REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4121/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Kamelije Parać, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice SC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima Tomislavu Skutariu i Jasenki Lukić, odvjetnicima iz Slavonskog Broda, protiv 1. tuženika BROD d.o.o. u stečaju, Podcrkavlje, Diljska 3, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po privremenoj zastupnici GC iz [adresa], 2. tuženika OC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici u Slavonskom Brodu i 3. tuženika LC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i drugo i trećetuženika, protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-8/2022-35 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe drugo i trećetuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-8/2022-35 od 27. listopada 2022. u točki I. podtočkama 1., 2. i 3. izreke.

II. Odbija se žalba prvo i drugotužitelja i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-8/2022-35 od 27. listopada 2022. u točkama II., III., IV. i V. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba drugotužiteljice i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-8/2022-35 od 27. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Odlukom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-8/2022-35 od 27. listopada 2022.

riješeno je:

„Tužba u odnosu na drugotužiteljicu, odbacuje se“ i

presuđeno je:

„I - U odnosu na II i III tuženika prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da na poslovnim udjelima redni broj 13 nominalne vrijednosti 100.000,00 kn/13.272,28 eur1 i redni broj 14 vrijednosti 100.000,00 kn/13.272,28 eur1 u trgovačkom društvu BROD d.o.o. Podcrkavlje, Diljska 3 (MBS 050035054), OIB [osobni identifikacijski broj], ĆCE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] upisanim u knjizi poslovnih udjela društva BROD d.o.o. koja se vodi od 2003. i koja je u posjedu člana uprave ĆC, postoji založno pravo i zabrana raspolaganja istima, upisano temeljem rješenja o ovrsi Ovr-386/2019 od 24. lipnja 2019. Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški.

2. Utvrđuje se da na poslovnim udjelima redni broj 13 nominalne vrijednosti 100.000,00 kn/13.272,28 eur1 i redni broj 14 vrijednosti 100.000,00 kn/13.272,28 eur1 u trgovačkom društvu BROD d.o.o. Podcrkavlje, Diljska 3 (MBS 050035054), OIB [osobni identifikacijski broj], ĆCE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] upisanim u knjizi poslovnih udjela društva BROD d.o.o. koju je vodio član uprave OC i koja je u posjedu LC, nije upisano založno pravo i zabrana raspolaganja istima koji upis je naložen temeljem rješenja o ovrsi Ovr-386/2019 od 24. lipnja 2019. Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški.

3. Nalaže se II tuženiku OC i III tuženiku LC ne koristiti sadržaj iz knjige poslovnih udjela iz točke I 2 ove presude.

II - U odnosu na I tuženika, tužbeni zahtjev iz točke I odbija se kao neosnovan.

III - Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

IV - Nalaže se tužiteljima ĆC i SC solidarno naknaditi privremenoj zastupnici I tuženika GC, odvjetnici u [adresa] troškove zastupanja u iznosu od 1.375,00 kn/182,49 eur u roku od 15 dana.

V - Navedeni iznos ima se isplatiti iz sredstava koja su tužitelji predujmili na prolazni račun ovog Suda.“

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli prvo i drugotužitelj te drugo i trećetuženik, te je protiv rješenja žalbu podnijela drugotužiteljica.

3. Prvo i drugotužitelj zajedničkom žalbom pobijaju točke II., III., IV. i V. izreke presude, te drugotužiteljica pobija rješenje sve zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka.

4. Drugotužiteljica u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo odbacujući njenu tužbu uz obrazloženje da nema pravni interes. U žalbi prvo navodi činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja među strankama nisu niti bila sporna, te ističe da upravo iz razloga što OC nije upisao u knjigu poslovnih udjela založno pravo i zabranu raspolaganja poslovnim udjelima je onemogućio nezakoniti prijenos poslovnih udjela ĆCE na trećetuženika LC stvarajući na taj način privid da nikakve zabrane raspolaganja tim poslovnim udjelom nema a zbog čega oba tužitelja imaju pravni interes za utvrđenje u kojoj knjizi poslovnog udjela je zapisano založno pravo koje sprječava raspolaganje poslovnih udjela (te time stjecanje statusa novog člana društva na nezakonit način). Nadalje ističe da njen pravni interes postoji iz razloga jer tužiteljica ima određena prava i obveze kao član društva jednako kao i drugi članovi pa ima pravo znati da li postoji založno pravo koje sprječava upis novog člana društva. Smatra da je njen položaj u društvu zbog nepotpunog vođenja knjige poslovnih udjela od strane drugotuženika nesiguran i da ona mora znati tko su članovi društva kojima može ponuditi svoje udjele na prodaju i od kojih od osoba kao članova društva može dobiti ponudu za kupnju njihovih udjela i da li koji od članova društva ima zabranu raspolaganja svojim udjelom. Ističe da je u konkretnom slučaju Ugovor o prijenosu poslovnog udjela oba tužitelja pobijaju točku II. presude ističući da je po njihovom mišljenju prvotuženik društvo Brod d.o.o. pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari jer se radi o knjizi poslovnih udjela upravo tog društva jer društvo u svakom trenutku mora moći prezentirati zainteresiranim osoba tko su njegovi članovi, koliko ih je koje poslovne udjele ima svaki i jesu li udjeli opterećeni te je društvo kao i njegovi članovi uprave u konkretnom slučaju odgovaraju za štetu prema odredbi članka 230. Ovršnog zakona zbog čega smatraju da je i prvotuženik pravilno označen u tužbi kao pasivno legitimiran. Za odluku o trošku smatraju da je donesena pogrešnom primjenom odredbe članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku s obzirom na postignuti uspjeh u parnici. Naime, navode da je prvostupanjski sud trebao u cijelosti prihvatiti njihovu tužbu i naložiti prvo i drugotuženiku da naknade parnične troškove kako tužiteljima tako i privremenoj zastupnici prvotuženika. Predlažu preinačiti pobijano rješenje i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i naložiti drugo i trećetuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove uvećano za žalbeni trošak ili pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju žalbeni trošak u iznosu od 3.343,75 kn / 443,79 EUR.

5. Drugotuženik svojom žalbom pobija točku I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (očiglednom greškom je navedeno točka 14.) jer je pobijana presuda manjkava i kao takva se ne može na valjan način ispitati, budući da je izreka nejasna, nerazumljiva proturječna razlozima navedenim u presudi odnosno u obrazloženju iste kao i dokazima priloženim u spisu. Žalbeni navodi se u bitnom svode na to da iz presude nije moguće utvrditi u kojem se sve detaljima dvije poslovne knjige dvaju različitih direktora ne podudaraju, da se preinačenom tužbom zahtjeva samo utvrđenje činjenica te da je uz deklaratorni postavlja i kondemnatorni zahtjev koji je neuredan jer nije navedeno koji sadržaj iz druge poslovne knjige žalitelj ne smije koristiti. Zatim, žalitelj navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da prvotužitelj ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe, kao i zaključak da je aktivno legitimiran. Smatra da je glede aktivne legitimacije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te ističe da prvotužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije imao status člana uprave društva, te da su članovi društva upisani u knjizi poslovnih udjela koju je vodio drugotuženik, te da je ovaj postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu poslovni broj P-1/2022 u kojem se odlučuje o ništetnosti ugovora o prijenosu poslovnih udjela na temelju kojih je drugotuženik i upisao nove članove društva u knjigu poslovnih udjela i radi utvrđenja valjanosti odluka skupštine koje su ti članovi donijeli pa i promjeni člana uprave društva. Na kraju ističe da je sud dopustio preinaku tužbe rješenjem od 8. lipnja 2022. protivno odredbi članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku budući da je izostao pristanak tuženika za preinaku tužbe. Smatra da je sud dopustio preinaku iako za to nije postojao objektivni razlog jer se nakon podnošenja tužbe bitne činjenice nisu izmijenile pa je dopuštanjem preinake počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 190. stavka 2. Zakona o parničnom postupku. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili ju preinačiti na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja. Zahtijeva žalbeni trošak u iznosu od 1.885,00 EUR uvećano za pristojbu po odmjeri suda.

6. Trećetuženik žalbom pobija točku I. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi prvo navodi da je dopuštanjem preinake tužbe počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Zatim ponavlja navode kako ne postoji pravni interes prvotužitelja za podnošenje deklaratorne tužbe i prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz preinačene tube. Smatra da utvrđivanje da u jednoj knjizi poslovnih udjela nešto piše odnosno da u drugoj nešto ne piše predstavlja utvrđivanje činjenica, što prema zakonu nije dopušteno podnošenjem deklaratorne tužbe. Nadalje ističe da žalitelj nije pasivno legitimiran u ovoj parnici budući da on nije član uprave pa u knjizi poslovnih udjela ne može ništa niti upisivati niti je davati bilo kome na uvid. Zatim ustraje kod prigovora nedostatka aktivne legitimacije prvotužitelja kao i postojanja pravnog interesa za podnošenje predmetne tužbe. Konačno ponavlja kako nije jasno u čemu bi se sastojala pasivna legitimacija trećetuženika za sudjelovanje u ovom postupku kad se u činjeničnom opisu ni u izreci presude ne utvrđuje ništa što bi se odnosilo na njega što bi se objektivno moglo nalagati ili zabranjivati, a što on prema svojim ovlaštenjima koja ima može učiniti ili ne učiniti. Predlaže pobijanu presudu u odnosu na njega preinačiti na način da se odbaci tužba i naloži tužiteljima da žalitelju naknade troškove postupka.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Pobijana presuda i rješenje ispitani su sukladno odredbi članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj:

148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14.

ZPP-a i pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Predmet spora je utvrđenje da je u knjizi poslovnih udjela društva BROD d.o.o., koju vodi član uprave - ovdje prvotužitelj, upisana činjenica o postojanju založnog prava i zabrane raspolaganja na poslovnim udjela ĆCE kojeg ima u trgovačkom društvu Brod d.o.o., te utvrđenja da u knjizi poslovnih udjela koju je vodio drugi član uprave drugotuženik OC, na poslovnim udjela ĆCE nije upisano založno pravo i zabrana raspolaganja uz nalog drugotuženiku i trećetuženiku da se suzdrže korištenja sadržaja iz tog primjerka knjige poslovnih udjela. Tužbeni zahtjev temelje na odredbama članka 410. i članka 411. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19 i 34/22; dalje u tekstu: ZTD) kao materijalno pravnim propisima koji reguliraju pitanje vođenja knjige poslovnih udjela, njezinog sadržaja i učinka upisa.

10. Dakle, tužitelji zahtijevaju deklaratornu zaštitu tužbom za utvrđenje na temelju odredbe članka 187. ZPP-a (utvrđenje činjenice o postojanju, odnosno nepostojanju upisa založnog prava i zabrane raspolaganja poslovnim udjelima u društvu), te istovremeno postavljaju kondemnatorni zahtjev na činjenje, odnosno trpljenje.

11. Nesporne su sljedeće činjenice:

- da trgovačko društvo Brod d.o.o. ima dva člana uprave i to prvotužitelja

ĆC i drugotuženika OC,

- da se za to društvo vode dvije različite knjige poslovnih udjela tako da jednu i to izvornu vodi član uprave tužitelj TC, a da drugu vodi drugi član uprave drugotuženik OC, te da se knjiga poslovnih udjela koju vodi drugotuženik OC nalazi u posjedu trećetuženika LC, koji je trebao biti imenovan za direktora društva Brod d.o.o.,

- da je rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški poslovni broj Ovr-386/19 od 24. lipnja 2019. na poslovnim udjelima ovršenice ĆCE u trgovačkom društvu BROD d.o.o. upisanih u knjizi poslovnih udjela određena ovrha te je izvršena pljenidba poslovnih udjela u korist ovrhovoditelja čime je on stekao založno pravo, a ovršenici je izrečena pod prijetnjom kaznenom odgovornosti zabrana raspolaganja zaplijenjenim udjelima uz nalog trgovačkom društvu BROD d.o.o. da u knjigu poslovnih udjela upiše zapljenu temeljem izdanog rješenja o ovrsi kao i da o tome obavijesti nadležni sud uz upozorenje na moguću odgovornost za štetu,

- da su u knjizi poslovnih udjela koju vodi prvotužitelj upisani članovi društva 1. ĆCE, 2. SC, 3. OC i 4. PC, te je upisano da je na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-386/19 od 24. lipnja 2019. na poslovnom udjelu ĆCE upisano postojanje založnog prava i zabrana raspolaganja njenim poslovnim udjelom, kao i upozorenje sadržano u rješenju o ovrsi o odgovornosti društva i članova uprave za štetu (.....) i o kazneno pravnim posljedicama za člana društva ĆCE (....),

- da je u knjizi poslovnih udjela koju vodi drugotuženik upisana promjena na poslovnim udjelima na način da su sada, pored postojećeg člana SC, koja je upisana i u knjizi poslovnih udjela koju vodi prvotužitelj, upisani novi nositelji poslovnih udjela i to trećetuženik LC i društvo PZC BROD d.o.o., te da u toj knjizi ne postoji evidentirano založno pravo i zabrana raspolaganja poslovnim udjelima ĆCE temeljem rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-386/19 od 26. lipnja 2019.,

- da se pred prvostupanjskim sudom u predmetu poslovni broj P-1/2022 vodi parnični postupak radi utvrđenja ništetnim ugovora o prijenosu poslovnih udjela na nove članove EC i društvo PZC BROD d.o.o. te da je donesena nepravomoćna presuda kojom je ništetan ugovor kojim je ĆCE prenijela svoje poslovne udjele trećetuženiku LC kao i ugovor kojim su drugi članovi društva prenijeli poslovne udjele na trgovačko društvo PZC BROD d.o.o.,

- da je zbog postojanja suprotnih interesa prvotuženika društva Brod d.o.o. i njegovih zastupnika po zakonu prvotužitelja i drugotuženika postavljen privremeni zastupnik prvotuženiku.

12. Sporno je prije svega postojanje pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe na utvrđenje (članak 187. stavak 2 ZPP-a), te aktivna i pasivna legitimacija parničnih stranaka.

13.1. S obzirom na navedena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da prvotužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe jer on kao član uprave društva odgovara za točnost podataka u knjizi poslovnih udjela, te neograničeno cijelom imovinom odgovara za štetu vjerovnicima i članovima društva ako bi bila pričinjena zbog netočnog i neopravdanog upisa, a da se u konkretnom slučaju za društvo BROD d.o.o. vode dvije različite knjige poslovnih udjela, pri čemu knjiga koju vodi drugi član uprave, drugotuženik, ne sadrži točne i istinite podatke jer u njoj nije upisano založno pravo i zabrana raspolaganja na poslovnim udjelima člana društva ĆCE te je izvršio upis promjene članova društva temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela na kojima je postojala određena zabrana raspolaganja.

13.2. Nadalje, zaključio je da drugotužiteljica nema pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe iz razloga jer u niti jednoj od dvije knjige poslovnih udjela njezin položaj člana društva nije sporan, te da ne postoji povreda njenih prava kao člana društva da bi joj zahtijevana deklaratorna i kondemnatorna zaštita bila nužna. Stoga je na temelju odredbe članka 288. stavka 2. ZPP-a odbacio njenu tužbu.

14. Tužbeni zahtjev u odnosu na drugo i trećetuženika je ocijenio osnovanim budući da je utvrdio da je prvotuženik postupio po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovr-386/2019 i u knjigu poslovnih udjela upisao založno pravo i zabranu raspolaganja na poslovnim udjelima člana društva ĆCE i da je o tome obavijestio trgovački sud, dok u knjizi poslovnih udjela koju vodi drugotuženik ne sadrži te podatke, a zbog čega se otvara mogućnost da oba člana uprave društva snose posljedice, odnosno odgovaraju za štetu sukladno odredbama članka 230. stavka 4. i članka 410. stavka 4. ZTD-a članka 230. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje u tekstu: OZ). Budući da je drugotuženik u knjizi poslovnih udjela izvršio upis promjene članova društva temeljem Ugovora o prijenosu poslovnih udjela na kojima je postojala određena zabrana raspolaganja čime je postupio protivno odredbi članka 230. OZ-a, te kako je temeljem promijenjenih podataka u knjizi poslovnih udjela javni bilježnik izdao potvrde o novim članovima društva, što je sud utvrdio uvidom u zbirku isprava za društvo BROD d.o.o., sud je smatrao nužnim odrediti zabranu korištenja knjige poslovnih udjela koja ne sadrži zakonom propisane podatke, odnosno u kojoj nije upisano postojanje založnog prava i zabrana raspolaganja na poslovnim udjelima ĆCE, a koja knjiga se prema sada nalazi u posjedu trećetuženika s obzirom da je on trebao biti imenovan direktorom društva.

15. Prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika društvo BROD d.o.o., jer su članovi društva dužni voditi knjigu poslovnih udjela u ime i za račun društva i oni odgovaraju društvu za točnost podataka (članak 410. stavci 1. i 4. ZTD-a) pa stoga društvo nije pasivno legitimirano za utvrđenje istinitosti odnosno neistinitosti podataka u knjizi poslovnih udjela.

16. O žalbi drugotužiteljice protiv rješenja.

17. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da žaliteljica kao jedan od članova društva BROD d.o.o. nema pravni interes na podnošenje predmetne tužbe. Knjigu poslovnih udjela u ime i za račun društva vode članovi uprave društva i oni su odgovorni za točnost podataka u knjizi poslovnih udjela. Razlozi na koje se pozivala žaliteljica tijekom postupka i u žalbi, a kojim upućuje na postojanje njenog pravnog interesa, upućuju ustvari na ekonomski, a ne pravni interes, jer je ona upisana kao član društva u obje knjige poslovnih udjela stoga nisu dovedena u pitanje njena članska prava.

18. O žalbama prvo i drugotužitelja protiv točke II. izreke presude.

19. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika društvo BROD d.o.o. Naime, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da društvo čiji su članovi uprave vodili dvije zasebne knjige poslovnih udjela nije pasivno legitimirano. Naime, društvo nije moglo biti stranka u postupku niti na aktivnoj niti pasivnoj strani, jer u situaciji kada dva člana uprave, koji su dužni u ime i za račun društva voditi knjigu poslovnih udjela na temelju odredbe članka 410. stavka 1. ZTD-a, vode odvojeno svako svoju knjigu poslovnih udjela, iako društvo mora imati samo jednu knjigu poslovnih udjela, tada samo svaki član uprave može protiv drugog člana uprave podnijeti tužbu radi utvrđenja istinitosti odnosno neistinitosti knjige poslovnih udjela.

20. O žalbi drugotuženika protiv točke I. izreke presude.

21. Odluka iz pobijane točke I. izreke nije zahvaćena niti jednom od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa niti onom iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju upućuju žalitelji. Suprotno navodima žalitelja odluka se u pobijanom dijelu može ispitati, izreka je jasna i razumljiva, te nije proturječna razlozima, jer je točkom I. izreke presude tužbeni zahtjev usvojen, a u obrazloženju presude dani su upravo razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim. Također, obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i valjane razloge za usvajanje tužbenog zahtjeva, a ti razlozi ne proturječe sadržaju izvedenih dokaza.

22. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da postoji aktivna legitimacija za podnošenje predmetne tužbe. Naime, knjigu poslovnih udjela vode članovi uprave u ime i za korist društva. Društvo može imati samo jednu knjigu poslovnih udjela, pa ukoliko svaki član vodi svoju knjigu poslovnih udjela, tada tužbu radi utvrđenja istinitosti ili neistinitosti podataka u knjizi poslovnih udjela može podnijeti samo jedan član protiv drugog člana društva. Prvotužitelj i drugotuženik su nesporno članovi društva koji vode dvije odvojene knjige poslovnih udjela toga društva, a iz iskaza trećetuženika je utvrđeno da je knjiga poslovnih udjela koju je vodio drugotuženik u njegovom posjedu, jer je trebao biti imenovan za direktora društva pa je stoga pravilno utvrdio prvostupanjski sud da je prvotužitelj aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe te da su drugo i trećetuženik pasivno legitimirani.

23. U odnosu na žalbene navode drugotuženika da tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije imao status člana uprave društva valja reći da su nepravomoćnom presudom prvostupanjskog suda u predmetu poslovni broj P-1/2022 utvrđeni ništetnim ugovori o prijenosu poslovnog udjela na nove članove društva, a posljedica čega je i ništetnost odluka koje je donijela skupština s tim članovima društva. Osim toga, nesporne činjenice da je tužitelj bio član uprave društva u vrijeme kada su se vodile dvije poslovne knjige, te da u to vrijeme u knjizi poslovnih udjela koji je vodio drugi član društva nisu bili upisani točni podaci i da je unatoč zabrani raspolaganja poslovnim udjelom jednog člana društva, izvršen prijenos njenog poslovnog udjela na nove članove društva (.......), a što dovodi do eventualne solidarne odgovornosti tadašnjih članova uprave zbog netočnog upisa, upućuju na postojanje aktivne legitimacije tužitelja za podnošenje tužbe na utvrđenje istinitim odnosno neistinitim podacima u knjigama poslovnih udjela koje su odvojeno vodili tadašnja dva člana uprave društva.

24. Suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju je dopušteno utvrđenje činjenice da je u jednoj knjizi poslovnih udjela nešto upisano, a da u drugoj to nije upisano. Naime, preliminarno utvrđenje činjenice da je ili nije upisan određeni podatak u knjigu poslovnih udjela je podloga za utvrđenje pravnog odnosa koji iz nje proizlazi. Jedino u slučaju kada se radi o utvrđenju istinitosti ili neistinitosti kakve isprave odlučivanje o zahtjevu za utvrđenje neke činjenice (podatka koji je sadržala ili nije ta isprava) ide u sudsku nadležnost sukladno odredbi članka 187. stavka 1. ZPP-a.

25. Neosnovan je žalbeni navod da nije jasno u čemu su različite knjige poslovnih udjela, budući da iz točke I. podtočaka 1. i 2. izreke jasno proizlazi što je na temelju rješenja o ovrsi ispravno navedeno u knjizi poslovnih udjela koju vodi prvotužitelj, a što nije navedeno, a trebalo je biti upisati, u knjizi koju vodi drugotuženik. Nadalje u točki 1.3. izreke je jasno navedeno da drugo i trećetuženik ne smiju koristiti knjigu poslovnih udjela koju je vodio drugotuženik a sada je u posjedu trećetuženika iz razloga neistinitog sadržaja.

26. U odnosu na žalbu drugo i trećetuženika protiv rješenja kojim je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe. U pravu su žalitelji da je prvobitnom tužbom zahtijevano utvrđenje istinitom izvorne knjige poslovnih udjela koju je u ime i za račun društva vodio tužitelj, te neistinitom knjige poslovnih udjela koju je u ime i za račun društva vodio drugotuženik. Tužitelj je na temelju iste činjenične i pravne osnove preinačio istovjetnost tužbenog zahtjeva na način da se utvrdi da je u knjizi poslovnih udjela koju vodi prvotužitelj upisano založno pravo i zabrana raspolaganja poslovnog udjela jednog od članova društva na temelju rješenja o ovrsi, a da u drugoj knjizi poslovnih udjela koju je vodio drugotuženik nisu upisani ti podaci. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužba preinačena prije zaključenja prethodnog postupka. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je unatoč žaliteljevom protivljenju, bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama dopustiti preinaku tužbe (članak 190. stavak 3. ZPP-a).

27. O žalbi trećetuženika protiv točke I. izreke presude.

28. O neosnovanosti žalbenih navoda u vezi s aktivnom legitimacijom drugotužitelja i pravnim interesom za podnošenje tužbe je već izraženo shvaćanje ovog suda pri odlučivanju o tim žalbenim navodima drugotužitelja.

29. Neosnovan je žalbeni navod o promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženika. Naime, iz iskaza trećetuženika prvostupanjski sud je utvrdio da se knjiga poslovnog udjela nalazi kod njega jer je trebao biti direktor društva BROD d.o.o. (odluku je donijela skupština u odnosu na čije članove je utvrđeno da su ugovori o prijenosu poslovnog udjela ništetni) pa je stoga pravilno zaključio prvostupanjski sud da je i on pasivno legitimiran kako u odnosu na deklaratorni, tako i konstitutivni zahtjev.

30. Žalba tužitelja protiv odluke o trošku nije osnovana. Naime tužitelji odluku o trošku osporavaju zbog odluke o glavnoj stvari te time zbog omjera uspjeha stranaka u sporu. Kako je njihova žalba odbijena i nije došlo do promjena uspjeha u sporu, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima spora, njihova žalba je u tom dijelu odbijena kao neosnovana.

31. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe protiv presude kao neosnovane, kako je odlučeno pod točkama I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

32. Žalbu drugotužiteljice protiv rješenja je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odbiti kao neosnovanu, kako je odlučeno u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirta Matić