Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-682/2012-157

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ČF zbog kaznenog djela iz članka 345. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97, 27/98-ispravak, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08-dalje u tekstu KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu: ODO u Rijeci broj: K-DO-1394/10-V od 10. ožujka 2015, te zadnje izmjene KO-DO-44/2020- 22 od 3. ožujka 2025. nakon javne rasprave održane 28. ožujka 2025. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Ivane Došen, okrivljenice ČF, te branitelja okrivljenice iz povjerenja Samira Ilijazia, odvjetnika iz Rijeke, 2. travnja 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenica ČF, bez nadimka, kći Č i ČF, rođene L, rođena u [adresa], BIH, s mjestom stanovanja u [adresa], ulaz 17, vrata 12, 1100 Beč, rođena **.**.1978., državljanka RH, po zanimanju magistar ekonomije, po zvanju knjigovođa i računovođa, OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlena u Dell/EMC sa sjedištem u [adresa], s mjesečnim primanjima od cca. 2.000,00 eura, s dodatnim primanjima od dječjeg doplatka od 370,00 eura mjesečno, VSS, izvanbračna zajednica, majka dvoje mlt. djece od 7 i 3 godine, bez vojnog čina, neodlikovana, srednjeg/dobrog imovnog stanja, vlasnica 1/3 obiteljske kuće u [adresa], nije vlasnica vrjednijih pokretnina, kazneno neosuđivane, protiv narečene se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,

na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08)

o s l o b a đ a  s e  o p t u ž b e

da bi

od 23. lipnja do 1. rujna 2010., u Rijeci, zaposlena na radnom mjestu prodajnog predstavnika TD „Orbico“ d.o.o. Zagreb, Poslovnica Rijeka, odgovorna za manjak robe ili utrška koji nastane u obavljanju poslova, u cilju da dio robe kojom se zaduživala zadrži za sebe i da se nepripadno materijalno okoristi, pribavila nevjerodostojne račune koji su potpisani i ovjereni pečatom u ime prodavatelja te potpisani u ime kupca preuzimatelja robe, od 23. lipnja 2010. broja: 100-06202-027550 obrtu [obrt]“ na iznos od 2.700,07 kuna i broja 100-06202-028164 obrtu „ [obrt]“ na iznos od 2.052,38 kuna (od kojeg je podmiren iznos od 1.000,00 kuna), 20. srpnja 2010. broja: 100- 06202-028163 obrtu „ [obrt]“ na iznos od 2.658,50 kuna, 21. srpnja 2010. račun broj:

100-06202-028039 obrtu „ [obrt]“ na iznos od 2.689,11 kuna, 4. kolovoza 2010. račun broja: 100-06202-028295 trgovini „Ankica-Plodine“ na iznos od 1.086,96 kuna, 10. kolovoza 2010. račun broja: 100-06202-028346 TD „Leonora“ na iznos od 2.967,95 kuna, 4. kolovoza 2010. broja: 100-06202-028294 obrtu „ [obrt]“ na iznos od 841,57 kuna, 18. kolovoza i 26. kolovoza 2010. brojeva: 100-06202-028513 i 100- 06202-028661 TD „Štefani“ d.o.o. na iznose od 140,84 kune i 3.067,50 kuna, 26. kolovoza 2010. broja: 100-06202-028662 obrtu „ [obrt]“ na iznos od 2.052,38 kuna, 21. srpnja 2010. broja: 100-06202-028038 TD „Plodine“ d.o.o. na iznos od 10.384,90 kuna, koje je dostavljala računovodstvenoj službi, lažno prikazujući da je robu isporučila kupcima, čime je s osnova zadržane robe oštetila TD „Orbico“ za iznos od 29.642,16 kuna",

1. dakle, protupravno prisvojila novac ili druge pokretne stvari koji su joj povjereni u službi ili uopće na radu,

2. dakle, kao odgovorna osoba neistinitu službenu ili poslovnu ispravu uporabila u službi ili poslovanju kao da su istiniti,

pa da bi time počinila kazneno djelo pod 1. protiv službene dužnosti- pronevjerom iz članka 345. stavak 1. KZ/97 i kazneno djelo pod 2. protiv vjerodostojnosti isprava-krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 2. KZ/97.

II. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08 oštećenik TD "Orbico" d.o.o., OIB 85611744662 se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

III. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenicu zbog učina kaznenih djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci ove presude, time da je ODO u Rijeci, već prvotno izmijenjenu optužnicu od 20. srpnja 2012., onom od 10. ožujka 2015. (list 401-404), ponovno izmijenio 28. kolovoza 2024. (stranica 746-747), dok je zadnja izmjena optužnice izvršena nakon provedenog grafološkog vještačenja 03. ožujka 2025. (stranica 773-774) na način da umjesto da se okrivljenicu tereti da je sačinila nevjerodostojne račune koje je potpisala i ovjerila pečatom u ime prodavatelja te ih potpisivala u ime kupca preuzimatelja robe, sada tereti da je pribavila nevjerodostojne račune koji su potpisani i ovjereni pečatom u ime prodavatelja te potpisani u ime kupca preuzimatelja robe, time da su izmjene optužnice izvršene kako i u odnosu na same kupce preuzimatelje robe, tako i u odnosu na novčani iznos za koji bi okrivljenica oštetila TD Orbico d.o.o.

2. Pozvana na kaznenu odgovornost okrivljenica se očitovala da se ne smatra krivom za kaznena djela koja joj se optužbom stavljaju na teret.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je proveo dokaze na temelju članka 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08 pročitanih iskazi svjedoka LF (stranica 437-1), TF (stranica 438-439), BF (stranica 439), ĐF (stranica 439-440), ČFG (stranica 440), FF (stranica 440-441), ZF (stranica 442), PF (stranica 442), KF (stranica 463), ŠF (stranica 463-464), UF (stranica 464), SF (stranica 464-465), GF (stranica 468-469), CF (stranica 469), EF (stranica 472-473), DF (stranica 473- 474), ĆF (stranica 474), čitanjem dopisa Orbico d.o.o. (stranica 455), dopisa Orbico d.o.o. od 12. siječnja 2018. (stranica 497-507), dopisa Orbico d.o.o. od 04. kolovoza 2020. (list 531), dopisa Orbico d.o.o. od 13. prosinca 2023. (stranica 692), kao i dostavljene dokumentacije od strane istog (stranica 693-713), Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje financijsko knjigovodstvene struke Dijane Tomljanović Butković od 23. veljače 2023. (stranica 636-676), kao i na temelju članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 pročitanog iskaza iste vještakinje na ročištu pred sudom 20. studenog 2023. (stranica 682-684), kao i onom održanom 3. lipnja 2024. (stranica 728- 730), ispitivanjem stalne sudske vještakinje za rukopise i dokumente Željke Tkalec (stranica 771-772), čitanjem računa-otpremnica R1 (list 8-43, 70-72 i 74), dnevnog izvješća o zalihama (list 44-46), potvrda o otplatama u gotovini (list 47-53), ugovora o radu (list 62-67), knjigovodstvenih kartica analitike TD "Orbico" d.o.o. (list 75-88, 96- 241), odluke TD "Orbico" d..o.o. (list 249-250), izjava kupaca TD "Orbico" d.o.o. (list 337-351), preslike naplate po žiro računu TD "Orbico" d.o.o. od 16. kolovoza 2010., 18. lipnja 2010. i 2. srpnja 2010, popis inventurne robe u vozilu ČF od 2. rujna 2010., račun otpremnica od 6. rujna 2010., ponuda broj: 339564 od 2. rujna 2010., analitičke kartice obrta [obrt], za dobavljača TD "Orbico" d.o.o. preslike izvoda o izvršenim uplatama od 31. kolovoza 2010., račun TD Plodine d.d. od 9. kolovoza 2010., račun TD Štefani d.o.o. od 26. kolovoza 2010., UO Bistro Loža od 28. srpnja 2010., UO Butika Trinajstići od 21. srpnja 2010., UO Magdalena od 23. lipnja 2010., račun UO Bjanka od 20. srpnja 2010., račun TD Leonora d.o.o. od 10. kolovoza 2010., račun TO Ankica Plodine od 4. kolovoza 2010., račun UO Calypso od 4. kolovoza 2010. i račun UO Cappuccino od 26. kolovoza 2010.

3.1. Iz iskaza svjedokinje LF u bitnome proizlazi da je vlasnica i direktorica TD "Leonora" d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Za potrebe prodaje je od TD "Orbica" naručivala cigarete. Agenti Orbica bi dolazili dostavnim vozilom, iskrcali traženu robu, zatim bi se ispostavila i potpisala faktura, a nakon toga bi uslijedilo plaćanje. Ne sjeća se niti jedne sporne situacije u poslovanju s navedenom tvrtkom u smislu da bi faktura bila izdana, a da roba nije isporučena, međutim u rubrici preuzimatelj robe da se zasigurno ne nalazi njezin potpis, a niti potpis bilo kojeg djelatnika prodajnog mjesta.

3.2. Iz iskaza svjedoka TF u bitnome proizlazi da je vlasnik i odgovorna osoba TD "Štefani" d.o.o. sa sjedištem u [adresa], te da su od TD "Orbico" naručivali raznovrsnu robu, u prvom redu cigarete. U odnosu na sporne fakture isti je izjavio kako su potpisi u rubrikama preuzimatelja robe za njega sasvim nepoznati.

3.3. Iz iskaza svjedokinje CF proizlazi da je od 2000. pa do 2014. godine bila zaposlenica TD Štefani , te je u odnosu na poslovanje s TD Orbicom d.o.o. predstavnik dolazio u trgovinu, te bi odmah iz dostavnog vozila predavao robu, odnosno cigarete, tada bi onaj tko je u trgovini zaprimio robu potpisao fakturu. Roba se odmah plaćala. Na svakoj fakturi je bilo naznačeno da je roba plaćena u gotovini, dakle nije se moglo dogoditi da se roba preuzme, a da se ne plati. U odnosu na sporne fakture, ne radi se o potpisu vlasnika TD Štefani, niti o potpisu njegove supruge, a niti o njenom potpisu.

3.4. Iz iskaza svjedokinje BF u bitnome proizlazi da je po povratku s terena komercijalist bio u obvezi predati originalne račune studentima koji su bili zaduženi za provjeravanje da li su isti potpisani, pečatirani, odnosno ovjereni od strane kupca. Budući se rijetko prilikom isporuke robe zatekne odgovorna osoba, bilo je dovoljno da je na računu potpisan djelatnik bez pečata, dok je za velike kupce poput "Plodina" d.o.o. bila obveza da isti pečatiraju račun. Prodajni predstavnik je izvornik računa mogao isprintati samo uz pomoć računala u kombiju, a ukoliko bi ga isprintao s nekog drugog računala isti se nije mogao smatrati izvornikom i obrasci tih računa su se razlikovali. Prilikom isporuke robe prodajni predstavnik je dužan izdati račun- otpremnicu. Svaki prodajni predstavnik radi pod svojom šifrom, ali je moguće da ukoliko neki drugi zaposlenik zaduži "pocket" svoga kolege radi pod njegovom šifrom.

3.5. Iz iskaza svjedokinje ĐF proizlazi da je ista vlasnica obrta " [obrt]" u okviru kojeg posluje trgovina koja se nalazi u Rijeci, Porečka ulica bb. Dugi niz godina nabavljala je robu od tvrtke Orbico, radi se o cigaretama i drogerijskoj robi, te je međusobna suradnja uvijek bila korektna. U odnosu na spornu fakturu iskazala je da se ne nalazi njezin potpis, kao niti potpis nekoga od tadašnjih zaposlenika. Osim toga, da se radi o samo jednoj vrsti cigareta, dok je ona uvijek naručivala više vrsta. Isto tako, istaknula je da je očito da je faktura od stane TD Orbico razdužena jer je nitko nije pozvao da je plati, a ona je zasigurno nije platila.

3.6. Iz iskaza svjedokinje ČFG u bitnome proizlazi da od prosinca 2011. ne radi za TD Orbico d.o.o.. Okrivljenici je vjerojatno zbog ovog slučaja prestao radni odnos u TD Orbico d.o.o. Ne sjeća se da li je okrivljenica bila pozivana da namiri štetu i da li je kakvu štetu namirila. Teorija je jedno, a praksa drugo, pa su tako teorijski računi trebali biti potpisani i pečatirani, odnosno ovjereni po kupcu, ali se u praksi vrlo često događalo da vlasnik trgovine nema povjerenja u svoje djelatnike i da im ne da pečat pa smo tražili da djelatnik uz stavku "kupac" čitko potpiše račun, međutim često se događalo da računi imaju nedostatke i u tom smislu, a mi smo ih upravo iz razloga praktičnosti prihvaćali. Prihvaćali smo ih i ukoliko nisu bili čitko potpisani. Veći kupci poput TD Plodine d.d. uvijek su pečatirali račun. Na kraju svakog radnog dana misli da je svaki prodajni predstavnik izdavao inventurnu listu. U razdoblju od lipnja do rujna 2010. misli da nije odlazila s okrivljenicom na teren. Inventurnu listu su uobičajeno potpisivali skladištari radi evidencije prodajnim predstavnicima. Pretpostavlja da se izvornici inventurnih lista čuvaju. Nema saznanja da li je TD Orbico d.o.o. uništio izvornike računa. U kompjuteru mora postojati evidencija o računima.

3.7. Iz iskaza svjedoka FF u bitnome proizlazi da prodajni predstavnici inventuru rade jedanput dnevno, voditelj, odnosno supervizor periodično, skladištari jednom tjedno, a u slučaju izvanredne situacije inventuru provodi regionalni voditelj prodaje, tj. istu je proveo on. Inventuri 01. rujna 2010. bili su prisutni okrivljenica i on. Okrivljenica nije imala primjedbi na provedenu inventuru, a kao dokaz u spis ulaže bilješke o provedenoj inventuri koju je potpisala i prilikom koje je utvrđen manjak od jedne šteke, s time što napominje da je 13 šteka bila u plusu, a 14 šteka u minusu te da bi inače bila u obvezi nadoknaditi štetu svih 14 šteka jer se radi o različitim vrstama cigareta, ali da s upravom uspio postići da se okrivljenicu tereti za jednu šteku. Koliko se sjeća, prilikom inventure nije utvrđeno da su nedostajali upaljači. Kod pojedinih kupaca koji su uredno, odnosno po dospijeću podmirivali račune, dogodilo se da su im zaostale određene fakture u odnosu na koje su prigovorili da im roba naznačena u tim fakturama nije isporučena. Naknadno je kod određenih kupaca utvrđeno da bi uslijedila uplata, ali ne sa njihovog žiro-računa, već da bi uplatila nepoznata osoba, a kupci bi osporili plaćanje tog računa. Po proceduri nije bilo predviđeno da izvanrednoj inventuri nazoči skladištar ili neka treća osoba. Ustvari, u slučaju izvanredne inventure trebala je nazočiti i treća osoba, međutim, kako je bio kraj radnog vremena inventuri su bili nazočni samo okrivljenica i on. Inventura je provedena po izlistaju zaduženja i razduženja iz kombija. Nova izvanredna inventura dogovorena je za idući dan ujutro u nazočnosti treće osobe, ali se okrivljenica nije pojavila pa je inventura provedena u njezinoj odsutnosti. Ključeve kombija je zato što se okrivljenica nije pojavila na poslu predao skladištarima koji su zadužili tu robu. Ukupan manjak na robi od 14 šteka u iznosu od 8.134,39 kn prelomljen je na način da se okrivljenicu u konačnici teretilo za jednu šteku, dok se preostali manjak odnosi na kupcima neisporučenu, a fakturiranu robu. Ne može se očitovati da li je okrivljenici radio blic inventure na terenu. Svaki prodajni predstavnik ima svoju šifru pod kojom radi. U slučaju kada je taj djelatnik na godišnjem odmoru ili odsutan zbog bolovanja, što se evidentira u trgovačkom društvu, mijenja ga drugi zaposlenik koji nastavlja raditi pod njegovom šifrom. Misli da se u to vrijeme tzv. pocket računala nisu posebno pisano razduživala i zaduživala, već se razlikovao potpis na računima-otpremnicama u stavki "robu izdao". Pravila postupanja predviđaju da račun mora biti potpisan i pečatiran po kupcu, a ukoliko kupac nema pečata da mora biti naznačen JMBG ili OIB preuzimatelja robe, a ako ga ne želi dati njegovo ime i prezime moraju biti ispisano čitko. U slučaju da račun nije potpisan po kupcu obvezno se vraća prodajnom predstavniku, a u slučajevima u kojima je kupac parafirao preuzimanje robe ti računi nisu vraćani ako bi kupac platio gotovinom, odnosno tada se nije inzistiralo na čitkom potpisu. Obvezno je svaki račun TD Plodine d.o.o. morao biti pečatiran. Zapisnici inventurnih lista čuvaju se i u uredu su oni od posljednje tri ili četiri godine. Okrivljenica je tijekom rada u TD Orbico d.o.o. nagrađivana zbog uspješnog rada. Vrijednost šteke je 200,00 kn time da smatra da manjak sigurno nije mogao biti utvrđen u iznosu od 8.134,39 kn. Mora se ispraviti i navesti da je uz iznos od 8.134,39 kn naznačeno "predati gotovinu 01.09." i pogrešno je rekao da je to manjak jer je vrijednost šteke oko 200,00 kn. Moguće je da je proveo blic kontrolu nekoliko dana ranije i točno je da skladište radi do 19,00 sati pa je moguće da je tada radio skladištar, odnosno dostavljač MF, ali ga nije otjerao. On je i tako irelevantna osoba jer je inventuri trebao biti nazočan šef skladišta koji tada nije radio. Ne može se očitovati da li se nakon tog događaja okrivljenica ikada više pojavila na poslu.

3.8. Iz iskaza svjedokinje PF u bitnome proizlazi da je ona bila vlasnica obrta [obrt] u okviru kojeg obrta je djelovala trgovina na području [adresa]. Kroz dulji vremenski period su od TD "Orbico" d.o.o. naručivali cigarete. U odnosu na spornu fakturu iskazuje da se na njoj ne nalazi njezin potpis kao niti potpis njene zaposlenice.

3.9. Iz iskaza svjedokinje UF u bitnome proizlazi da je ista vlasnica obrta " [obrt]" sa sjedištem u [adresa], u okviru kojeg obrta je djelovao ugostiteljski lokal za čije potrebe su se od tvrtke Orbico naručivale cigarete. Njezina poslovna praksa je bila takva da bi se svaka isporuka robe odmah i platila. U odnosu na spornu fakturu, izjavila je da je faktura potpisana od osobe koja zasigurno nije bila zaposlenik obrta, te da po spornoj fakturi nije zaprimila robu, kao i da spornu fakturu nije niti platila.

3.10. Iz iskaza svjedoka SF u bitnome proizlazi da je vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt] sa sjedištem u [adresa], u okviru kojeg djeluje caffe bar i restoran, za potrebe kojih je u razdoblju od 2003. pa nadalje od tvrtke Orbico nabavljao cigarete. Njegova poslovna praksa je bila takva da bi se isporučena roba odmah platila u gotovini, a primitak robe je potpisivao ili on osobno ili netko od zaposlenika. U odnosu na spornu fakturu isti je naveo da po toj fakturi navedenu robu nikada nije naručio, da potpisi ne odgovaraju niti njegovom potpisu, a niti potpisu njegovih zaposlenika. Po spornoj fakturi da nije izvršeno plaćanje.

3.11. Iz iskaza svjedoka GF proizlazi da je vlasnik obrta " [obrt]", proizlazi da račun br. 100-06202-028294 od 04. kolovoza2010. na iznos od 841,57 kn sadrži narudžbu za cigarete koje su oni uobičajeno naručivali, međutim da na mjestu "robu preuzeo" nije njegov potpis, a niti potpis njegovih zaposlenica. Iz kartice TD "Orbico" za obrt " [obrt]" proizlazi da je navedeni račun u iznosu od 841,57 kn storniran.

3.12. Iz iskaza svjedokinje CF proizlazi da je u razdoblju od 2000. pa do 2014. bila zaposlenica TD Štefani , te je u odnosu na poslovanje s TD Orbicom d.o.o. navela da je predstavnik TD Orbica dolazio u trgovinu, te bi odmah iz dostavnog vozila predavao robu, odnosno cigarete, tada bi onaj tko je u trgovini zaprimio robu, potpisao fakturu. Roba se odmah plaćala. Na svakoj fakturi je bilo naznačeno da je roba plaćena u gotovini, dakle nije se moglo dogoditi da se roba preuzme a da se ne plati.

3.13. Iz iskaza svjedoka EF proizlazi da je on bio vlasnik ugostiteljskog objekta [obrt] u razdoblju od 2005. pa do srpnja 2014. kada je obrt zatvoren. Za potrebe ugostiteljskog objekta je od TD Orbica naručivao cigarete, a fakture su uvijek plaćane u gotovini. U odnosu na spornu fakturu, isti je izjavio kako smatra da je ista nevjerodostojna budući da su se narudžbe cigareta kretale u količini do dvije šteke, a ne kako je na fakturi naznačeno 10 šteka. Nadalje, potpis u rubrici preuzimatelj robe sliči njegovom potpisu, ali je definitivno siguran da on nikada nije potpisao preuzimanje robe, već su to činile zaposlenice.

3.14. Iz iskaza svjedoka DF u bitnome proizlazi su svi skladištari radili sa svim prodajnim predstavnicima, i to na način da bi prodajni predstavnik predao skladištaru narudžbu nakon čega je skladištar prodajnom predstavniku izdavao robu koja bi potom završavala u službenom vozilu kojeg je dužio prodajni predstavnik. Prodajni predstavnik potpisivao je međuskladišnicu iz koje je bilo vidljivo da je preuzeo narudžbu. Nakon što bi se prodajni predstavnik vratio s terena, službeno vozilo bi parkirao do skladišta i roba koja je preostala ostajala bi u službenom vozilu. U pravilu se inventura radila jedanput tjedno i obično bi istoj bili nazočni prodajni predstavnik i skladištar koji je tada bio u smjeni, a ponekad i šef prodajnih predstavnika. Koliko mu je poznato ČF je uvijek imala uredne inventure. FF je jednom prilikom provodio inventuru s ČF i isti nije dozvolio da ja, kao skladištar budem prisutan na istoj, te je FF rekao da će sam provesti inventuru, iako je ČF inzistirala na tome da on kao skladištar bude prisutan, zbog čega je i otišao. Prilikom tih inventura ako su bile utvrđene neke nepravilnosti u smislu da bi nedostajala šteka cigareta, prodajni predstavnici bi odmah podmirili trošak iste, time da se ne sjeća da li su kod okrivljenice u tom smislu utvrđene neke nepravilnosti. Nakon te inventure je ČF prestala raditi za TD "Orbico" d.o.o.

3.15. Iz iskaza svjedokinje ĆF, bivše prodajne predstavnice u TD "Orbico" d.o.o. u bitnome proizlazi da su se inventure vršile svaki dan i nazočili su im prodajni predstavnik i skladištar. Prodajni predstavnik bi skladištaru predavao narudžbu, nakon čega bi skladištar isporučio robu po toj narudžbi te bi nakon toga istu popisali prodajni predstavnik i skladištar. Prodajni predstavnik je dužio službeno vozilo kojim je odlazio na teren. Kupci bi naručili robu, nakon čega bi ista bila isporučena kupcima uz fakturu. Primitak robe potpisivao je kupac. Predaju robe kupcu potpisivao je i prodajni predstavnik. Po povratku u prostor TD "Orbico" d.o.o. na dnevnoj bazi su se vršile inventure kojima su nazočili prodajni predstavnik i skladištar. Prodajni predstavnik bi isprintao stanje zalihe u službenom vozilu te su po provjeri istoga to stanje zalihe potpisivali i prodajni predstavnik i skladištar. Računi kupaca od toga dana čuvali su se u posebnim ladicama te su iduće jutro račune preuzimale službenice iz računovodstva koje bi provjeravale ispravnost računa a ponekad su iste vraćale račune prodajnom predstavniku (da zatraži pečat ili da zatraži čitkiji potpis). Ponekad se znalo dogoditi da se prilikom inventure utvrdi višak, odnosno manjak. To se toleriralo te su u tim slučajevima stanje zaliha ispravljale službenice u računovodstvu (np. zamijenjena jedna šteka cigareta s drugom). Kada bi se pojavio samo manjak, prodajni predstavnik je manjak morao nadoknaditi na način da ode u trgovinu i kupi artikl za koji je utvrđen manjak. Posebno napominje, da jedino u slučaju TD "Plodina" nije bio dozvoljen samo potpis kao naznaka preuzimatelja robe, već se tražio i pečat toga društva. U slučaju da račun nije bio pečatiran od TD "Plodine", službenice računovodstva su tražile da prodajni predstavnik takav račun odnese u TD "Plodine" kako bi isti pečatirao. Računi su dolazili u 2 primjerka, s time što je izvornik zadržavao prodajni predstavnik, a kopija je išla kupcu. Izvornike su prodajni predstavnici na kraju dana ostavljali u hodniku u ladicama na kojima je bilo naznačeno ime svakog prodajnog predstavnika. Računi prodajnog predstavnika su se razlikovali od računa računovodstva po tome što su bili ispisani na kopirnom papiru bez pečata s naznakom da su se računi u računovodstvu izdavali na papiru A4 formata. Računi u računovodstvu su se izdavali samo u iznimnim situacijama, kada bi npr. kupac izgubio račun, a knjiženja u računovodstvu su se provodila na temelju izvornih računa prodajnog predstavnika. Svaki prodajni predstavnik ima šifru pod kojom radi; ali za vrijeme bolovanja ili godišnjih odmora, prodajni predstavnicu su radili pod tuđim šiframa, ali su se potpisivali svojim potpisom. Na svakodnevnoj bazi se printao ispis zaliha.

3.16. Iz dopisa Orbico d.o.o. od 12. siječnja 2018. (stranica 497-507) proizlazi da je radnica ČF bila na bolovanju od 02.09.2010. do 21.09.2010. kada je i odjavljena iz TD "Orbica" d.o.o..(list 497-501 spisa), dok iz dostavljene Evidencije rada proizlazi da u lipnju 2010. T nije radila dane: 03, 05, 06, 12, 13, 19, 20, 22, 25, 26, 27., srpnju 2010. T nije radila dane: 03, 04, 10, 11, 17, 18, 24, 25, 31, kolovozu 2010. T nije radila dane 01, 05, 07,08, 14, 15, 21, 22, 28, 29., te u rujnu 2010. nije radila : od 02.09.2010. do 21.09.2010. (od **.**.2010. ČF nije zaposlenik TD Orbico).

3.17. Iz dopisa Orbico d.o.o. od 04. kolovoza 2020. (list 531) proizlazi da prema dostavljenom odgovoru od TD Orbico" d.o.o. niti jedan od gore navedenih računa u sveukupnom iznosu od 34.637,58 kn nije podmiren, niti od strane kupaca niti od strane ČF.

3.18. Iz dopisa Orbico d.o.o. od 13. prosinca 2023. (stranica 692), kao i dostavljene dokumentacije od strane istog (stranica 693-713), proizlazi da na ponovno traženje suda da se dostave dnevna izvješća i inventurne liste za razdoblje od 23. lipnja 2010. do 01. rujna 2010. traženo nisu dostavili, već je ponovno dostavljena ona dokumentacija koja je već ranije bila dostavljena, navodeći da je to sve što Orbico d.o.o. ima u posjedu u odnosu na slučaj ČF.

3.19. Iz Ugovora o radu sklopljenog 29. rujna 2006. između Orbico d.o.o. i ČF, proizlazi da je sklopljen na neodređeno vrijeme, te da je ista na poslovima prodajnog predstavnika započela s radom 01. listopada 2006., dok iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. rujna 2010. proizlazi da se okrivljenici izvanredno otkazuje ranije navedeni ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, time da joj radni odnos prestaje danom dostave same odluke, bez prava na otkazni rok.

3.20. Iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad razvidno je da je okrivljenica bila na bolovanju od 02. rujna 2010.

3.21. Iz računa-otpremnica R1 u odnosu na kupce iz činjeničnog optuženja razvidno je kome su izdani, datum izdavanja, datum narudžbe, datum isporuke, da se radi o komercijalisti B, način plaćanja, datum dospijeća, kao i da je svaki od spornih računa-otpremnica ovjeren pečatom TD Orbico d.o.o., a potpisan od: Đ.

3.22. Iz knjigovodstvenih kartica analitike TD "Orbico" d.o.o. razvidna su knjiženja u poslovnim knjigama kupaca u odnosu na sporne račune.

3.23. Iz dnevnog izvješća o zalihama na dan 01. rujna 2010. utvrđeno da je potpisano od strane okrivljenice, ovjereno pečatom Orbica i potpisano od: SR, time da je samo dnevno izvješće nečitko, dok spisu prileži samo inventurna lista na dan 02. rujna 2010. za prodajnog predstavnika BT202, u kojoj su inventurnoj listi evidentirani manjkovi i viškovi na dan 02. rujna 2010., ali istome ne prileže sve inventurne liste za inkriminirano razdoblje.

3.24. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje financijsko knjigovodstvene struke Dijane Tomljanović Butković od 23. veljače 2023., kao i njenih iskaza na ročištu pred sudom proizlazi da bi za utvrđivanje manjka robe bilo potrebno pribaviti dnevne inventure i dnevna izvješća i to za razdoblje od 23. lipnja do 01. rujna 2010., te se bez te dokumentacije može utvrditi manjak robe, a bez inventurnih zapisnika se ne može utvrditi manjak robe u skladištu, dakle bez inventure. Da ne postoji kartica kupca Plodine d.d., znači samo da nije imala potvrdu i od Plodina da oni nisu platili i zaprimili navedene račune koji se ovdje navode, međutim postoji izjava od Plodine i postoji kartica od Orbica. Iako to nije uobičajeno u knjigovodstvenom smislu da se utvrđeni viškovi ponude trećoj osobi, višak se može prodati bilo kome. Dakle, nije uobičajena praksa u nekoj firmi da se prodaju viškovi nekog trećoj osobi, a takvi se viškovi i manjkovi prebijaju, a što ovisi o svakoj pojedinačnoj firmi, a to se uobičajeno radi kod robe iste vrste kao npr. Marlboro crveni da se zamijeni s onim bijelim i sl. Međuskladišnica je izraz za dokument kada roba kola između skladišta iste firme, a iz nje se može utvrditi datum, količina i vrsta robe koja je ušla u skladište ili u kombi prodajnog predstavnika. Svaki prodajni predstavnik je putem svog prijenosnog računala prilikom izdavanja robe ispostavljao račun kupcu i jedan primjerak je zadržavao za sebe, taj primjerak računa koji je prodajni predstavnik zadržavao za sebe je zatim predavao u sjedište firme iz sjedišta firme se također mogao isprintati taj račun, ali je onda on imao potpuno drugačiji izgled, nego taj račun kojeg je ispostavio prodajni predstavnik. Svi oni računi za koje nije imala dokaz u spisu da postoji taj račun iz pocketa, dakle iz kombija prodajnog predstavnika, navela je da ne može nepobitno utvrditi da je to ispostavila ČF. Naime, na takvim računima je pisalo kao što je navedeno u tablici 1, stranica 22, da je robu izdao SR, što pretpostavlja da bi to bio Đ iz Orbica, te bio pečat Orbica, a na jednom je pisalo da je robu izdala F. Dakle, sve te račune za koje nije imala dokaz, navela je da to ne može potvrditi da je tome tako, s time da ne zna tko je robu izdao, osim onoga što je sada navela iz tablice. Također, svi oni računi za koje nije imala potvrdu o prisutnosti na poslu ČF, dakle za što Orbico nije poslao dokumentaciju da je ČF bila na poslu, također je navela da ne može tvrditi da ih je ista i ispostavila. U konačnici, samo za one račune iz računovodstva koji su bili, a koji su imali podlogu u računima koji su izdani iz pocketa prodajnog predstavnika i koji su bili potpisani, iste je uzela u obzir, bez onih dana kada ČF nije bila na poslu. Spisu prilože kopije računa koje su izdane iz pocketa, pa je moguće da su iz Orbica to kopirali i dostavili u spis, vještačenje je obavila na temelju kopija, ne sumnjajući u to da bi iste bile nevjerodostojne, pa dakle na temelju kopija se također može obaviti vještačenje. Na upit okrivljenice da li je uobičajeno da su ti računi odmah stornirani od strane Orbica i prefakturirani na mene kao fizičku osobu i da nisu imali tok vremena slanja opomene kupcu, pa kupac nije mogao očitovati se na tu opomenu, vještakinja je odgovorila da je istina da su svi računi stornirani ili 17. rujna 2010. ili 20. rujna 2010. i da su tih dana napravljeni novi računi koji terete okrivljenicu, istina je da je i možda mogao proći i određeni duži period da se kupci očituju, ali za to ne postoji nikakav zakonski rok koji bi trebao proći, a osim toga svi kupci su se izjasnili da oni nisu primili robu i da nisu potpisali račun i da taj potpis na računu nije njihov, kao niti da robu nisu platili.

3.24.1. Iz dopunskog iskaza ranije navedene vještakinje proizlazi da nepostojanje odnosno nečitka inventura, odnosno dnevno izvješće postoji, ali je u tolikoj mjeri nečitko da se ne može utvrditi koje su količine viškova i manjkova utvrđene, pa dakle smatra da to nema direktne veze s ne položenim utrškom po računima koji su evidentirani na stranici 39 Nalaza u sveukupnom iznosu od 34.673,58 kuna. Naime, u spisu postoji 21 račun na sveukupna iznos od 71.166,02 kune, isto se nalazi na stranici 10 Nalaza. Radi se o računovodstvenim računima, dakle onima koji su isprintani iz računovodstva Orbico, svi ti računi odnosno neki od tih računa nemaju podlogu u računima koji su izdani iz kombija komercijalnog predstavnika, u ovom slučaju ČF, čija je šifra bila B. Kada se uzme u obzir samo oni računi za koje postoji podloga iz tzv. pocketa, dakle iz kombija odnosno iz prijenosnog računala komercijaliste u kombiju, a koji računi služe kao podloga za upis u računovodstveni program i kada se izuzmu oni računi za koje prema evidenciji o prisutnosti ČF ne mogu ili ne postoji dokumentacija od Orbico da li je okrivljenica te dane bila na radnom mjestu. Proizlazi da se radi o 14 računa sveukupnog iznosa od 34.673,58 kuna, za koje je dakle utvrđeno da su izdani iz prijenosnog računala u kombiju, da glase na komercijalistu ČF, da je na njima potpis izdavatelja, odnosno netko je te račune potpisao. Svi ti računi koje je navela u iznosu od 34.673,58 kuna su prema dostavljenoj dokumentaciji od Orbico, od strane Orbico i stornirani, a od strane kupaca nisu plaćeni. To bi po njoj moglo značiti, a radi se samo o pretpostavci, da nije položen utržak na temelju robe koja je ispostavljena kupcima. Možda je to moglo značiti budući da se uglavnom radilo o plaćanju u gotovini, da je komercijalista novac zadržala, a da ga je eventualno mislila položiti u nekom kasnijem vremenu na račun Obrico, ali to nije učinila budući da je došlo do raskida ugovora, time da to ne mogu utvrditi, već se radi samo o pretpostavci, a najviše na to vuče što jedan račun koji glasi na kupca Loža koji je isto uplaćen u gotovini, odnosno koji je trebao biti plaćen u gotovini je u iznosu od 1.000,00 kuna općom uplatnicom uplaćen na žiro račun Orbico. Ovih 34.673,58 kuna su samo oni računi za koje postoji podloga iz prijenosnog računala u kombiju, a da ih je potpisala ČF, odnosno komercijalista, obzirom da nije dokazala da bi njezin potpis bio na istome i za koje iz evidencije proizlazi da je tih dana bila na radnom mjestu. Naime, ti računi nisu unutra jer za iste ne postoji podloga, odnosno bolje rečeno izvornik iz prijenosnog računala kombija iste. Nastavno, u odnosu na novčani iznos od 3.077,16 kuna kao utvrđen manjak robe, može reći da ono dnevno izvješće o zalihama koje je bilo vrlo nečitko na dan 01. rujna 2010. i koje je rađeno u 16:00 sati, tu nije mogla utvrditi niti viškove niti manjkove, jer je sve bilo iskrižano, međutim 02. rujna 2010. kada okrivljenica više nije bila na radnom mjestu utvrđeni su manjkovi od 3.077,16 kuna, ali isto tako i viškovi u iznosu od 2.352,96 kuna. Orbico viškove i manjkove nije prebio, već je samo za manjak teretio okrivljenicu, dok je viškove ponudio na kupnju JF iz [adresa], time da ne može utvrditi da je to točno, jer je to rađeno dan nakon toga i kada bi se prebili viškovi i manjkovi da bi to bilo ispravno radilo bi se o iznosu od 724,20 kuna. Ističe da je Orbico podnio kaznenu prijavu 02. studenog 2010. gdje navodi da se protiv zaposlenice ČF da je prouzročena materijalna šteta od 54.607,13 kuna, prije toga prilikom uručivanja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu je navedena šteta od 50.585,60 kuna, a zatim dvije godine kasnije u dopuni kaznene prijave je navedeno da šteta iznosi 79.531,06 kuna. U odnosu na iznos od 34.673,58 kuna smatra da bi se prije radilo o ne položenom utršku, te iz dokumentacije proizlazi da su oni to utvrdili tek nakon 01. rujna 2010., dakle u razdoblju od 01. rujna 2010. do dopune kaznene prijave 2012. Inventure su vezane za robu, a po njenom mišljenju, budući su računi izdavani, na njima je evidentirana roba, što znači da je roba kupcima i odlazila, znači da je stanje skladišta odgovaralo. Zbog navedenog smatra da se radi o ne položenom utršku, a ne o manjku robe. Misli da je bila obveza prodajnog predstavnika da svaki dan položi utržak robe poslije svog radnog vremena ili do 16:00 sati. Obzirom da je računovodstvo Orbico to koje evidentira uplate koje su na žiro račun pristigle s izlaznim računima kupaca, računovodstvo Orbico je trebalo reagirati da možda nisu sve uplate stigle, ali budući da se radi o stotinama tisuća kupaca i to na desetke komercijalista, stoga je računovodstvu teško svaki put na vrijeme reagirati, a time da bi uplata bila ispravno povezana, mora biti naveden naziv kupca ili broj računa na koji se uplata veže. Što se tiče robe osim navedenog iznosa nije utvrdila drugi manjak robe. Račun-otpremnica koji izdaje komercijalista iz svog kombija trebao bi biti identičan računu u računovodstvu, s time da ne zna na koji je način to 2010. funkcioniralo.

3.25. Iz iskaza stalne sudske vještakinje za rukopise i dokumente Željke Tkalec proizlazi da je dostavljeni sporni materijal u cijelosti dostavljen u vidu fotokopija izrazito loše kvalitete, a na kojima se nalaze sporni potpisi koji su pri tome oblikovani u vidu izrazito jednostavnih grafijskih izraza kao parafne forme kutne ili oble bez jasno izraženih definicija slova, ovaj materijal vještačenja prema pravilima struke onemogućava provedbu bilokakve analize prije svega zbog same kvalitete materijala jer sporni potpisi ne sadrže složenije elemente potpisa, neophodne za identifikaciju. Isto tako dio potpisa je zbog loše kvalitete vidljiv tek u fragmentima te premda je nesporni materijal dobro pribavljen međusobna usporedba nije moguća, a nadasve zato jer je takve oblike potpisa mogao ispisati veći broj osoba i to bez posebnih mogućnosti rukopisnog izražavanja. Shodno navedenome nije niti izrađen nalaz vještačenja iako je i sporni i nesporni materijal proučen u cijelosti odvojeno, ali unatoč tome identifikacija sukladno pravilima struke nije izvediva. Na upit zastupnika optužbe na temelju uvida u sve sporne potpise da li je moguće utvrditi da su pisani rukom iste osobe, vještakinja je odgovorila da na većini potpisa su utvrđene rukopisne sličnosti osim na jednom potpisu koji završava sa "ić", to je potpis na listu 138, a koji je različit od ostalih potpisa, međutim utvrđivanje porijekla u smislu jesu li pisani rukom iste osobe isto tako nije moguće upravo zbog ranije navedene izuzetne jednostavnosti. Dakle, mogla je ispisati jedna osoba, ali i više osoba, a upravo zbog te jednostavnosti potpisa. Dakle, svih 13 potpisa su parafne naravi, osim potpisa na listu 138, a koji završava sa slovima "ić", a prednji dio je nejasno definiran. Zbog te jednostavnosti ti potpisi parafne naravi imaju sličnosti ali i različitosti, time da je i onaj 14 potpisa na "ić" mogla potpisati ista ali i različita osoba od one koja je potpisala i ostalih 13. Dakle, u svih ovih 14 potpisa nije utvrđena niti jedna individualnost. Također, da se u kojem slučaju radilo o izvornicima isto bi bilo mišljenje da je to takoreći nemoguće utvrditi, jer ovakvi potpisi spadaju u red onih za koje nije izvediva identifikacija.

3.26. Iz Izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenicu utvrđeno je da ista nije kazneno osuđivana osoba.

4. U obrani na raspravi okrivljenica je iskazala da je samo putem opreme u svom vozilu mogla izdati originalne račune koji bi onda završavali u Orbicu te u samo formatu A4 tako da ne bi dolazile u obzir bilo kakve kopije ili kopija kopije. Naknadno je utvrdila da je netko u tvrtki Orbico pečatirao sporne račune jer ona to nije činila, a prema broju utisnutog pečata moglo bi se utvrditi i tko je osobno pečatirao predmetne račune. Na prvoj stranici računa stoji od kupca pečat i paraf ili matični broj osobe koja je zaprimila robu te čitko ime i prezime te osobe i njezin paraf (potpis). U spisu postoje računi koji jedino po njoj mogu biti napravljeni u računovodstvu kao primjer jednog od takvih računa ističe račun tvrtke Plodine, a na temelju izdanog računa u kojem je vidljiva oznaka B ističe da takav račun nije isključivo morala izdati samo ona, a tko ga je izdao odnosno napravio vidljivo je u lijevom kutu računa u vidu oznake operatera te ime i prezime operatera. Također, simptomatično je da se na istom računu Plodine pojavljuje isti onaj pečat koji se javlja i na drugim računima i neki potpis. Kao dokaz prilaže u spis primjerak originalnog računa tvrtke Orbico s time da se ne radi o njenom kupcu već o nekom drugom kupcu kojeg je zamolila da joj posudi predmetni račun jer ga kao takvog nije mogla dobiti od tvrtke Orbico. Također, prilaže u spis i presliku računa otpremnice R1 broj 100-062020-028295 koji prileži sudskom spisu na listu 561 a kao dokaz da je netko koristio prethodno navedeni pečat tvrtke Orbico i potpisivao se sa Đ. ODO je uglavnom u 80% saslušalo svjedoke koji kao vlasnici tvrtki osobno nisu bili nazočni preuzimanju robe već su to činili ili njihovi zaposlenici koji su tada radili u smjeni ili zaposleni studenti uz napomenu da oni nisu niti bili dužni predati neposredno robu vlasnicima jer to nije bilo niti vremenski moguće budući bi takva predaja onda trajala cijeli dan. Plodine ili specifičan kupac koji su imali posebne uvjete poslovanja dogovorene s Orbicom na način da su plaćali robu na odgodu. Ističe da prilikom otpreme robe Plodinama nije bilo uopće moguće preuzeti račun od Plodina nakon predaje robe, a da prethodno isti nije bio pečatiran i potpisan od poslovođe Plodina koji bi preuzeo robu. Kada bi se takvo što dogodilo u tom slučaju bi njihovo računovodstvo vraćalo takav račun Plodinama radi pečatiranja i potpisivanja. Što se tiče inventura, njeno je vozilo bilo dio glavnog skladišta pa ukoliko ne bi štimali podaci u njenom vozilu ne bi niti na glavnom skladištu, a budući da su imali milijunski promet i krcanje i isporuku robe tri puta dnevno na terenu su znali povremeno raditi inventure kako bi utvrdili da nisu možda nekome isporučili predmetnu robu ili da je takav višak robe ostao u njihovom vozilu ili na skladištu. Inventura se također obavljala obavezno nakon završenog radnog dana i to u nazočnosti skladištara i nje kao prodajnog predstavnika i ukoliko stanje ne bi štimalo o tome bi se odmah obavijestila direktorica poslovnice u [adresa], ČFG. Gotovina se morala predavati na FINU svakoga dana pa makar se radilo o uplati od 50 kuna, a na što su bili obvezni i ugovorom o radu uz prijetnju otkazom. Roba se zaduživala na kraju svakog radnog dana na način da bi ona potrebnu količinu robe zatražila od skladištara koji bi joj onda predmetnu robu predao o čemu bi se sačinila inventura te bi oni iz skladišta predmetnu dokumentaciju sačinili i potpisali. Inventurni zapisnik kojeg na kraju dana potpisuju ona i skladištar koji također mora biti izdan u formi originala biva zadržan od strane skladištara. Kao skladištari radili su DF i osoba po imenu Z. 1. rujna 2010. isprintala je u svom vozilu inventurnu listu s time da inventura nije bila provedena te je istu stavila na vjetrobransko staklo vozila, a istu je naknadno FF nakon obilaska drugih kombi vozila i njihove inventure pokupio s njenog kombi vozila. Naknadno je sam FF utvrdio da u njenom vozilu nije bilo manjka robe niti viška već da je samo falilo upaljača u vrijednosti cca 100 kuna s time da se radilo o promotivnom materijalu koji je po svom nahođenju mogla besplatno podijeliti uz naznaku na otpremnici da je izdala konkretnu količinu upaljača.

4.1. Nastavno, okrivljenica je iskazala da je inzistirala da prilikom inventura bude nazočan i DF a ovo iz razloga što je FF bio konfliktna osoba zbog kojeg niti ons niti drugi predstavnici prodaje nisu imali povjerenja te ga je kao takvog izbjegavala i s njim bila skoro pa u fizičkim sukobima. Ističe da je **.**.2010. FF sam obavio inventuru njenog kombi vozila na način da je prethodno s iste potjerao i nju i DF. Na bolovanju se nalazila od 2. rujna 2010. pa misli do kraja rujna. Bilo je pod normalno da u slučaju njenog bolovanja ili korištenja godišnjeg odmora zamjenski predstavnik prodaje izdaje robu pod njenim imenom a to je tijekom rujna 2010. učinio IF i to u vrijednosti robe cca 5 milijuna kuna s time da je zamolila računovodstvo da on to ne čini u njeno ime, što nije bilo prihvaćeno. Tijekom kolovoza 2010. desetak je dana bila na dopustu jer boluje od kroničnih migrena tada koristi teže lijekove zbog kojih ne smije voziti i tada bi njeno vozilo bez ikakvih primopredajnih zapisnika preuzimao FF te bi završio smjenu s njenim vozilom s tim da bi popratnu dokumentaciju potpisivao parafom kao prodajni predstavnik, a posao bi obavio onako kako ga je ona trebala do kraja obaviti. U inkriminiranom periodu ovakvih slučajeva preuzimanja vozila od strane FF bilo je sigurno desetak puta. Dnevno izvješće o zalihama robe odnosi na količinu robe kome je isporučena dok se inventurna lista odnosi na početno i završno stanje robe, asortiman i količinu isporučene robe. FF pozvao ju na inventuru odnosno nastavak inventure koja je bila 2. rujna 2010. na način da joj je rekao da se nacrta u firmi što nije učinila jer je praktično od toga dana bila na bolovanju te je otišla na inspekciju rada. Radi pojašnjenja navodi da inventuru koja je uslijedila na njenom vozilu 2. rujna 2010. ne smatra legitimnom budući da je ona vršena u okolnostima da su joj prethodno oduzeti ključevi vozila i sva oprema u njemu pa se objektivno moglo dogoditi da je netko mimo nje izdavao takvu robu uz napomenu da je za nju relevantna samo inventura robe kojoj je nazočio skladištar, a što je i zakonom propisano. U tvrtki Orbico bila je zaposlena od 1. travnja 2005. i to u svojstvu prodajnog predstavnika do izvanrednog otkaza koji je stupio na snagu17. rujna 2010. Do prvih problema u poslu došlo je nakon što je za vođu prodajnog tima imenovan FF kojem se očito od početka nije svidjelo njeno ime i prezime na način da ju je na zajedničkim sastancima nazivao ''bosančica'' a taj njihov odnos eskalirao je godinu dana prije predmetnog događaja u Hotelu Antunović prilikom jedne njihove zajedničke fešte kada ju je pokušao seksualno iskoristiti, te je o tom događaju obavijestila voditeljicu ČFG ali ona po tom pitanju nije više ništa dalje poduzela. U tom je periodu dobila dvije novčane nagrade od kojih je jedna bila u iznosu od 1000 kuna. Za potrebe svog dnevnog posla od tvrtke Orbico zadužila je kombi vozilo, printer i malo prijenosno računalo tzv. ''pocket' uz napomenu da je FF imao rezervne ključeve od svih njihovih vozila. Na predmetnom računalu nije imala posebnu zaštitu koja bi onemogućila pristup drugim djelatnicima istom, s tim da su bili prva generacija koja je dobila ta računala tako da je nakon nje na istom računalu mogao nesmetano nastaviti raditi drugi djelatnik, s tim da se na predmetno računalo mogao spojiti i djelatnik iz računovodstva te je isti mogao mijenjati odnosno korigirati ili dodavati kupce. Nije imala poseban pečat jer ga nije niti smjela imati niti bilo tko od predstavnika prodaje, a u slučaju potrebe pečatiranja obraćali su se djelatnici iz računovodstva. Nije joj poznata osoba koja bi se potpisala sa Đ, s tim da bi se možda moglo raditi o NF sinu vlasnika firme HF. Sve vrijeme tvrdi da se nije radilo o originalima računa već o kopijama kopija i sa time se manipuliralo, na njima se nalaze pečati koje nije imala kao djelatnica kao i parafi koji apsolutno nisu njeni.

4.2. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenica je u bitnome iskazala da su problemi nastali kad je za voditelja imenovan FF koji je bio u posjedu vozila kojeg je zaduživala, svako jutro čekalo ju je dostavno vozilo s robom u vrijednosti od oko 350.000,00 do 400.000,00 kuna koju je ukrcavao skladištar, zajednički bio obavili kontrolu količine i vrste robe, potpisivala je dokumentaciju ulaska robe, svaki kupac bio je u prilici provjeriti da li stanje po kartici TD Orbico d.o.o. odgovara njegovim evidencijama, po završetku radnog vremena sa skladištarom je vršen obračun prodane robe kada je i dogovarana narudžba za idući dan, novčani utržak polagala je na za to predviđena mjesta. 1. rujna 2010. provedena izvanredna inventura od strane FF kojoj je nazočio skladištar DF, kada su joj oduzeti računi i dnevni utržak bez da je o tome izdana bilokakva potvrda. Poznati su joj nazivi svih komitenata s kojima se dovodi u sumnju njezino poslovanje, u prvo vrijeme je sve računu ostavljala u ladicu kod skladištara, naknadno ih je odnosila u računovodstvo ili predavala kolegici ŽF. Kada bi došla kod komitenta prodala bi robu, izdaje se račun kojeg kupac potpisuje, koji može tražiti gotovinsku odgodu od 7 dana ili odmah plaća novcem, ona izdaje račun i uplatnicu koja potvrđuje primitak novca.

5. Analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenice, te povezujući je s ostalim provedenim dokazima, sud ne nalazi dokazanim da bi okrivljenica počinila kaznena djela koja su joj optužnicom stavljena na teret.

5.1. Sud je po službenoj dužnosti, a u smislu odredbe članka 3. stavak 1. i 2. KZ/11 utvrdio da postoji pravni kontinuitet kaznenog djela protiv službene dužnosti- pronevjerom iz članka 345. stavak 1. KZ/97 u kaznenom djelu protiv imovine- pronevjerom iz članka 233. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj:

125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24- dalje u tekstu: KZ/11), kao i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava- krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 2. KZ/97 u kaznenom djelu krivotvorenja-krivotvorenje službene ili poslovne isprave iz članka 279. stavak 1. KZ/11.

5.2. Nije sporno da je okrivljenica u inkriminiranom razdoblju kao prodajni predstavnik bila zaposlena u TD Orbico d.o.o., da je njena šifra kao prodajnog (komercijalnog) predstavnika bila B, kao što nije sporno da je istoj odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 14. rujna 2010. prestao radni odnos u navedenom trgovačkom društvu, da bi 21. rujna 2010. bila i odjavljena iz TD Orbico d.o.o. Također, nesporno je da je okrivljenica bila na bolovanju odnosno nije radila određene dane u mjesecu lipnju, srpnju, kolovozu te u konačnici od 02. rujna 2010. sve do prestanka radnog odnosa u TD Orbico d.o.o.

5.3. Okrivljenica negira učin djela, braneći se da se u konkretnom slučaju nije radilo o originalima računa već o kopijama kopija s kojima se manipuliralo, da se na njima nalaze pečati koje nije imala kao djelatnica kao i parafi koji apsolutno nisu njeni, time da je samo putem opreme u svom vozilu mogla izdati originalne račune koji bi onda završavali u Orbicu i to samo u formatu A4, tako da ne bi dolazile u obzir bilo kakve kopije ili kopija kopije. Naknadno je utvrdila da je netko u tvrtki Orbico pečatirao sporne račune jer ona to nije činila, time da račun u kojem je vidljiva oznaka BT202 nije isključivo morala izdati samo ona, a simptomatično je da se na računu Plodina pojavljuje isti onaj pečat koji se javlja i na drugim računima i potpis Đ, te bi se moglo raditi o VF sinu vlasnika firme HF.

5.4. Tako je obrana okrivljenice u tom dijelu potkrijepljena iskazom stalne sudske vještakinje za rukopise Željke Tkalec, kojoj sud zbog njene stručnosti nije imao razloga ne vjerovati, a koja je ustvrdila da je dostavljeni materijal na kojem se nalaze sporni potpisi u vidu fotokopija izrazito loše kvalitete, te prema pravilima struke kao takav onemogućava provedbu bilo kakve analize, naročito iz razloga što sporni potpisi ne sadrže složenije elemente potpisa, te je takve oblike potpisa zbog svoje jednostavnosti mogao ispisati veći broj osoba i to bez posebnih mogućnosti rukopisnog izražavanja, zbog čega ih je mogla ispisati i samo jedna osoba, ali i više osoba. Prema kazivanju stalne sudske vještakinje u svih 14 potpisa na spornim račnima-otpremnicama, od kojih je njih 13 parafne naravi, nije utvrđena niti jedna individualnost, te da se čak u kojem slučaju radilo i o izvornicima, također bi navedeno bilo nemoguće utvrditi, jer takvi potpisi spadaju u red onih za koje nije izvediva identifikacija. S tim u vezi treba u svakom slučaju imati u vidu da je prema kazivanju stalne sudske vještakinje financijsko knjigovodstvene struke da je uzela u obzir prilikom vještačenja samo one račune iz računovodstva koji su imali podlogu u računima koji su izdani iz pocketa prodajnog predstavnika i koji su bili potpisani, bez onih dana kada je okrivljenica bila na poslu, pa obzirom da se radi o kopijama računa koji su izdani iz pocketa, za što je moguće da su iz Orbica kopirali i stavili u spis, vještačenje je obavila ne sumnjajući u to da bi iste bile nevjerodostojne. Povezujući s tim u vezi sve provedene dokaze s iskazom navedene vještakinje, proizlazi da su svi računi pa i oni sporni stornirani ili 17. rujna 2010. ili 20. rujna 2010. i da su tih dana napravljeni novi računi koji terete okrivljenicu, prema iskazu vještakinje mogao možda proći i određeni duži period da se kupci očituju, ali za to ne postoji nikakav zakonski rok koji bi trebao proći, a osim toga svi kupci su se izjasnili da oni nisu primili robu i da nisu potpisali račun i da taj potpis na računu nije njihov, kao niti da robu nisu platili.

5.5. Prema navodima obrane okrivljenice, ispitani svjedoci kao vlasnici tvrtki osobno nisu bili prisutni preuzimanju robe već su to činili ili njihovi zaposlenici koji su tada radili u smjeni, time da nisu niti bili dužni predati neposredno robu vlasnicima, što nije bilo niti vremenski moguće, dok su Plodine bile specifičan kupac s posebnim uvjetima poslovanja, obzirom da su plaćali robu na odgodu, a prilikom otpreme robe Plodinama nije bilo moguće preuzeti od njih račun nakon predaje robe, a da prethodno nije bio pečatiran i potpisan od poslovođe Plodina koji bi preuzeo robu.

5.6. Povezujući tako obranu okrivljenice u dijelu navedenom pod točkom 5.2. i 53. ovog obrazloženja s iskazom vještakinje grafološke struke ranije navedenom, treba svakako imati u vidu i iskaze vlasnika firmi odnosno obrta koji su od TD Orbico d.o.o. uglavnom naručivali cigarete, a koji su i ispitani kao svjedoci na ročištu pred sudom. Tako iz iskaza svjedokinje LF, vlasnice i direktorice TD Leonora proizlazi da kada bi iz Orbica dolazili dostavnim vozilom i iskrcali traženu robu, ispostavila bi se i potpisala faktura, nakon čega bi slijedilo plaćanje. Prema kazivanju iste svjedokinje nije bilo niti jedne situacije da bi faktura bila izdana, a da roba nije isporučena, time da se u rubrici preuzimatelj robe ne nalazi kako njen tako niti potpis nekog drugog djelatnika iste firme. Iz iskaza svjedoka TF, vlasnika i odgovorne osobe TD "Štefani" d.o.o. proizlazi da su od TD "Orbico" naručivali raznovrsnu robu, u prvom redu cigarete, te da su u odnosu na sporne fakture potpisi u rubrikama preuzimatelja robe za njega sasvim nepoznati, dok iz iskaza svjedokinje CF, zaposlenice TD Štefani, proizlazi da kada je predstavnik Orbica dolazio u trgovinu i iz dostavnog vozila predavao cigarete, onaj tko je u trgovini zaprimio robu potpisao bi fakturu, a roba se odmah plaćala, te je na svakoj fakturi bilo naznačeno da je roba plaćena u gotovini, dakle nije se moglo dogoditi da se roba preuzme, a da se ne plati. Prema kazivanju navedene svjedokinje, u odnosu na sporne fakture, ne radi se o potpisu vlasnika TD Štefani, niti o potpisu njegove supruge, a niti o njenom potpisu. Tako i iz iskaza svjedokinje ĐF, vlasnice obrta " [obrt]" proizlazi da je suradnja s Orbicom uvijek bila korektna, time da se na spornoj fakturi ne nalazi njezin potpis, kao niti potpis nekoga od tadašnjih zaposlenika, te da je očito da je faktura od stane TD Orbico razdužena jer je nitko nije pozvao da je plati, a ona je zasigurno nije platila. Nastavno, iz iskaza svjedokinje PF, vlasnice obrta [obrt] proizlazi da su od Orbica naručivali cigarete kroz dulji period, a na spornoj fakturi se ne nalazi njezin potpis kao niti potpis njene zaposlenice, što proizlazi i iz iskaza svjedokinje UF, vlasnice obrta " UF" , čija je poslovna praksa bila da bi se svaka isporuka robe odnosno cigareta odmah i platila, dok je u odnosu na spornu fakturu iskazala da je potpisana od osobe koja nije bila zaposlenik obrta, te da po spornoj fakturi nije zaprimila robu, kao i da spornu fakturu nije niti platila. Tako i svjedok SF, vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt] tvrdi da bi se isporučene cigarete odmah i platile u gotovini, a po spornoj fakturi robu nije nikada naručio, a potpis nije njegov kao niti njegovih zaposlenika, kao što to tvrdi i svjedok GF, vlasnik obrta [obrt], odnosno da potpis na mjestu „robu preuzeo“ nije njegov, niti njegovih zaposlenica, time da su naručivali cigarete, kao što su cigarete naručivali i za TD Štefani, kako to tvrdi svjedokinja CF, prema kojoj onaj koji je u trgovini zaprimio robu, potpisao bi fakturu i roba bi se odmah plaćala. Tako su zaključno prema kazivanju svjedoka EF za ugostiteljski obrt [obrt] od Orbica naručivali cigarete i fakture plaćali u gotovini, time da potpis u rubrici preuzimatelj robe sliči njegovom, ali nikada nije potpisao preuzimanje robe, već su to činile zaposlenice.

5.7. U odnosu na inventure, okrivljenica tvrdi da je njeno vozilo bilo dio glavnog skladišta, pa ukoliko ne bi bili u redu podaci u njenom vozilu, tada to ne bi bili niti na glavnom skladištu, time da su povremeno radili inventure kako bi utvrdili da nisu možda nekome isporučili predmetnu robu ili da je takav višak robe ostao u njihovom vozilu ili na skladištu. Prema navodima obrane okrivljenice, inventura se obavezno obavljala nakon završenog radnog dana i to u prisutnosti skladištara i nje kao prodajnog predstavnika, te ukoliko stanje ne bi štimalo o tome bi se odmah obavijestila direktorica poslovnice u [adresa], ČFG, time da se gotovina svaki dan trebala predavati na FINU. Okrivljenica tako opisuje da se roba zaduživala na kraju svakog radnog dana na način da bi osobno potrebnu količinu robe zatražila od skladištara koji bi joj predmetnu robu predao, o čemu bi se sačinila inventura te bi oni iz skladišta predmetnu dokumentaciju sačinili i potpisali, dok inventurni zapisnik na kraju dana potpisuje kako ona tako i skladištar.

5.8. Okrivljenica se brani i da je 1. rujna 2010. isprintala u svom vozilu inventurnu listu, time da inventura nije bila provedena, te je istu stavila na vjetrobransko staklo vozila, a naknadno je listu pokupio FF koji je sam napravio inventuru. Tako okrivljenica tvrdi da je inzistirala da prilikom inventura bude prisutan i skladištar DF, obzirom da je FF bio konfliktna osoba u kojeg nije imala povjerenja, te su svi problemi nastali upravo kada je isti imenovan za voditelja, nazivao ju je „bosančica“ i prilikom jedne fešte pokušao ju seksualno iskoristiti. Tako je prema kazivanju okrivljenice FF sam obavio inventuru njenog kombi vozila na način da je prethodno s iste potjerao i nju i DF, pojašnjavajući da je od tvrtke Orbico zadužila kombi vozilo, printer i malo prijenosno računalo tzv. ''pocket', time da je FF imao rezervne ključeve od svih njihovih vozila, dok na samom računalu nije postojala posebna zaštita koja bi onemogućila pristup drugim djelatnicima istom. Što se tiče samog odsustva s posla zbog bolovanja na kojem se nalazila od 2. rujna 2010. pa nadalje, ali i tijekom kolovoza i drugih mjeseci, time da su su dani odsutnosti okrivljenice s posla taksativno navedeni pod točkom 3.17. obrazloženja, okrivljenica tvrdi da je u takvim situacijama bilo uobičajeno da zamjenski predstavnik prodaje izdaje robu pod njenim imenom, kada bi njeno vozilo bez ikakvih primopredajnih zapisnika desetak puta u inkriminiranom razdoblju preuzimao FF, koji bi na kraju smjene popratnu dokumentaciju potpisivao parafom kao prodajni predstavnik. Nije naodmet napomenuti da je vezano za potpisivanje parafom i moguće od iste osobe,ali i različitih osoba na spornim računima-otpremnicama iskazala i grafološka vještakinja, zbog čega realno i postoji mogućnost da bi obrana okrivljenica u tom dijela bila istinita. Zaključno, okrivljenica se brani i da inventuru koja je uslijedila na njenom vozilu 2. rujna 2010. ne smatra legitimnom, budući da je obavljena ne samo bez prisutnosti nje i skladištara, već i nakon što su joj su joj oduzeti ključevi vozila i sva oprema u njemu, zbog čega se moglo dogoditi da je netko mimo nje izdavao takvu robu.

5.9. Tako je obrana okrivljenice u bitnome potkrijepljena i iskazom svjedoka DF, skladištara u TD Orbico d.o.o. kojem je sud poklonio vjeru i njegov iskaz cijenio vjerodostojnim, obzirom da je iskazivao decidirano te nadasve uvjerljivo. Naime, prema kazivanju navedenog svjedoka, prodajni bi predstavnik predao skladištaru narudžbu, nakon čega je skladištar prodajnom predstavniku izdavao robu koja bi potom završavala u službenom vozilu kojeg je dužio prodajni predstavnik koji je potpisivao međuskladišnicu iz koje je bilo vidljivo da je preuzeo narudžbu, time da u svakom slučaju treba imati u vidu da je međuskladišnica dokument koji označava kolanje robe između skladišta iste firme, iz kojeg se dokumenta može utvrditi datum, količina i vrsta robe koja je ušla u skladište ili u kombi prodajnog predstavnika, zbog čega je životno logično da je okrivljenici koja je obavljala posao prodajnog predstavnika i nije koordinirala kolanjem robe između skladišta Orbica, nije u tom dijelu mogla manipulirati samim podacima vezano za međuskladišnicu. Nastavno, prema kazivanju P, nakon što bi se prodajni predstavnik vratio s terena, službeno vozilo bi parkirao do skladišta i roba koja je preostala ostajala bi u službenom vozilu. Samoj inventuri, koja bi se uglavnom radila jednom tjedno, obično bi nazočili prodajni predstavnik i skladištar koji je tada bio u smjeni, a ponekad i šef prodajnih predstavnika, time da je okrivljenica uvijek imala uredne inventure. Tako i navedeni svjedok, kao i sama okrivljenica tvrdi da je FF jednom prilikom s istom provodio inventuru, kada nije dozvolio da on kao skladištar bude tome prisutan, a iako je okrivljenica inzistirala da on kao skladištar bude prisutan, FF je rekao da će to sam učiniti, zbog čega je i otišao. Tako bi i prema kazivanju navedenog svjedoka, ukoliko bi u tijeku inventura bile utvrđene neke nepravilnosti u smislu da bi nedostajala šteka cigareta, prodajni predstavnici odmah podmirili trošak iste.

5.10. Obranu okrivljenice svojim iskazom u bitnome potkrjepljuje i svjedokinja ĆF, također prodajna predstavnica u TD "Orbico" d.o.o., prema kojoj su se inventure vršile svaki dan, uz prodajnog predstavnika i skladištara, također opisujući da bi prodajni predstavnik skladištaru predavao narudžbu, nakon čega bi skladištar isporučio robu po toj narudžbi te bi nakon toga istu potpisali prodajni predstavnik i skladištar. Prodajni predstavnik je dužio službeno vozilo kojim je odlazio na teren, kupci bi naručili robu, nakon čega bi roba bila isporučena kupcima uz fakturu. Po povratku u prostor Orbica prodajni predstavnik bi isprintao stanje zalihe u službenom vozilu te su po provjeri istoga to stanje zalihe potpisivali i prodajni predstavnik i skladištar, time da se toleriralo ukoliko se pojavio višak ili manjak, ali ako se pojavio samo manjak, prodajni predstavnik je manjak morao nadoknaditi. Tako i navedena svjedokinja tvrdi da jedino u slučaju TD "Plodina" nije bio dozvoljen samo potpis kao naznaka preuzimatelja robe, već se tražio i pečat toga društva, kao što tvrdi da su računi dolazili u 2 primjerka, time da je izvornik zadržavao prodajni predstavnik, a kopija je išla kupcu, kao što to navodi i okrivljenica u svojoj obrani. Tako su se i prema kazivanju iste svjedokinje računi prodajnog predstavnika razlikovali od računa računovodstva po tome što su bili ispisani na kopirnom papiru bez pečata, kao i da svaki prodajni predstavnik ima šifru pod kojom radi, ali su za vrijeme bolovanja ili godišnjih odmora, prodajni predstavnici radili pod tuđim šiframa, te se potpisivali svojim potpisom, dok se na svakodnevnoj bazi printao ispis zaliha, kao što to tvrdi i okrivljenica u svojoj obrani. Iskaz naveden svjedokinje je u bitnome u suglasju i s onim svjedoka DF, te iako se prema kazivanju svjedoka DF inventura radila uglavnom jednom tjedno, a prema kazivanju iste svaki dan, cijenjeno je da se radi o neznatnom nesugasju između istih, koje nije bitno za pravilno razjašnjenje činjeničnog stanja.

5.11. Tako je i prema kazivanju svjedokinje ČFG, teorija jedno, a praksa drugo, obzirom da su teoretski računi trebali biti potpisani i pečatirani, odnosno ovjereni po kupcu, ali se u praksi često događalo da vlasnik trgovine nema povjerenja u svoje djelatnike i da im ne da pečat, zbog čega su tražili da djelatnik trgovine uz stavku "kupac" čitko potpiše račun, međutim često se događalo da računi imaju nedostatke i u tom smislu, ali su ih iz razloga praktičnosti prihvaćali, pa čak i ukoliko nisu bili čitko potpisani, time da su veći kupci poput TD Plodine d.d. uvijek pečatirali račun. Kao što to tvrdi okrivljenica u svojoj obrani te svjedokinja ĆF u svom iskazu, prema kazivanju svjedokinje OF, na kraju svakog radnog dana svaki prodajni predstavnik izdavao je inventurnu listu koju su uobičajeno potpisivali skladištari radi evidencije prodajnim predstavnicima. Tako iskazu navedene svjedokinje, koja također u bitnome potkrjepljuje obranu okrivljenice kako u djelu kakva je bila praksa s izdanim računima u odnosu na kupce Orbica, te posebno na kupca TD Plodine, tako u konačnici na potpisivanje inventurnih listi, kao i da se izvornici inventurnih listi čuvaju, sud nije imao razloga ne vjerovati, poglavito imajući u vidu činjenicu da je ista u to vrijeme bila direktorica poslovnice Orbica u Rijeci.

5.12. Iako je prema kazivanju svjedokinje OF prodajni predstavnik na kraju svakog radnog dana izdavao inventurnu listu koju su potpisivali skladištari radi evidencije prodajnim predstavnicima, te ista pretpostavlja kako se izvornici inventurnih lista čuvaju, činjenica je, a kako je to navedeno pod točkom 3.19. ovog obrazloženja, da TD Orbico d.o.o. i na opetovano traženje suda da se dostave dnevna izvješća i inventurne liste za razdoblje od 23. lipnja 2010. do 01. rujna 2010. traženo nisu dostavili, pa tako niti kopije niti izvornike istih. Tako je iz dnevnog izvješća o zalihama na dan 01. rujna 2010. utvrđeno da je potpisano od strane okrivljenice, ovjereno pečatom Orbica i potpisano od: SR, time da je samo dnevno izvješće nečitko, dok spisu prileži samo inventurna lista na dan 02. rujna 2010. za prodajnog predstavnika BT202, u kojoj su inventurnoj listi evidentirani manjkovi i viškovi na dan 02. rujna 2010., ali istome ne prileže sve inventurne liste za inkriminirano razdoblje. S tim u vezi, stalna sudska vještakinja financijsko knjigovodstvene struke Dijana Tomljanović Butković, kojoj ovaj sud također zbog njene stručnosti nije imao razloga ne vjerovati, u svom iskaz tvrdi da bi za utvrđivanje manjka robe bilo potrebno imati dnevne inventure i dnevna izvješća i to upravo za razdoblje od 23. lipnja do 01. rujna 2010. obzirom da se bez te dokumentacije može utvrditi manjak robe, dok se bez inventure odnosno inventurnih zapisnika ne može utvrditi manjak robe u skladištu. Također, u odnosu na iznos od 34.673,58 kuna, koji je tužitelj u zadnjoj izmjeni optužnice precizirao na 29.642,16 kuna, da bi okrivljenica s osnova zadržane robe oštetila Orbico, prema mišljenju navedene vještakinje moglo bi se eventualno raditi o nepoloženom utršku a ne o manjku robe, što je i u suglasju s pročitanom dokumentacijom iz koje proizlazi da su u Orbicu to utvrdili tek nakon 01. rujna 2010., dakle u razdoblju od 01. rujna 2010. do dopune kaznene prijave 2012., a inventure su vezane za robu, te po mišljenju vještakinje, budući su računi izdavani, na njima je evidentirana roba, što znači da je roba kupcima i odlazila, znači da je stanje skladišta odgovaralo, time da račun- otpremnica koji izdaje komercijalista iz svog kombija trebao bi biti identičan računu u računovodstvu.

5.13. Također, svjedokinja BF u bitnome potkrjepljuje obranu okrivljenice i u bitnome je u suglasju s iskazima ranije navedenih svjedoka, obzirom da je prema kazivanju iste, po povratku s terena komercijalist bio u obvezi predati originalne račune onome tko je bio zadužen za provjeravanje da li su isti potpisani, pečatirani, odnosno ovjereni od strane kupca, pa tako i navedena svjedokinja tvrdi da budući se rijetko prilikom isporuke robe zatekne odgovorna osoba, bilo je dovoljno da je na računu potpisan djelatnik trgovine bez pečata, dok je za velike kupce poput "Plodina" bila obveza da se računi pečatiraju. Tako je prodajni predstavnik izvornik računa mogao isprintati samo uz pomoć računala u kombiju, a ukoliko bi ga isprintao s nekog drugog računala, nije se smatrao izvornikom i obrasci tih računa su se razlikovali, time da iz stanja spisa proizlazi da istome ne prileže izvornici računa- otpremnica, te je u odnosu na njihove izvornike i kopije obrazloženo pod točkom 5.3. Također, navedena svjedokinja tvrdi da je prilikom isporuke robe prodajni predstavnik dužan izdati račun- otpremnicu,te da svaki prodajni predstavnik radi pod svojom šifrom, ali je moguće da ukoliko neki drugi zaposlenik zaduži "pocket" svoga kolege radi pod njegovom šifrom, što tvrdi i okrivljenica u svojoj obrani.

5.14. Kao što to tvrdi okrivljenica u svojoj obrani, a što je potkrijepljeno iskazom svjedokinje ĆF te onim svjedokinje OF, tako i prema kazivanju svjedoka FF prodajni predstavnici inventuru rade na dnevnoj bazi, voditelj periodično, skladištari jednom tjedno (što je u suglasju s iskazom svjedoka DF), međutim u izvanrednoj situaciji kakva je tada bila, inventuru je 01. rujna 2010. proveo on kao regionalni voditelj prodaje, uz prisutnost same okrivljenice. Međutim, navedeno nije samo u suprotnosti s obranom okrivljenice koja tvrdi da je FF sam obavio navedenu inventuru, odnosno da je prethodno potjerao kako nju tako i skladištara DF, već nije u suglasju niti s iskazom samog DF, time da FF naknadno iskazuje o dogovorenoj novoj izvanrednoj inventuri za idući dan u prisutnosti treće osobe, tvrdeći da se na istoj okrivljenica nije pojavila, ali i ne navodeći o kojoj bi se to trećoj osobi radilo, lakonski navodeći da je skladištar irelevantna osoba jer je inventuri trebao biti nazočan šef skladišta koji tada nije radio. Ostaje, međutim nejasno zbog čega u takvoj izvanrednoj situaciji, kada nije bilo šefa skladišta, samu inventuru nije ipak obavio u prisutnosti nekog od skladišara, pa tako i samog DF.

5.15. Nastavno, iako svjedok FF navodi detaljno kako je prilikom same inventure utvrđen manjak od jedne šteke, time da je okrivljenica 13 šteka bila u plusu, a 14 šteka u minusu te da bi inače bila u obvezi nadoknaditi štetu svih 14 šteka jer se radi o različitim vrstama cigareta, ali da je s upravom uspio postići da se okrivljenicu tereti za jednu šteku, te da nije utvrđeno da su nedostajali upaljači, kod onog bitnog u odnosu na poslovanje sa samim kupcima iskazuje općenito, ponovno lakonski navodeći da se kod pojedinih kupaca koji su uredno podmirivali račune dogodilo da su im zaostale određene fakture u odnosu na koje su prigovorili da im roba naznačena u tim fakturama nije isporučena, te da je naknadno kod određenih kupaca utvrđeno da bi uslijedila uplata, ali ne sa njihovog žiro-računa, već da bi uplatila nepoznata osoba, a kupci bi osporili plaćanje tog računa, takav njegov iskaz cijenjen je kao neuvjerljiv. Navedeno imajući u vidu iskaze ranije navedenih svjedoka odnosno kupaca većinom cigareta, koji svjedoci svi od reda tvrde da bi se isporučena im roba odmah i platila, a u odnosu na sporne fakture ne samo da nisu zaprimili robu već i na temelju takve fakture nisu izvršili niti plaćanje. Stoga je iskaz svjedoka FF cijenjen ne samo kao neuvjerljiv, već i nedecidiran te u određenim dijelovima proturječan, u konačnici u nesuglasju s iskazima ispitanih svjedoka, kako je to ranije obrazloženo, zbog čega sud istome nije poklonio vjeru, te je njegovo kazivanje cijenjeno kao nevjerodostojno.

6. Slijedom navedenog, obzirom na takvu pravnu situaciju u kojoj okrivljenica negira učine djela koja su joj stavljena na teret, a na temelju provedenog dokaznog postupka nije dokazano da je u inkriminiranom razdoblju kao prodajni predstavnik pribavila (time da se istu prije provedenog grafološkog vještačenja teretilo da je sačinila) nevjerodostojne račune koji su potpisani i ovjereni pečatom u ime prodavatelja, a iz stanja spisa se ne može nedvojbeno utvrditi na koji bi ih način to uopće i pribavila pa da bi neistinito prikazala da je robu isporučila kupcima s ciljem da dio robe kojom se zaduživala zadrži za sebe. Niti jedan provedeni dokaz tijekom ovog kaznenog postupka ne ukazuje nedvojbeno na okrivljenica da bi pribavila nevjerodostojne račune koji su potpisani i ovjereni pečatom u ime prodavatelja te potpisani u ime kupca kao preuzimatelja robe, kao i da je okrivljenica zadržala robu za sebe na način kako se to navodi u optužnici, kao što ne ukazuje da li je uopće Orbico d.o.o. oštećen za navedenu robu, time da se postojanje manjka robe, a kao što je to ranije i navedeno, jedino može utvrditi temeljem dnevnih izvješća o zalihama robe, inventurnih zapisnika, odnosno inventurnih lista koje se izdaju na kraju svakog radnog dana. Upravo iz dnevnih izvješća o zalihama robe bilo bi razvidno da li postoji manjak robe odnosno utvrdila bi se količina robe koju bi okrivljenica kao prodajni predstavnik preuzela, odnosno zadužila iz skladišta, time da svjedok DF kao skladištar tvrdi da je okrivljenica uvijek imala uredne inventure te da bi se u slučaju da se prilikom inventure utvrdi manjak, isti zapisnički evidentirao te bi se za navedeni iznos zadužio prodajni predstavnik, a što ovdje nije bio slučaj. Pri svemu navedenome, inventura koja je obavljena 1. rujna 2010. i na kojoj je potpis okrivljenice je nečitka te se iz nje ne može utvrditi manjak robe dok inventura koju je proveo sam FF, bez prisutnosti okrivljenice i skladištara DF, sasvim je sigurno sporna, obzirom da je i prema samom kazivanju FF istoj trebao biti prisutan šef skladišta kojeg tada navodno nije bilo na poslu, ali je sasvim sigurno isti trebao radi regularnosti postupka takve interventne inventure angažirati nekog od skladištara. Međutim, čak i takva inventura ukazala je da je ukupan manjak robe bio 14 šteka od kojih svaka šteka košta 200,00 kuna, dakle ukupno 2.800,00 kuna dok drugi manjak nije utvrđen, time da se u skladu s mišljenjem financijsko knjigovodstvene vještakinje uopće i ne radi o manjku robe. Nije naodmet napomenuti da su se računi koji se odnose na Plodine d.d. trebali pečatirati i potpisati od strane istih kao kupca a što nije učinjeno, tako da oni nisu niti primili robu za koju se tereti okrivljenica niti je nedvojbeno utvrđeno da je navedenu robu okrivljenica zadužila i protupravno prisvojila. Pri svemu navedenome u svakom slučaju nije razjašnjena uloga samog FF kao regionalnog voditelja prodaje, nadređenog samoj okrivljenici i drugim prodajnim predstavnicima kao i skladištarima, uzimajući o obzir i njegov iskaz koji je cijenjen kao nevjerodostojan.

6.1. Stoga, sud ovdje ne nalazi niti da bi postojao zatvoreni krug indicija koji bi doveo do zaključka o ostvarenju objektivnih i subjektivnih obilježja kako kaznenog djela protiv službene dužnosti-pronevjerom iz članka 345. stavak 1. KZ/97, tako niti kaznenog djela uskog vezanog uz ono pronevjere, odnosno kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava-krivotvorenja službene isprave iz članka 312. stavak 2. KZ/97, zbog čega je istu valjalo osloboditi optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

7. Odluka o upućivanju oštećenika da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici, temelji se na članku 158. stavak 3. ZKP/08.

8. Odluka o trošku kaznenog postupka temelji se na u izreci citiranim zakonskim odredbama, a kako je okrivljenica oslobođena optužbe, to troškovi kaznenog postupka taksativno navedeni u članku 145. stavak 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.

Rijeka, 2. travnja 2025.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljenici ČF

3. branitelju okrivljenice iz povjerenja Samiru Ilijaziu, odvjetniku iz Rijeke

4. oštećeniku Orbico d.o.o.