Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-114/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužitelja UA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pr-1521/2021-11 od 8. studenog 2022., dana 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se u dijelu pod točkom I. i III. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-1521/2021-11 od 8. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju bruto iznos od 5.529,24 kn/733,86 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose u razdoblju od 16. lipnja 2016. do 16. veljače 2017., pa do isplate, kako je to pobliže opisano u točki I. izreke te presude. Pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim se traži isplata zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u iznosima bruto plaće, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.218,75 kn/559,92 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate.

2. Protiv uvodno označene presude u dijelu pod točkom I. i III. izreke žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica za utuženo razdoblje isplati razliku plaće obračunate primjenom osnovice od 5.415,37 kuna.

6. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a ZPP, koje se odnose na spor male vrijednosti.

7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava stoga tuženica nedopušteno pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Prvenstveno je istaći da iako se u predmetnom slučaju žalba podnosi (i) zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, tuženica niti sadržajem žalbe ne ukazuje koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi ostvarenom, pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao pobijanu presudu i utvrdio da nije ostvarena niti jedna bitna povreda odredba parničnog postupka na koje se pazi u žalbenom postupku po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.

9. Stoga žalba iz tog žalbenog razloga nije osnovana.

10. Nije u pravu tuženica ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, u ovoj pravnoj stvari sporno je da li je tuženica u utuženom razdoblju od svibnja 2016. do siječnja 2017. (dospijeće od lipnja 2016. do veljače 2017.) tužitelju bila dužna obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn temeljem članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju utvrdio:

-da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod Hrvatskog centra za razminiranje, na radnom mjestu savjetnika za projektiranje,

-da je Hrvatski centar za razminiranje (dalje: HCR) predstavljao javnu službu u smislu Zakona o plaćama u javnim službama, te da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju („Narodne novine“, broj 118/18) prestao sa djelovanjem, a njegova prava i obveze, poslove i radnike, preuzelo je s 1. siječnja 2019. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

-da je prije preuzimanja, u ožujku 2018., Sindikat državnih službenika i namještenika i Vlada Republike Hrvatske na četiri godine potpisali Kolektivni ugovor za javne službenike i namještenike HCR koji se nastavio primjenjivati na preuzete radnike, pa tako i tužitelja.

13. Nadalje, kada je utvrdio da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011), kao i one prihvaćene u formi Arbitražne odluke, imaju sve elemente Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“, broj 39/09 i 124/09, dalje: ZOPJS), na temelju kojega se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi i odredbom članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12, dalje: TKU), kojim su, uz ostalo, ugovorne strane zajednički utvrdile da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima (članak 51. stavak 4.) pa, dakle i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu/2011, kao i da tužitelj ima pravo na obračun i isplatu plaće u utuženom razdoblju primjenom osnovice od 5.415,37 kuna, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), kako je i utvrđeno člankom III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011

– prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. pobijane presude za utuženo razdoblje prihvatio tužbeni zahtjev.

14. Također je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je rok važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011, prema članku XI., zaključen na pet godina, slijedom čega je trebao biti u primjeni do 26. listopada 2016., međutim, odredbom članka 199. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravila koja uređuju, između ostalog sadržaj radnog odnosa, i dalje se primjenjuju kao dio sklopljenih ugovora o radu, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, pa je rok važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011 bio do 26. siječnja 2017., slijedom čega se primjenjuje i na plaću iz siječnja 2017., koja dospijeva u veljači 2017.

15. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju dosudio razliku manje isplaćene plaće u utuženom razdoblju utvrđene u ukupnom bruto iznosu od 5.415,37 kuna.

16. U odnosu na žalbene navode tuženice da državni i javni službenici nisu imali iste sporazume o osnovici plaće te da se predmetni sporazumi ne mogu primijeniti na državne službenike i namještenike, navesti je da je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrđeno da je HCR predstavljao javnu službu u smislu Zakona o plaćama u javnim službama, te da je isti prestao sa radom na temelju odredbe članka 73. stavka 1., 2. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., a Ministarstvo unutarnjih poslova preuzelo je sve poslove i radnike zatečene na preuzetim poslovima, koji su danom preuzimanja postali državni službenici, preuzeta je i pismohrana i druga dokumentacija, sredstva za rad, nekretnine, prava i obveze i financijska sredstva HCR-a, a preuzeti radnici su do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta u Ministarstvu unutarnjih poslova nastavili raditi poslove utvrđene dosadašnjim ugovorima o radu, te zadržali pravo na plaću i druga prava iz radnog odnosa, kao i obveze i odgovornosti.

17. Slijedom navedenog, neosnovanu žalbu tuženice je valjalo odbiti, te u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu i temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.

18. Budući da tuženica u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom.

19. Kako tuženica nije uspjela sa podnesenom žalbom, to je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i temeljem članka 154. stavka 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

20. U žalbom nepobijanom, odbijajućem dijelu pod točkom II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 2. travnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić Brčić