Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Šibenik, S. Radića 81
Gž R-102/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Ivani Čačić Brčić, u pravnoj stvari tužiteljice ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, Ivana Lučića 5, OIB: 22910368449, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Banožić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-10472/2020-30 od 22. svibnja 2023., dana 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-10472/2020-30 od 22. svibnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužiteljici bruto iznos od 509,62 EUR/3.839,71 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose u razdoblju od siječnja 2016. do veljače 2017., pa do isplate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 976,34 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2023. pa do isplate.
2. Protiv uvodno označene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, predlažući da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije uz naknadu parničnog troška.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. U ovoj pravnoj stvari vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, tj. ranije 10.000,00 kn, pa se primjenjuju odredbe članaka 457. – 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koje se odnose na spor male vrijednosti.
6. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Sporno je u ovoj parnici da li je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kn, temeljem članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i s obzirom na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., nadalje, razliku plaće zbog usklađivanja pariteta u primjeni članka IV. stavak 1. i 2. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 za razdoblje od srpnja 2016. do siječnja 2017., razliku plaće zbog usklađivanja pariteta u primjeni članka IV. stavak 3. Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu/2011 za razdoblje prosinca 2016. i siječnja 2017., te razliku plaće nakon povišenja osnovice sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. za plaću obračunatu za mjesec siječanj 2017.
8. Iz razloga pobijane presude proizlazi da je u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno:
- da je tužiteljica radnik tuženika, koji je javna ustanova, na radnom mjestu spremačica,
- da su Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. (dalje: Sporazum/2006) Vlada Republike Hrvatske (dalje: Vlada RH) i sindikati javnih službi ugovorili povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.,
- da je 13. svibnja 2009. između Vlade RH i istih sindikata javnih službi sklopljen Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazuma/2009), kojim je privremeno zamrznuta osnovica za obračun plaće na razini iz 2008., odnosno, u visini od 5.108,84 kune, dok je člankom III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaća u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2% ili više u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u članku IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,
- da su dana 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011) koje izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III., članak IV. i članak VII. Dodatka Sporazuma/2009 na način da se uskladba odgađa za onoliko koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. tih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011,
- da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011 utvrđene i Odlukom Arbitraže od
7. prosinca 2011. (dalje: Arbitražna odluka),
- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011 (dalje: Vjerodostojno tumačenje),
- da je prema podacima DZS, negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. uzastopno 12. tromjesečja, dok je u drugom tromjesečju 2015. BDP bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., da je u trećem tromjesečju 2015. BDP realno bio veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., te da je za četvrto tromjesečje 2015. BDP realno bio veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014., što da daje aritmetičku sredinu od 2,0%,
- da paritet iz 2015. prema podacima DZS iznosi 85,9:100 i da je za 2,33% manji od pariteta iz 2008., te da je sukladno članku IV. stavak 3. Izmjena Dodataka Sporazuma/2011, nakon 5 mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica će se uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne plaće u privredi RH u tekućoj godini s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.,
- da je osnovica za prosinac i siječanj 2017. uvećana za daljnjih 1,16%,
- da se Vlada RH nije odazvala pozivu sindikata javnih službi od 2. lipnja 2016. da sukladno članku IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma/2011 utvrdi koeficijent iz članka IV. stavka 1. istih Izmjena,
- da je Vlada RH dana 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaća u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kune bruto s primjenom od 1. siječnja 2017.,
- da prema nalazu i mišljenju vještaka primjenom navedenih odredbi potraživanje tužiteljice iznosi 509,57 EUR/3.839,71 kuna.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na radu kod tuženika dosudio razliku manje isplaćene plaće u utuženom razdoblju po osnovi uvećanja plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kuna, budući da je tužiteljica radnica tuženika, a djelatnost tuženika je obuhvaćena člankom 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/2001, dalje: ZPJS).
10. Tužbeni zahtjev kojim je zatražena isplata razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015., te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015., što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima DZS, te na osnovici iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. Navedenom odredbom izmijenjen je članak III. Dodatka sporazuma/2009 tako da uz naslov „Način povrata osnovice" glasi: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje 3 stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“
11. Nadalje, člankom 49. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 84/07, dalje: TKU/07) koji su sklopili Vlada RH i osam sindikata javnih službi propisano je: „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen između sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske 23. studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proistječu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, pa su time ugovorne stranke TKU/07 prihvatile i sadržaj Sporazuma/2006 kao dio sadržaja TKU/07.
11.1. Odredbom članka 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine" broj 115/10, dalje: TKU/10) propisano je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima.“
11.2. Odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora/2012. godine propisano je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određeni tim samim dokumentima“.
12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma/2011 predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi članka 2. ZPJS, kao i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015.
13. Neosnovan je prigovor žalbe kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu povećanja osnovice, budući da je međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014., tj. za 12 tromjesečja, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se odredba članka VII. Izmjena i dopuna Sporazuma/2011 ne odnosi na članak III. kojim je reguliran “povrat osnovice“, budući da iz teksta odredbe članka VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., proizlazi da se odgoda odnosi samo na „uskladbu“, odnosno „način usklađivanja pariteta“, određenu člankom IV., dok je članak III. naveden samo u kontekstu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.
13.1. Uostalom, takvo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u cijelosti je podudarno sa pravnim shvaćanjem sadržanim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. prema kojem dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma/2011 za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja).
14. Neosnovana je žalba tuženika i u odnosu na odluku o parničnom trošku, jer je o zahtjevima stranaka prvostupanjski sud odlučio u skladu sa odredbom članka 154. stavak 1. ZPP, uz odgovarajuću primjenu odredbe članka 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: Tarifa). Naime, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici za zastupanje na ročištima od 3. listopada 2022. i 5. travnja 2023. dosudio nagradu po Tbr. 9. točka 1. Tarife, jer se na ovim ročištima, suprotno shvaćanju tuženika, raspravljalo o glavnoj stvari (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-1121/22). Također, pravilno joj je priznao i trošak zastupanja na ročištu za objavu presude po Tbr. 9. točka 3. Tarife, koje pravo na naknadu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na tom ročištu je izravno povezano sa pravom na pristup sudu (članak 29. Ustava Republike Hrvatske -„Narodne novine“ broj 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14, te članka 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama - „Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-832/2022). Na koncu, neosnovano tuženik prigovara da podnesak od 5. studenog 2021. nije bio potreban za vođenje parnice, jer ovaj podnesak predstavlja obrazloženi podnesak iz Tbr. 8. točke 1. Tarife kojim tužiteljica odgovara na navode i prigovore tuženika iznesene u odgovoru na tužbu.
15. Stoga, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
16. Kako tuženik nije uspio sa podnesenom žalbom, to je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti i temeljem članka 166. stavak 1. i članka 154. stavka 1. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.
U Šibeniku, 2. travnja 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić Brčić
