun Missoni, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika ELITE TRAVEL putnička agencija d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 17, OIB 58914751045, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja GRAD DUBROVNIK, Dubrovnik, Pred Dvorom 1, OIB 21712494719, radi isplate iznosa od 79.242,15 EUR, odlučujući o žalbama tužitelja i umješača protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-56/2024-78 od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i umješača kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-56/2024-78 od 2. rujna 2024.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.658,41 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom poslovni broj Povrv-56/2024-78 od 2. rujna 2024. Trgovački sud u Dubrovniku ukinuo je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-4643/13 od 16. listopada 2013., te je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 79.242,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 829,52 EUR, kao i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu od 16. listopada 2013. pa do isplate.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da je Naputak o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj 7/13; dalje: Naputak) donesen od strane Gradonačelnika, a ne od strane predstavničkog tijela Grada Dubrovnika, donesen od strane nenadležnog tijela pa da stoga nije donesen u skladu s odredbama čl. 73., 74. i 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 28/06, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12 i 19/13; dalje: ZLPS). Također ocjenjuje da naprijed citirani Naputak nije u skladu s odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 84/92, 6/93, 5/93, 43/96, 46/96 i 54/96; dalje: ZSPC) jer je donesen bez prethodne suglasnosti Ministarstva unutarnjih poslova (dakle protivno čl. 5. st. 4. ZSPC-a).

3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi je u bitnom naveo da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ocjenjivati zakonitost upravnih i neupravnih akata tijela jedinica lokalne i područne samouprave, već da je to u nadležnosti Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Smatra da prvostupanjski sud ne razlikuje opći od pojedinačnog upravnog akta, kao ni naknade koje čine prihod jedinica lokalne i područne samouprave. Ukazuje na to da prvostupanjski sud nije primijenio odredbe čl. 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne samouprave („Narodne novine“ broj: 117/93, 92/94, 69/97, 33/00, 73/00, 127/00, 59/01, 107/01, 117/01, 150/02, 147/03, 132/06, 26/07, 73/08 i 25/12), te odredbe čl. 74. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine“ broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 36/09, 125/08, 36/09, 150/11 i 144/12), te odredbe Statuta Grada Dubrovnika o ovlaštenju gradonačelnika na donošenje odluka.

4. Protiv navedene presude umješač je podnio žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati. U žalbi u bitnome navodi kako je sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), jer odluka sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Ističe kako se prvostupanjski sud nije mogao upuštati u utvrđivanje zakonitosti akata, već je trebao utvrditi postoji li tuženikova obveza plaćanja naknade.

5. U odgovoru na žalbu tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode tužitelja i umješača. Predložio je odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu.

6. Prethodno je ovaj sud donio odluku poslovni broj Pž-7538/2018 od 27. kolovoza 2020. kojom je preinačio presudu Trgovačkog suda u Splitu, Stalne službe u Dubrovniku poslovni broj Povrv-1655/15 od 15. svibnja 2018. i održao na snazi platni nalog za iznos od 79.242,15 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od 829,52 EUR, također s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I.1. izreke drugostupanjske odluke), naložio je tuženiku da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.282,77 EUR (točka I.2. izreke drugostupanjske odluke), dok je odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.072,13 EUR (točka I.3. izreke drugostupanjske odluke), zatim je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u kojem su djelomično odbijene zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 79.242,15 EUR i iznos troškova ovršnog postupka od 829,52 EUR, te u dijelu kojim je odbijen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.043,53 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke drugostupanjske odluke), te je odbijen kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.323,91 EUR (točka III. izreke drugostupanjske odluke). Tako je odlučio drugostupanjski sud jer je zaključio, suprotno stavu prvostupanjskog suda, da je Naputak donesen od ovlaštene osobe, a da ovaj sud nije ovlašten ispitivati zakonitost predmetnih naputaka jer je to u isključivoj nadležnosti Upravnog suda.

7. U revizijskom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio rješenje poslovni broj Rev 956/2022-2 od 28. studenog 2023. kojim je ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u točkama I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s uputom da će u ponovljenom postupku drugostupanjski sud odgovoriti na tuženikove prigovore glede nezakonitosti podzakonskog akta (Naputka).

8. Potom je drugostupanjski sud rješenjem poslovni broj Pž-771/2024 od 26. ožujka 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovni broj Povrv-1655/15 od 15. svibnja 2018. u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog za iznos glavnice od 79.242,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao i za iznos ovršnog troška od 829,52 EUR, i odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, i u dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.722,87 EUR, i u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu predmet na ponovno suđenje uz uputu da prvostupanjski sud u ponovnom suđenju ocijeni osnovanost tuženikovih prigovora glede nezakonitosti Naputka.

9. Nakon toga je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu.

10. Žalbe nisu osnovane.

11. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

12. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi ni u pobijanoj presudi nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona na koju tužitelj i umješač ukazuju u žalbama.

13. Predmet spora odnosi se na tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 79.242,15 EUR s osnove naplate naknade za zaustavljanje turističkih autobusa na području Pile-Ploče, Grad Dubrovnik na temelju Naputka o zaustavljanju turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima od 24. travnja 2013. („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj 7/13) koji je donio gradonačelnik Grada Dubrovnika.

14. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženik u srpnju i kolovozu 2013. godine zaustavljao svoje autobuse radi iskrcaja putnika u zoni posebnog prometnog režima na području povijesne jezgre Grada Dubrovnika, slijedom čega je na temelju Odluke o uređenju prometa na području Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grad Dubrovnika“ broj 3/00 i 8/02; dalje: Odluka) i Naputka dužan tužitelju isplatiti naknadu za zaustavljanje u utuženom iznosu.

15. Tuženik je osporio osnovu tužbenog zahtjeva tvrdnjom da s tužiteljem nije ni u kakvom obveznom odnosu, jer su Odluka i Naputak nezakoniti, budući da Odlukom nije propisana obveza naplate naknade, niti je za Odluku pribavljena prethodna suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove u skladu s odredbom čl. 5. st. 1. ZSPC-a, dok Naputkom gradonačelnik nije bio ovlašten propisati takvu obvezu, jer u skladu s odredbama Zakona o jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave nema ovlast donositi opće akte.

16. U odnosu na žalbeni navod da je jedino Visoki upravni sud Republike Hrvatske nadležan ocjenjivati zakonitost općih akata, ukazuje se tužitelju i umješaču da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju poslovni broj Rev 2550/19-3 od 29. kolovoza 2023. parnični sud ovlašten i dužan ispitati je li prigovor nezakonitosti akta tijela jedinice lokalne samouprave dostatno osnovan, te ako jest ocijeniti radi li se o općem aktu u smislu odredbe čl. 83. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ili o drugom propisu u smislu odredbe čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 99/99 i 29/02), te ovisno o tome obavijestiti Visoki upravni sud Republike Hrvatske o potrebi pokretanja postupka ocjene zakonitosti općeg akta po službenoj dužnosti, odnosno, podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu ustavnosti i zakonitosti drugog propisa, a za slučaj da prigovor ocijeni neosnovanim, dužan je iznijeti i obrazložiti dostatne razloge za svoju ocjenu (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-4024/19 od 14. srpnja 2021.).

17. U odnosu na prigovor nezakonitosti Naputaka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako predmetno nije riječ ni o općem aktu, ni o drugom propisu. Naime, opće akte donose tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, druge pravne osobe s javnim ovlastima i pravne osobe koje obavljaju javnu službu. Samo akt koji ispunjava određene pretpostavke može se smatrati općim aktom. Te se pretpostavke odnose na donositelja, sadržaj i objavu općeg akta. Za donošenje općeg akta mora postojati pravna osnova, pa takav akt može biti donesen jedino od strane tijela ili osobe koji su na donošenje takvog akta ovlašteni izričitom zakonskom odredbom. Prema svom sadržaju opći akt odnosi se na unaprijed neodređeni i neizvjestan broj pravnih situacija i mora odgovarati sadržaju, koji mu je odredio zakon. Općim se aktom ne mogu uređivati pravne situacije koje nisu predviđene zakonom. Također, opći akt prije nego što stupi na snagu, mora biti objavljen u skladu sa zakonom. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odlukama ovog suda poslovni broj Pž-3405/2023-2 od 5. prosinca 2023. i Pž-70/2021-6 od 20. ožujka 2024.

18. Osporenim Naputkom propisana je vlasnicima vozila obveza plaćanja naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima (čl. 3. Naputka). Naputak je donio gradonačelnik Grada Dubrovnika i objavljen je u Službenom glasniku Grada Dubrovnika, te je donesen na temelju odredbe čl. 48. ZLPS-a, čl. 42. Statuta Grada Dubrovnika („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj 4/09, 6/10, 3/11 i 4/12) i čl. 13. Odluke.

19. Odredbom čl. 48. st. 1. ZLPS-a propisano je da općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan: 1. priprema prijedloge općih akata, 2. izvršava i osigurava izvršavanje općih akata predstavničkog tijela, 3. usmjerava djelovanje upravnih tijela jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u obavljanju poslova iz njihovoga samoupravnog djelokruga te nadzire njihov rad, 4. upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu jedinice lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave kao i njezinim prihodima i rashodima, u skladu sa zakonom i statutom, 5. odlučuje o stjecanju i otuđivanju nekretnina i pokretnina jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave i raspolaganju ostalom imovinom u skladu s ovim Zakonom, statutom jedinice i posebnim propisima, 6. imenuje i razrješuje predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tijelima javnih ustanova, trgovačkih društava i drugih pravnih osoba iz čl. 35. st. 1. t. 5. ovoga Zakona, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, 7. obavlja i druge poslove utvrđene zakonom i statutom.

20. Odredbom čl. 42. st. 3. Statuta Grada Dubrovnika propisano je da u obavljanju izvršne vlasti gradonačelnik: 1. donosi pojedinačne akte kad je za to ovlašten zakonom, Statutom ili odukom Gradskog vijeća, 2. izvršava ili osigurava izvršavanje općih akata Gradskog vijeća, 3. priprema i podnosi gradskom vijeću prijedloge općih i pojedinačnih akata, 4. utvrđuje i Gradskom vijeću podnosi prijedlog Proračuna Grada i Odluku o izvršenju Proračuna, 5. odlučuje o stjecanju i otuđenju pokretnina i nekretnina i raspolaganju ostalom imovinom Grada u visini pojedinačne vrijednosti do najviše iznosa od 1.000.000,00 kn ako je stjecanje i otuđivanje nekretnina i pokretnina te raspolaganje ostalom imovinom planirano u Proračunu i provedeno u skladu sa zakonom, 6. upravlja prihodima i rashodima Grada, 7. upravlja raspoloživim novčanim sredstvima na računu Proračuna Grada, 8. donosi Pravilnik o unutarnjem redu za upravna tijela Grada, 9. donosi rješenje o imenovanju i razrješenju pročelnika upravnih tijela, 10. određuje predstavnika Grada u skupštinama trgovačkih društava kojih je Grad osnivač, sukladno aktu o osnivanju trgovačkoga društva, 11. imenuje i razrješava predstavnike Grada u tijelima javnih ustanova i ustanova kojih je osnivač Grad, trgovačkih društava u kojima Grad ima udjele ili dionice i drugih pravnih osoba kojih je Grad osnivač, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno, 12. utvrđuje plan prijama u službu u upravna tijela Grada, 13. usmjerava djelovanje upravnih odjela i službi Grada u obavljanju poslova iz samoupravnoga djelokruga Grada ili poslova državne uprave ako je za njih zadužen Grad, 14. nadzire rad upravnih odjela i službi u samoupravnom djelokrugu i poslovima državne uprave, 15. daje mišljenja o prijedlozima koje podnosi drugi ovlašteni predlagatelj, 16. obavlja nadzor nad zakonitošću rada tijela mjesnih odbora, 17. osniva savjetodavna tijela i imenuje članove savjetodavnih tijela, i to samo kad je to potrebno radi davanja stručnih mišljenja i predlaganja rješavanja određenih pitanja iz područja koja ne spadaju u uži djelokrug upravnih tijela Grada Dubrovnika, 18. obavlja i druge poslove predviđene Statutom i drugim propisima, 19. obavlja i druge poslove koji mu pripadaju po zakonu, Statutu i Poslovniku.

21. Odredbom čl. 13. Odluke, propisano je da će pri proglašenju područja ili dijelova javnih površina Grada Dubrovnika zonom posebnog prometnog režima, Poglavarstvo prometnim projektom odrediti: - točan popis javnih prometnih površina, odnosno područje Grada Dubrovnika koje se proglašava zonom, - razloge proglašenja dijela javnih prometnih površina, odnosno područja Grada Dubrovnika zonom - vrstu, veličinu i namjenu vozila kojima se može dopustiti prometovanje zonom, - javne površine unutar zone kojima se može dopustiti prometovanje vozila, - vrijeme kada se dopušta ulazak i prometovanje određenih vozila u zoni, - interventna vozila koja mogu bez odobrenja prometovati zonom, - uvjete parkiranja, odnosno ostavljanje vozila u zonama, - akte kojima se uređuju ostali posebni uvjeti prometovanja u zoni. Predmetna Odluka nije dala niti je mogla dati ovlaštenje gradonačelniku za donošenje općeg akta.

22. Iz svih navedenih odredaba proizlazi da Naputak koji je donio gradonačelnik Grada Dubrovnika nije opći akt u smislu odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o upravnim sporovima jer izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave nema zakonskog ovlaštenja za donošenje općeg akta iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave. Kako osporeni Naputak, s obzirom na donositelja, ne predstavlja opći akt, tako ni ne može biti predmetom ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Usoz-93/16 i Usoz-94/16 od 28. listopada 2016. i odluci poslovni broj Usoz-47/19 od 28. listopada 2020.), a ni pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, jer nije riječ ni o drugom propisu u smislu odredbe čl. 37. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj U-II-5157/05 od 5. ožujka 2012. i U-II-4776/18 od 9. travnja 2019.).

23. Imajući u vidu da je Naputkom obvezu plaćanja naknade za zaustavljanje autobusa u zoni posebnog prometnog režima propisalo za to neovlašteno izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave, taj Naputak nije valjana pravna osnova za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Tim više što Odluka o uređenju prometa na području Grada iz 2000. godine, iako tada na snazi, ne može biti temelj za donošenje drugog općeg akta iste pravne snage, jer temelj za donošenje općeg akta jedinice lokalne samouprave može biti samo zakon i statut jedinice lokalne samouprave.

24. Glede prigovora nezakonitosti Odluke, ističe se da je Odluka donesena 2000. godine, pa su za ocjenu njezine zakonitosti mjerodavne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 84/92, 6/93, 5/93, 43/96, 46/96 i 54/96). Odredbom čl. 1. st. 2. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama/92 propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i uprave, u skladu s odredbama toga Zakona, uz prethodnu suglasnost policijske uprave, uređuje promet na svom području tako da, između ostalog određuje parkirališne površine i način parkiranja, zabrane parkiranja i mjesta ograničenog parkiranja. Parkiranje vozila je prekid kretanja vozila u trajanju dužem od tri minute, osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom (čl. 4. t. 59. Zakona o sigurnosti prometa na cestama/92).

25. Sagledavajući opseg i narav navedenih odredaba Zakona o sigurnosti prometa na cestama, proizlazi da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene urediti promet na svom području, uključujući i to hoće li za parkiranje autobusa u zonama posebnog prometnog režima naplaćivati naknadu ili neće, sve u skladu s odredbama čl. 29. t. 7. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na koje se u žalbi poziva tužitelj. Međutim, da bi ostvarili to svoje pravo potrebno je da je, u skladu s odredbom čl. 1. st. 2. t. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i čl. 35. t. 2. ZLPS-a, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave o tome donijelo odluku uz prethodnu suglasnost policijske uprave, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Naime, ni jednom odredbom Odluke nije propisana obveza plaćanja naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zonama posebnog prometnog režima. Iz tog razloga, kao i zato što zbog prethodno iznesenih razloga Naputak gradonačelnika ne predstavlja valjanu pravnu osnovu za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, slijedi da je prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

26. Stoga razlozima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

27. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove odluke.

28. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu nije osnovan u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, pa je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić