Poslovni broj: Usž-185/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, radi napredovanja državnog službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-565/2024-5 od 28. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-565/2024-5 od 28. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu, klasa: UP/II-112-07/19-01/529, urbroj: 566-01/15-23-2 od 15. rujna 2023. i rješenja Porezne uprave, Središnjeg ureda, klasa: UP/I-112-01/19-01/270, urbroj: 513-07-21-08-19-2 od 6. lipnja 2019.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 6. lipnja 2019. kojim je odbijen zahtjev tužitelja, višeg inspektora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa, Odjelu za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa I, za redovito napredovanje i raspored na radno mjesto poreznog revizora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa.
3. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je pročelnica Područnog ureda Zagreb podnijela prijedlog 21. veljače 2019. za njegov premještaj radi potrebe službe na slobodno radno mjesto višeg inspektora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija. Iz navedenog proizlazi da je premješten u navedenu službu zbog svojeg znanja, dugogodišnjeg rada i iskustva. Smatra pogrešnim navode iz osporenog rješenja da se djelokrug rada, opis i složenost poslova i radnih zadataka, radni procesi, procedura i procedure postupanja Službe za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa značajno razlikuju od poslova i zadataka koje je dosad obavljao na radnim mjestima. Ističe da je u dosadašnjem radu radio na svim segmentima primjene zakona o fiskalizaciji prometa gotovinom, priređivanju igara na sreću, zabavnih i nagradnih igara, automat klubovima stoga obzirom da ima radnog iskustva u nadzoru poreza na dobit, te se navedeno trebalo uzeti u obzir prilikom odlučivanja o zahtjevu za napredovanje. Ističe da je u trenutku predaje zahtjeva za radno mjesto revizora, u Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa postojalo slobodno radno mjesto stoga smatra da nije bilo zapreka za redovito napredovanje obzirom da je ispunjavao sve uvjete. Poziva se na članak 90. Zakona o državnim službenicima kojim je propisan način na koji državni službenik može napredovati u službi. Predlaže da se osporena presuda stavi izvan snage, usvoji tužbeni zahtjev te da se donese rješenje kojim ga se raspoređuje na radno mjesto poreznog revizora na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa.
4. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda osporava.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 17. svibnja 2019. podnio zahtjev za napredovanje na radno mjesto poreznog revizora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zagreb, Službi za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinose. Voditeljica Službe za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa se na navedeni zahtjev očitovala kako nije suglasna sa napredovanjem službenika zbog dosadašnjeg nedovoljnog radnog iskustva u obavljanju poslova iz djelokruga Službe za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa te se s navedenim očitovanjem suglasila i pročelnica Područnog ureda Zagreb.
8. Prema odredbi članka 90. stavak 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15. i 61/17) državni službenik može napredovati redovito ili izvanredno. Stavak 3. navedenog Zakona propisuje da državni službenik može redovito napredovati u državnoj službi ako: a) postoji slobodno radno mjesto propisano pravilnikom o unutarnjem redu, na koje se službenik u postupku napredovanja može rasporediti, b) ispunjava uvjete za raspored na radno mjesto, c) ispunjava uvjete za napredovanje sukladno posebnom propisu.
9. Članak 2. stavak 1. Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika („Narodne novine“ broj: 77/07., 142/11. i 105/15) propisuje da državni službenik može napredovati rasporedom na više radno mjesto unutar iste kategorije (na radno mjesto više razine iste podkategorije ili na radno mjesto u višoj potkategoriji) ili prelaskom u višu kategoriju radnog mjesta.
10. Ne nalazi se pravno odlučnim žalbeni navod tužitelja da ispunjava uvjete za napredovanje na radno mjesto poreznog revizora za nadzor poreza na dobit, dohodak i doprinosa. Ovaj Sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda i tuženika kako, imajući u vidu odredbe članka 90. Zakona o državnim službenicima te odredbe Uredbe o načinima i uvjetima napredovanja državnih službenika, iz istih ne proizlazi da je napredovanje državnog službenika obvezno kada službenik stekne propisane uvjete i podnese zahtjev niti prvostupanjsko tijelo ima obvezu rasporediti službenika na radno mjesto više složenosti poslova. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno navodi da je odluka o napredovanju mogućnost, a ne obveza državnog tijela te da se odluka o napredovanju donosi slobodnom ocjenom čelnika tijela.
11. Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđene činjenice pravilno primijenio i protumačio mjerodavno pravo te je dao valjane razloge zašto ne može udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja.
12. Stoga ovaj Sud nalazi da se navodi žalbe koji su u bitnome istovjetni navodima tužbe ne mogu ocijeniti osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari.
13. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
