Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-81/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa opunomoćenik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, protiv ovršenika CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja Ovr-714/2024-3 od 17. prosinca 2024., 23. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I.Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja Ovr-714/2024-3 od 17. prosinca 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju iznos od 78,13 eura.

II. Djelomičnim uvaženjm žalbe ovršenika preinačava se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovnog broja Ovr-714/2024-3 od 17. prosinca 2024. u točki I. izreke u dijelu kojim je naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju iznos od 62,50 eura i rješava:

Odbija se zahtjev za naknadu troškova ovrhovoditelja u iznosu od 62,50 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak postupka u iznosu od 140,63 eura (točka I. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 15,62 eura (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja u točki I. izreke žalbu podnosi ovršenik iz žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; dalje: OZ). U žalbi ističe da nema nepodmirenih dugovanja prema ovrhovoditelju. Žalbeni prijedlog ne postavlja.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne procesne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na temelju ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih procesnih povreda.

5. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje da ovrhovoditelj podneskom od 21. lipnja 2024. zahtjeva naknadu troškova ovršnog postupka radi provođenja postupka izravne naplate pred Financijskom agencijom u ukupnom iznosu od 156,25 eura, a koji se troškovi odnose na trošak sastava zahtjeva za naplatu pri Financijskoj agenciji od 29. svibnja 2024., trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršenosti i trošak sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka od 21. lipnja 2024.

5.1. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na članak 14. stavak 4. OZ-a zaključuje da ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova za navedene radnje i to za trošak sastava zahtjeva za naplatu pri Financijskoj agenciji od 29. svibnja 2024. iznos od 62,50 eura sukladno Tbr.11.t.6. i Tbr.46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarife), za trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršenost iznos od 62,50 eura sukladno Tbr.36.t.2. i Tbr.46. Tarife, te za trošak sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka od 21. lipnja 2024. iznos od 15,63 eura sukladno Tbr.11.t.10. i Tbr.46. Tarife. Stoga, prvostupanjski sud pobijanom odlukom dosuđuje ovrhovoditelju iznos od 140,63 eura, dok zahtjev za naknadom daljnjih troškova odbija kao neosnovan u iznosu od 15,62 eura.

6. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovrhovoditelja 21. lipnja 2024. podnio zahtjev za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu 156,25 eura, a koji trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Financijskoj agenciji, trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i trošak sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka. Nadalje proizlazi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz poslovnih knjiga, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 452,06 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i troškova postupka sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 14. stavka 4. OZ-a kada je dosudio ovrhovoditelju trošak sastava zahtjeva za naplatu pri Financijskoj agenciji od 29. svibnja 2024. i trošak sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka od 21. lipnja 2024.

8. Naime, odredbom članka 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove osiguranja koji su bili potrebni za ovrhu.

9. Cijeneći citiranu zakonsku odredbu, a imajući u vidu da je izravna naplata novčane tražbine na temelju ovršne isprave specifičan postupak prisilnog ostvarenja novčane tražbine izvan suda pred posebnim tijelom kojemu je provođenje takvih postupaka zakonski dano u nadležnost (FINA), pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju dosudio troškove izravne naplate, budući da je riječ o troškovima koji su bili potrebni za prisilno namirenje (ovrhu) ovrhovoditelju odmjerenih troškova ovršnog postupka.

10. Žalbeni navodi ovršenika kojima ističe da prema ovrhovoditelju više nema nepodmirenih dugovanja nisu od odlučnog značaja jer se ovaj postupak ne vodi radi naplate potraživanja ovrhovoditelja radi kojeg je pokrenut postupak izravne naplate, već radi naplate nastalih troškova ovrhovoditelju u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom.

11. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ovrhovoditelju pripada naknada troška sastava zahtjeva za naplatu pri Financijskoj agenciji od 29. svibnja 2024. u iznosu od 62,50 eura sukladno Tbr.11.t.6. u vezi s Tbr.46. i Tbr.54. Tarife. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud dosudio ovrhovoditelju trošak sastava zahtjeva za naknadu daljnjih troškova ovršnog postupka od 21. lipnja 2024. u iznosu od 15,63 eura jer bi pravilnom primjenom materijalnog prava iz Tbr.11.t.10. u vezi s Tbr.46. i Tbr.54. Tarife, a s obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 452,06 eura, ovrhovoditelju za taj trošak pripadala naknada u zatraženom iznosu od 31,25 eura.

12. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je dosudio ovrhovoditelju trošak pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

13. Naime, prema odredbi članka 283. OZ-a javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti će potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (stavak 1.), te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju (stavak 4.).

12. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da u situaciji kada ovršenik ne podnese prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja izdaje potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi i isto dostavlja ovrhovoditelju, kako je to prema stanju spisa predmeta javni bilježnik postupio u konkretnom slučaju. U takvoj situaciji kada ovrhovoditelj nije niti zatražio izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, već je istu javni bilježnik izdao po službenoj dužnosti, ovrhovoditelju nije nastao taj trošak u povodu ovrhe jer u svrhu pribave te potvrde nije poduzeo nikakvu radnju, pa nije riječ o trošku koji je bio potreban za ovrhu u smislu članka 14. stavka 4. OZ-a.

13. Cijeneći navedeno, ovrhovoditelju ne pripada pravo na naknadu troška pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 14. stavka 4. OZ-a kada je dosudio ovrhovoditelju navedeni trošak u iznosu od 62,50 eura.

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kao u točki I. izreke, a na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a djelomično uvažiti žalbu ovršenika i preinačiti pobijano rješenja, kao u točki II. izreke.

14. Prvostupanjsko rješenje u točki II. izreke kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 23. travnja 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković