Poslovni broj: Usž-3626/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MR, [adresa], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1. , radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2625/2023-6 od 2. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2625/2023-6 od 2. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 560-01/22- 01/156, URBROJ: 512-2501-23-20 od 19. rujna 2023. i rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, KLASA: UP/I 561-01/19-01/631, URBROJ: 512M2-6510-23-20 od 17. srpnja 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Rješenjem tuženika od 19. rujna 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 17. srpnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Općoj narodnoj zaštitit Mjesne zajednice Opuzen (dalje: ONZ MZ Opuzen), tadašnje općine Metković, u razdoblju od 15. kolovoza 1991. do 3. listopada 1991.

3. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Navodi da iz podataka službenih evidencija ne proizlazi da bi tužitelj za traženo razdoblje bio pripadnik ONZ MZ Opuzen, dok iz izjava tužitelja i svjedoka proizlazi da je obavljao zadaće i aktivnosti u kojima nije bilo izravne angažiranosti u borbenom sektoru. Poziva se na pravno stajalište ovog Suda iz presude poslovni broj: Usž-3683/2022-2 od 24. svibnja 2023. sukladno kojem se pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima iz službene evidencije. Smatra da tužitelj ne ispunjava kumulativno propisane uvjete za utvrđivanje statusa branitelja za traženo razdoblje. Predlaže odgoditi izvršenje presude, poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je dostavio podnesak koji je naslovio žalba, no iz sadržaja istoga proizlazi da njime osporava pravilnost i zakonitost rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela ponavljajući navode iz tužbe. U istome također navodi da je suglasan sa stavom prvostupanjskom suda, odnosno smatra da je prvostupanjski sud na temelju pravilnog potpunog utvrđenog činjeničnog stava izveo ispravan zaključak. Zbog navedenog, kao i činjenice da je podnesak dostavljen prvostupanjskom sudu 4. srpnja 2024., dakle nakon proteka roka za žalbu (presuda dostavljena tužitelju 16. svibnja 2024.), ovaj Sud podnesak tužitelja smatra odgovorom na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Iz spisa proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio ovom upravno sporu proveden u izvršenju presude ovog Suda, poslovni broj: Usž-441/2023 od 5. travnja 2023. kojom su poništeni presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI- 1731/2022-4 od 20. listopada 2022., rješenje tuženika od 5. srpnja 2022. i rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. svibnja 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak uz uputu da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi je li tužitelj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sudjelovao kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili koji nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

8. U ponovljenom postupku tužitelj je saslušan te je na zapisnik od 13. lipnja 2023. u bitnome naveo da je dragovoljno pristupio u ONZ MZ Opuzen u razdoblju 15. kolovoza 1991. do 3. listopada 1991. u kojoj je obnašao dužnost vojnika. Njegove aktivnosti su bile dežuranje kod javnih objekata (zgrada MZ, most preko Neretve, skladište INA-e u Metkoviću i granični prijelazi prema BiH, tj. prema Kleku), odnosno vitalnih objekata. Kada je bila akcija „Zelena tabla – Male Bare“, 14. rujna 1991., prilikom izvlačenja naoružanja iz tadašnje vojarne u Pločama davali su pojačana dežurstva na državnoj cesti D 8. Izjavio je da je na služenje vojnog roka u tadašnju JNA upućen 18. ožujka 1991. te je do 13. kolovoza 1991. služio u Karlovcu. Vojna komisija da ga je otpustila sa služenja vojnog roka u trajanju od dvije godine.

9. U prethodnom postupku izvršen je uvid u evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata IS-PU i u pisane izjave svjedoka ĆR i IR. Tužitelj je dostavio popis pripadnika odreda Narodne zaštite i kriznog štaba sa područja općine Opuzen, ovjerenog od Ministarstva obrane Republike Hrvatske i ovjerenu presliku iskaznice Ministarstva obrane – Odreda narodne zaštite Općine Metković izdanu na ime tužitelja.

9.1. Iz evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata IS-PU proizlazi da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu kao pripadnik VP 2138 za razdoblje od 4. listopada 1991. do 20. studenog 1991. i od 2. listopada 1995. do 20. studenog 1995. Za traženo razdoblje od 15. kolovoza 1991. do 3. listopada 1991. ne postoje podaci, a niti se tužitelja nalazi na popisu ONZ MZ Opuzen.

9.2. Svjedoci CR i RR u svojim izjavama potvrđuju navode tužitelja da je isti kao jedan od najmlađih pripadnika ONZ MZ Opuzen u predmetnom razdoblju čuvao vitalne – strateške objekte tih prostora te da je sudjelovao u akciji Male Bare i kao sudionik je istog jutra bio na ušću Neretve protiv desatnog iskrcavanja.

9.3. Iz popisa pripadnika Narodne zaštite i kriznog štaba s područja općine Opuzen, ovjerenog od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske, proizlazi da se tužitelj nalazi na istom pod rednim brojem 20.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa upravnog postupka i sudskog spisa te je na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, članak 3. stavke 1. i 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19.; dalje: Zakon), koje je citirao u pobijanoj presudi te poništio osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i uvažavajući pravnu prirodu predmetne upravne stvari predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

11. Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

12. Tužitelj je u zahtjevu i u svom iskazu pri prvostupanjskom javnopravnom tijelu naveo da je sudjelovao u akciji „Male bare“, što su u svojim izjavama potvrdili i svjedoci. Međutim, prvostupanjsko javnopravno tijelo nije poduzelo niti jednu radnju u cilju utvrđivanja osnovanosti ovog navoda dok iskazi svjedoka i tužitelja u tom dijelu nisu navedeni u upravnim rješenjima, nisu analizirani te nisu dani razlozi zašto se isti ne uzimaju u obzir. Budući da se radi o odlučnoj činjenici za rješavanje ovog predmeta, pružanje oružanog otpora agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom o čijem postojanju ovisi osnovanost zahtjeva tužitelja, prvostupanjsko tijelo bilo je dužno utvrditi tu činjenicu, a što nije učinilo te je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Zbog navedenog propusta, prvostupanjsko tijelo nije moglo valjano ocijeniti dokazni materijal niti potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, a niti valjano obrazložiti svoje rješenje. Budući da obrazloženje prvostupanjskog rješenja i rješenja tuženika ne sadrže valjane razloge o odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari, na štetu tužitelja je povrijeđen članak 98. stavak 5. i članak 120. stavci 2. i 3. ZUP-a, a što je dovoljan razlog za poništenje rješenja i za vraćanje predmeta na ponovni postupak.

13. Nadalje, tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo su činjenicu pripadnosti tužitelja ONZ MZ Opuzen u spornom razdoblju utvrđivali samo na temelju podataka iz službene evidencije. Iz obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja nije razvidno jesu li uzeli u obzir i izjave svjedoka na tu okolnost kao i popis pripadnika Narodne zaštite i kriznog štaba s područja općine Opuzen, ovjerenog od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske i ovjerenu presliku iskaznice Ministarstva obrane – Odreda narodne zaštite Općine Metković izdanu na ime tužitelja. Okolnost što tužitelj nije evidentiran u službenim evidencijama kao pripadnik ONZ MZ Opuzen u spornom razdoblju, sama po sebi ne čini ostale dokaze kojima je tužitelj nastojao dokazati pripadnost nevjerodostojnima.

14. Odlučivanje upravnih tijela o tužiteljevom zahtjevu bazira se na pogrešnom pravnom stajalištu tuženika da su samo podaci iz službene evidencije relevantan dokaz za utvrđivanje ispunjavanja pretpostavki propisanih za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Ovo iz razloga što za rješavanje ove vrste predmeta nije propisana formalna dokazna maksima, primjerice utvrđivanje činjenica isključivo na temelju podataka iz službene evidencije. Navedeno ne proizlazi niti iz ovosudne presude, poslovni broj: Usž-3683/2022-2 od 24. svibnja 2023. jer iz obrazloženja iste proizlazi da, iako je zauzeto shvaćanje da se pripadnost bilo kojoj sastavnici hrvatske vojske prvenstveno dokazuje podacima iz službene evidencije, stranke imaju mogućnost ovu odlučnu činjenicu utvrđivati i drugim materijalnim dokazima, kao i izjavama svjedoka.

15. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je pravilno poništio oba rješenja javnopravnih tijela i predmet vratio na ponovni postupak. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je usvojio tužbeni zahtjev. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

16. Sud stoga žalbene navode tuženika smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje upravne stvari.

17. S obzirom na to da je člankom 66. stavkom 5. ZUS-a propisano da žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude, ovaj Sud nije posebno odlučivao o zahtjevu tuženika za određivanjem odgodnog učinka žalbe.

18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić