Poslovni broj: Usž-1249/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Equilibrium udruge za zaštitu ljudskih, građanskih i političkih prava, Zagreb, Aleja Antuna Augustinčića 18/1, OIB: 90005892863, tužitelja Udruga Veronika Vere za zaštitu ljudskih prava i žrtava pravosuđa, Zagreb, Zapoljska ulica 6, OIB: 92386208054 i tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 910430276 i tuženika Ustavnog suda Republike Hrvatske, Zagreb, Markov trg 4, OIB: 43530726662, radi utvrđenja povrede ljudskih prava, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4406/2024-5 od 17. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4406/2024-5 od 17. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda odbacuje se tužaba (točka I. izreke), a u točki II. izreke tog rješenja se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Tužitelji su tužbu podnijeli prvostupanjskom sudu 25. listopada 2024. radi utvrđenja povrede ljudskih prava, ističući da ustavni suci nisu izvršili ustavnu zadaću, nisu primijenili odredbe Ustava Republike Hrvatske, a navedeno ministarstvo nije postupilo po obvezi brisanja političke stranke iz sudskog registra.
Protiv navedenog rješenja tužitelji su podnijeli žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Dalje u žalbi ukazuju na niz propusta u postupanju prvostupanjskog suda i javnopravnih tijela, smatrajući da kod odlučivanja nisu vodili računa o općem interesu građana i pravnog sustava Republike Hrvatske. Dodaju da su jasno i iscrpno ukazali na povredu mjerodavnih propisa, tj. na povredu općeg interesa i ustavnih prava, odnosno biračka prava građana i birača u Republici Hrvatskoj. Dodaju da prvostupanjski sud, niti nakon što su tužitelji dopunili i precizirali tužbeni zahtjev, tužiteljima nije dostavio očitovanje tuženika, već je odbacio tužbu. Smatraju da je ocjena prvostupanjskog sud nezakonita, jer prigovaraju ocjeni suda da nisu dokazali povrede Ustava Republike Hrvatske, Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, Zakona o političkim strankama, Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Navode da je sud tužbu odbacio bez da je naveo bilo kakve razloge i komentirao tužbene navode.
Tužitelji su uz žalbu priložili i tužbu radi brisanja političke stranke HDZ od 25. listopada 2024. te uređenu tužbu i tužbeni zahtjev od 14. studenog 2024. Tužitelji predlažu da ovaj Sud usvoji žalbu, kao i tužbene razloge i donese odgovarajuću odluku sukladno navedenim propisima i žalbenim razlozima.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući zakonitost pobijanog rješenja i postupka koji je prethodio njegovom donošenju, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud je ocijenio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se rješenje pobija, odnosno da ne utječu na zakonitost pobijanog rješenja.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su tužitelji podnijeli tužbu prvostupanjskom sudu, protiv tuženika, radi utvrđenja povrede ljudskih prava, u bitnom ističući da imenovani suci Ustavnog suda nisu izvršili ustavnu zadaću, nisu primijenili odredbe Ustava Republike Hrvatske, a navedeno ministarstvo nije postupilo po obvezi brisanja političke stranke (HDZ) iz sudskog registra.
6. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da članak 19. ZUS-a definira tuženika, a da Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske može biti tuženik u upravnom sporu, pod pretpostavkama propisanim odredbom članka 3. ZUS-a. Navedena zakonska odredba propisuje što može biti predmet upravnog spora. Dalje navodi što se u smislu odredbe članka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) smatra upravnom stvari. Dodaje da Ustavni sud Republike Hrvatske nije javnopravno tijelo u smislu odredaba ZUS-a, već je Ustavom Republike Hrvatske ustanovljeno, neovisno o svim tijelima državne vlasti, a svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu i Poslovniku.
7. Sukladno navedenom, a uvažavaju mjerodavne zakonske odredbe, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se u konkretnom slučaju ne radi upravnoj stvari, koja bi u smislu članka 3. stavka 1. točke 3. ZUS-a, mogla biti predmet ocjene zakonitosti i upravnom sporu, jer se zahtjevi koje su podnijeli tužitelji, prema svom sadržaju ne odnose na područje upravnog prava. S time u vezi prvostupanjski sud napominje da je postupak prestanka političke stranke uređen Zakonom o političkim strankama („Narodne novine“ 76/93., 111/96., 164/98., 36/01. i 28/06.), a premda ocjenjuje da se radi o upravnoj stvari o kojoj se može rješavati u upravnom postupku, ali ne način postavljen u tužbenom zahtjevu tužitelja.
8. Stoga je, ovaj Sud ocijenio da je pobijanim rješenjem tužba tužitelja osnovano odbačena na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora. Naime, tužitelji su tužbu podnijeli u stvari koja ne može biti predmet ocjene upravnog spora, s obzirom da se ne radi o propuštanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu. U odnosu na tuženika Ustavni sud Republike Hrvatske sud je pravilno ocijenio da se prije svega ne radi o javnopravnom tijelu u smislu mjerodavne odredbe ZUS-a.
9. Slijedom navedenog, ovaj Sud je, ocijenivši da tužitelji žalbenim navodima nisu s uspjehom osporili pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučio kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 2. travnja 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
