REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-996/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Draženke Deladio, sutkinje izvjestiteljice i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ, vlasnika obrta za trgovinu, usluge i ugostiteljstvo „[obrt]“, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Predrag Jelavić i Josip Paić u Splitu, Domovinskog rata 40, protiv tuženika GRAD VRGORAC, OIB: 81573770233, Vrgorac, Tina Ujevića 8, kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, Ulica hrvatskih velikana 49, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-155/2022-11 od 17. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-155/2022-11 od 17. studenoga 2022. u točki I. izreke te u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.148,67 EUR i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-97/2021 kojeg je 2. veljače 2022. donio Vedran Plećaš, javni bilježnik u Metkoviću, kojim se nalaže tuženiku da tužitelju plati iznos 19.642,98 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2021. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 527,57 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od 2. veljače 2022. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.148,67 EUR, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.156,01 EUR.

2. Prvostupanjski sud u obrazloženju u bitnom navodi da tužitelj nije dokazao da je nastala obveza tuženika platiti naknadu obračunatu računom broj 23/PP02/6 od 31. prosinca 2020., odnosno da gradonačelnik nije naknadno odobrio predmetne usluge tužitelja.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke I. i dijela točke II. izreke (u kojem je tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka) pobijane presude, zbog svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da je nezamislivo da hitne mjere koje se poduzimaju za vrijeme izvanrednog događaja - poplave, a koje poduzima stožer civilne zaštite i njegov načelnik, trebaju naknadno odobrenje gradonačelnika. Navodi da su smještaj u etno selu tražili BČ (tadašnji dogradonačelnik i načelnik stožera civilne zaštite) i šef stožera na razini županije CČ, odnosno da je nesporno da su snage HGSS-a i Crvenog križa bile smještene o prostorima etno sela u vlasništvu tužitelja. Smatra da su kao svjedoci u ovom postupku saslušani isključivo zaposlenici tuženika iz čijih je iskaza evidentna pristranost u nastojanju da otklone odgovornost tuženika, odnosno da je pogrešno postupio prvostupanjski sud kada nije saslušao svjedoka župana DČ, predstavnika HGSS-a AČ i istaknutog člana HGSS-a RČ. Ističe da sama činjenica da je tuženik pregovarao s tužiteljem o visini troškova u suprotnosti s prigovorom tuženika kako isti nije odgovoran tužitelju za njihovu nadoknadu (pri čemu se poziva na e-mail od 31. ožujka 2021. s listova 64. i 65. spisa). Navodi da postoji obaveza tuženika (kao osnivača sustava civilne zaštite i njegovog stožera) da snosi troškove poduzetih aktivnosti sustava civilne zaštite u koji spadaju aktivnosti operativnih snage HGSS-a i Crvenog križa, a što proizlazi iz čl. 24. st. 4. i čl. 74. st. 1. Zakona o sustavu civilne zaštite („Narodne novine“ broj: 82/15, 118/18 i 31/20; dalje: ZSCZ). Smatra da prvostupanjski sud nije mogao odbiti prijedlog za provođenje financijskog vještačenja jer tuženik nije dostavio podatke o tome koje je troškove prijavio u specifikaciji prilikom sklapanja ugovora sa Splitsko-dalmatinskom županijom (o čemu prvostupanjski sud ne daje razloge u obrazloženju pobijane presude).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su ostvareni žalbeni razlozi bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP-a, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, te bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 3. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud u točki 23. obrazloženja pobijane presude utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je nastala obveza tuženika platiti naknadu obračunatu računom broj 23/PP02/6 od 31. prosinca 2020. (odnosno da nije dokazao da su stranke bile u ugovornom odnosu). Također, u točki 11. obrazloženja prvostupanjski sud je odbio saslušati svjedoke ZČ, JČ, RČ, AČ, PČ, IČ, DČ i SČ jer je ocijenio da je njihovo saslušanje nepotrebno.

7.1. Međutim, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1199/2021-2 od 3. studenoga 2021. pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a ispunjene su tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na te činjenične tvrdnje.

7.2. Stoga u konkretnoj situaciji, u kojoj je tužitelj predložio saslušanje svjedoka koji imaju neposrednih saznanja o činjenici jesu li stranke bile u ugovornom odnosu (odnosno je li tuženik obvezan isplatiti tužitelju utuženu naknadu), prvostupanjski sud nije mogao odbiti saslušati navedene svjedoke (uz šturo obrazloženje da nisu potrebni) te primijeniti pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a. Naime, svjedoci koje je predložio tužitelj su dokazi koji su podobna dokazna sredstva radi utvrđenja odlučne činjenice te ih je prvostupanjski sud trebao izvesti pa tek nakon toga primijeniti pravila o teretu dokazivanja.

7.3. Stoga je navedenim postupanjem prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP-a.

8. U pravu je tužitelj da prvostupanjski sud nije mogao odbiti prijedlog za provođenjem financijskog vještačenja na temelju čl. 299. st. 1. ZPP-a. Naime, tužitelj je od prvostupanjskog suda u smislu čl. 233. st. 1. ZPP-a tražio da pozove tuženika da dostavi podatke o troškovima koje je tuženik prijavio u specifikaciji prilikom sklapanja ugovora sa Splitskom-dalmatinskom županijom (za naknadu koju je tražio povodom elementarne nepogode). Kako je tužitelj otklonio da bi se specifikacija koju je dostavio tuženik uz podnesak od 23. kolovoza 2022. odnosila na utužene pružene usluge (jer se ona odnosi na otklanjanje štete nastale na obiteljskoj kući tužitelja), prvostupanjski je sud trebao pozvati tuženika ili Splitsko-dalmatinsku županiju na dostavu tražene dokumentacije ili u obrazloženju pobijane presude dati razloge zbog čega navedena dokumentacija nije potrebna. Kako to prvostupanjski sud nije učinio, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

8.1. Imajući u vidu da je tužitelj predložio financijsko vještačenje nakon što je prvostupanjski sud propustio pribaviti prethodno spomenutu dokumentaciju, to tužitelj nije prekludiran u predlaganja financijskog vještačenja (u smislu čl. 299. st. 3. ZPP-a) jer ga je predložio nakon što je prvostupanjski sud propustio postupiti u skladu s čl. 233. st. 1. ZPP-a, a što znači da ga je predložio nakon zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje. Stoga je prvostupanjski sud navedenim postupanjem počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 3. ZPP-a.

9. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge iznesene u ovom drugostupanjskom rješenju, otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazao ovaj drugostupanjski sud. Pritom će sukladno čl. 233. st. 1. ZPP-a od Splitsko-dalmatinske županije zatražiti dostavu podataka o troškovima koje je tuženik prijavio u specifikaciji prilikom sklapanja ugovora sa Splitskom-dalmatinskom županijom. Po potrebi će provesti i financijsko vještačenje. Također će, ispitati svjedoke koje je predložio tužitelj (ZČ, JČ, RČ, AČ, PČ, IČ, DČ i SČ).

10.1. Pritom će imati u vidu da je financiranje sustava civilne zaštite uređeno Glavom XIII ZSCZ-a (čl. 70. do 74. ZSCZ-a).

11. Odluka iz točke II. izreke temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac