Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž-457/2025-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u izvanparničnom predmetu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača LT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], odlučujući o žalbi vjerovnika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Sp- 1096/2023-6 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnika Republike Hrvatske i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, poslovni broj Sp-1096/2023-6 od 7. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača LT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (dalje potrošač), točkom II. izreke zaključuje se jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača te je u točki III. izreke odlučeno da se potrošač oslobađa od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike pobliže navedene u pogledu oznaka osnova i datuma primitka, izdavatelja, naziva i adrese vjerovnika te visine tražbina iz pojedinih osnova (glavnica, kamata i troškovi).
2. Protiv rješenja žalbu pravovremeno podnosi stečajni vjerovnik Republika Hrvatska (dalje vjerovnik) pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju članka 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 75/15., 104/17., 36/22. i 27/24. - dalje SZ) te odredbe članka 23. i članka 79.o Zakona o stečaju potrošača („Narodne novine“ broj: 100/15., 67/18. i 36/22. - dalje ZSP).
2.1. U žalbi u bitnome ističe da je sud radi ispunjenja pretpostavki iz odredbe članka 75. stavak 1. točka 1. ZSP-a bio dužan pribaviti podatak iz kaznene evidencije potrošača, a što je propustio učiniti, budući da je iz e-kaznene evidencije razvidno da je potrošač pravomoćno osuđen za više kaznenih djela protiv imovine i to za tešku krađu, krađu po nezakonitom ulasku u tuđi posjed te teške krađe u pokušaju. Nadalje navodi kako obveze potrošača iz osnove vjerovnika Republike Hrvatske, kojih se potrošač pobijanim rješenjem oslobađa, nisu obveze koje je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu, već su te obveze potrošača nastale kao rezultat vođenja postupka pred nadležnim tijelom, a koji se postupak ne može smatrati tržišnim pravnim poslom pa da se na istu obvezu ne može ni primijeniti Zakon o stečaju potrošača te se stoga potrošač ne može istih ni osloboditi. Stoga da je sud nepotpuno i nepravilno utvrdio činjenično stanje te propustio primijeniti čl. 75. Zakona, koji se sukladno čl. 79.o na odgovarajući način primjenjuje i na jednostavan postupak stečaja potrošača, odnosno uskratiti potrošaču oslobođenje od preostalih obveza jer se radi o nepoštenom potrošaču.
3. Žalba nije osnovana.
4. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj je sud utvrdio da niti jedna bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a nije ostvarena.
5. Predmet spora je (ne)poštenje potrošača kao zakonska pretpostavka za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača odnosno razloga za uskratu oslobođenja od preostalih obveza prema odredbi članka 75. stavak 1. točka 1. ZSP-a.
6. Prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio žalbi utvrdio da je Financijska agencija 13.11.2023. podnijela sudu prijedlog za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača nad imovinom potrošača; da potrošač nije dostavio svoju suglasnost za provođenjem ovoga postupka niti je dostavio popis svoje imovine; da vjerovnici potrošača nisu povodom poziva obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa; da iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na dan otvaranja jednostavnog postupka stečaja potrošača proizlazi da je potrošač u neprekinutom razdoblju blokade duže od tri godine i ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje iz članka 79.a stavak 2. ZSP u odnosu na vjerovnike u ukupnom iznosu od 905,35 eur na ime glavnice, kao i evidentirane osnove vjerovnika za plaćanje koje je Financijska agencija prestala izvršavati temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/2018., 2/20, 47/2020., 46/2020., 83/2020. i 133/2020., dalje u tekstu: ZOPONS). Nadalje je sud utvrdio da je vrijednost imovine potrošača iz koje bi se mogla unovčiti kao stečajna masa manja od 1.327,23 eur, a odnosi se na neoporezivi primitak po osnovi naknade razlike plaće za vrijeme vojne službe, civilne zaštite, zaštite od el. nepogoda, nagrade za rad osuđivanih osoba.
6.1. Na temelju iznesenoga sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 79.a ZSP-a za provođenje jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, kao i zakonske pretpostavke propisane odredbom članka 79. g. stavak 1. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog postupka stečaja te primjenom odredbe članka 79. g. stavka 4. ZSP-a oslobađa potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i vjerovnike iz članka 79.a. stavak 2. ZSP-a.
7. Pobijano rješenje je pravilno i zakonito, a žalbeni navodi neosnovani.
8. Protivno žalbenim navodima, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi utvrđujući da su u konkretnom slučaju ostvarene sve potrebne zakonske pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.
9. Neosnovani su žalbeni navodi vjerovnika da je sud, utvrđujući pretpostavke za provođenje jednostavnog postupka stečaja potrošača, trebao po službenoj dužnosti ispitati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza potrošača u smislu njegove pravomoćne osuđivanosti zbog kaznenih djela protiv imovine, gospodarstva ili drugog kaznenog djela koja bi upućivala na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti sukladno odredbi članka 75. stavak 1. točka 1. ZSP-a.
9.1. Naime, povezujući odredbu čl. 24. st. 3. ZSP-a i odredbu čl. 75. ZSP-a dolazi se do zaključka da će sud postupati po službenoj dužnosti te ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP-a, pa tako i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo ako je vjerovnik, postupajući po odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a, predložio donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP-a. Ako takvog obrazloženog prijedloga nema sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP. Izneseno pravno shvaćanje zauzeto je u brojnim revizijskim odlukama, (primjerice broj Rev-95/22, Rev-657/22, Rev-1170/22, Rev-155/24, Rev 38/24…) te predstavlja pouzdanu i dosljednu sudsku praksu.
9.2. Dakle, sud će moći donijeti rješenje kojim će potrošaču uskratiti oslobođenje od preostalih obveza zbog njegove pravomoćne osude zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na potrošačevo nepoštenje i nesavjesnost pri ispunjavanju obveza i dužnosti iz čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP-a, pri čemu će u svakom pojedinom slučaju ispitivati i ocijeniti je li osuđivanost potrošača za navedena kaznena djela ukazuju na potrošačevu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti u smislu ZSP-a, ali samo u situaciji ako je vjerovnik prethodno postupio sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a i pravovremeno predložio sudu donošenje takvog rješenja s određeno navedenim razlozima iz odredbe čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP-a.
9.3. Slijedom navedenog, a obzirom na to da u konkretnome slučaju nije utvrđeno da je prije donošenja pobijanog rješenja žalitelj kao vjerovnik u ovom jednostavnom postupku stečaja nad potrošačem postupio na način predviđen odredbom čl. 75. st. 2. ZSP-a i podnio sudu obrazloženi prijedlog za donošenje rješenje o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza zbog razloga navedenih u odredbi čl. 75. st. 1. ZSP-a, što je pretpostavka da bi prvostupanjski sud mogao ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja iz odredbe čl. 75. st. 1. t. 1. ZSP- a o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza, već na postojanje osude potrošača za kazneno djelo upozorava tek u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja, to nije postojala obveza suda da u pogledu činjenice nepoštenja potrošača postupa po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 24. st. 3. ZSP-a.
9.4. Stoga je prema pravnom shvaćanju ovog suda pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo donoseći pobijano rješenje kojim je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za donošenje odluke iz čl. 79.g st. 1. i 4. ZSP-a.
10. Također su neosnovani žalbeni navodi da se u predmetnom slučaju u odnosu na obveze/dugovanja prema Republici Hrvatskoj kao vjerovniku ne može primijeniti Zakon o stečaju potrošača jer da prema članku 4. istoga dužnik nema status potrošača budući da njegova obveza nije nastala iz "tržišnog" pravnog posla.
10.1. Odredbom članka 4. stavak 2. ZSP-a propisano je da se potrošačem, u smislu ovoga Zakona, smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. U konkretnome je obveza dužnika kao fizičke osobe prema Republici Hrvatskoj nepobitno nastala njegovim djelovanjem izvan njegove trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, slijedom čega isti ima status potrošača u smislu citirane zakonske odredbe na čije novčane obveze, koje se vode u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje koji vodi FINA, su primjenjive odredbe o jednostavnom postupku o stečaju potrošača ZSP-a.
11. Iz navedenih razloga žalba vjerovnika je neosnovana pa je istu valjalo odbiti te temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 10. SZ-a i člankom 23. i 79.o ZSP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
U Rijeci 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić