Posl. br.P-479/2023-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnik zastupa Zdenko Merdžan, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženih: 1. MC iz [adresa], 2. JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 18. veljače 2025., u prisustvu tužiteljice, njenog punomoćnika i tuženog ad 3/, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika ad 1/ i 2/, na ročištu održanom radi objave odluke dana 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da je tužiteljica ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica dijela kat. čest. [katastarska čestica], površine 423 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (nastale od temeljne kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a koja je površina prikazana na skici izmjere u mjerilu 1:200, a koji geometrijski lik na toj Skici izmjere označen brojevima: 1, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 1, a koji nalaz vještaka Tonia Farca, dipl. ing. geod., ovlaštenog inženjera geodezije iz tvrtke Gauss d.o.o. iz Blata od dana 5. lipnja 2024. je sastavni dio ove presude, te je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude i Prijavnog lista kojim će se od tog dijela kat. čest. [katastarska čestica], u površini 423 m2, k. o. [katastarska općina] (nastale od temeljne kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) formirati za tužiteljicu kat. čest. zasebnog broja potvrđenog od nadležnog Ureda za katastar, te onda ishoditi upis prava vlasništva u zemljišne knjige novo nastale kat. čest. od navedenog dijela kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (nastale od temeljne kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]) uz prethodno brisanje tog prava suvlasništva sa imena tuženika: MC ž. Č, HC i JC, a što su tuženici dužni trpjeti, uz istovremenu uknjižbu tog prava vlasništva u zemljišnim knjigama Naslovljenog suda na novoformiranoj kat. čest. na ime i za korist tužiteljice u cijelosti.
i r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba u odnosu na nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] povučena.
II. Nalaže se tuženiku HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.840,22 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu (u iznosu od 289,42 €) zahtjev za naknadu parničnog troška odbija.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi kako je tužiteljica prije podnošenja tužbe pokrenula pojedinačni ispravni postupak za istu nekretninu, a u kojem postupku je sada tuženi HC podnio u potpunosti neosnovan prigovor, a rezultat tog prigovora je bio da je sud Rješenjem pod posl. br. Z-10312/21 odbio njenu prijavu prava vlasništva, iako predmetom tog postupka nije bila nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već je predmetom tog postupka bila nekretnina formirana iz te nekretnine i označena kao kat. čest. [katastarska čestica], površine 453 m2, k. o. [katastarska općina]. Naime, prije pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka tužiteljica je angažirala ovlaštenog geometra koji je na njen zahtjev izradio geodetski elaborat od 27. kolovoza 2020., koji je potvrđen od Državne geodetske uprave, a kojim elaboratom je zapravo htjela svoj dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] izdvojiti u posebnu nekretninu, i tako novoformiranu nekretninu kroz ispravni postupak upisati u zemljišnim knjigama suda na svoje ime, a ovo iz razloga što su na cijeloj nekretnini kao suvlasnici za idealne dijelove upisane parnične stranke, a što ne odgovara stvarnom stanju, budući je svaka od parničnih stranaka vlasnica posebnog i fizički odvojenog dijela nekretnine. Tako je tužena ad 2/ vlasnica posebnog dijela nekretnine koji je u katastarskim operatima označen kao kat. čest. [katastarska čestica], tužiteljica je vlasnica posebnog i fizički odijeljenog dijela nekretnine označene u katastarskim operatima kao kat. čest. [katastarska čestica], i to njenog zapadnog dijela, koji je od preostalog dijela ove nekretnine na terenu omeđen betonskim zidovima sagrađenim od strane prednika tužiteljice još 80-ih godina prošlog stoljeća, dok su tuženi ad 1/ i 3/ supružnici i vlasnici posebnog fizički odvojenog istočnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Inače, tužiteljica je svoju nekretninu stekla nasljeđivanjem od svoje majke ČCJ po Rješenju o nasljeđivanju od 27. lipnja 2008., time da je majka tužiteljice prethodno istu ovu nekretninu stekla darovanjem od svoje kćerke, a ujedno i sestre tužiteljice KC, a koja je prethodno dio ove nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti svog supruga VC, pri čemu su supružnici KC i ĐC prethodno utuženi dio nekretnine stekli po Kupoprodajnom ugovoru kojeg su u svojstvu kupca dana 7. lipnja 1980. sklopili sa prodavateljem LC. Prethodno je LC izvršio razvrgnuće suvlasničke zajednice sa svojom sestrom ZC i to Sudskom nagodbom postignutom pred Općinskim sudom u Dubrovniku 9. lipnja 1977. pod posl. br. R1-100/76.
1.1. Kako se tužiteljica što osobno, a što putem svojih pravnih prednika, nalazi u kvalificiranom posjedu utuženog dijela nekretnine dovoljno vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a u zemljišnim knjigama suda su kao suvlasnici cijele nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani tužiteljica i tužena ad 2/ za po 1/3 dijela te tuženi ad 1/ i 3/ za po 1/6 dijela, a tužiteljica ima pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama suda, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci, pri čemu je tužbeni zahtjev preciziran podneskom punomoćnika tužiteljice od 24. lipnja 2024., odnosno nakon što je izvršen uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, a na čiji nalaz i mišljenje parnične stranke nisu imale prigovora.
1.2. Tuženi ad 3/ u svom odgovoru na tužbu od 27. listopada 2023. u bitnom osporava postavljeni tužbeni zahtjev, iako iz njegovog odgovora na tužbu nije moguće utvrditi jasne i konkretne razloge za ovakvo osporavanje. Iz navoda ovog tuženika iznesenim tijekom postupka zapravo proizlazi kako on ne osporava da bi tužiteljica bila vlasnica zapadnog dijela nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim osporava da bi granica između njenog dijela nekretnine i istočnog dijela iste ove nekretnine koji je u vlasništvu njega i njegove supruge na terenu bila položena pravcem izgrađenog betonskog zida, a koji je na skici mjernika vještaka Tonija Farca iz mjeseca svibnja 2024. prikazan i omeđen točkama od 6 do 11, već smatra da je granica između njihovih nekretnina položena otprilike 1 m prema zapadu u odnosu na ovaj betonski zid, a iz kojeg razloga zapravo i osporava tužbu. Tuženi ad 1/ i 2/, iako uredno pozvani, nisu podnijeli pisani odgovor na tužbu, a isto tako nisu pristupili ni na pripremno ročište ni na ročište glavne rasprave, uz napomenu kako je tužena ad 2/ dijelom bila prisutna uviđaju na licu mjesta koji je uz sudjelovanje mjernika vještaka održan 28. svibnja 2024.
1.3. U ovakvim svojim navodima stranke su u bitnom ustrajale tijekom čitavog postupka, osim što punomoćnik tužiteljice na ročištu glavne rasprave održanom 18. veljače 2025. povukao tužbu u dijelu u kojem se tužba odnosi na dio kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Ovo povlačenje tužbe uslijedilo je nakon uviđaja na licu mjesta, i to iz razloga što je tijekom uviđaja utvrđeno da tužiteljica polaže vlasnička prava i na dio kat. čest. [katastarska čestica] koji u naravi predstavlja uređenu okućnicu, a uvidom u zemljišne knjige punomoćnik tužiteljice utvrdio je da su kao suvlasnici ove nekretnine u zemljišnim knjigama suda upisani tužena ad 2/ i treća osoba. Kako tužiteljska strana više nije imala procesnih mogućnosti proširiti tužbu i na treće osobe, pri čemu bi tužena ad 2/ i treće osobe u ovom dijelu bili nužni i jedinstveni suparničari, to je u ovom dijelu tužba povučena. Kako je ovo povlačenje tužbe uslijedilo prije nego što se tužena ad 2/ upustila u raspravljanje, to tužiteljska strana tužbu u ovom dijelu može povući i bez njenog pristanka, pa je temeljem odredbe čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), riješeno kao u točki I/ izreke ovog rješenja.
2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu od 23. travnja 2023., prijepisa PL 81 za k. o. [katastarska općina] od 24. svibnja 2023., skice izmjere iz 2019., Rješenja ovog suda od 25. travnja 2023. posl. br. Z-10312/2021, kopije katastarskog plana od 17. veljače 1981., Rješenja o izvedenom stanju od 8. lipnja 2015., Rješenja o ispravku rješenja o izvedenom stanju od 6. lipnja 2016., skicu izrađenu od strane UC od 12. rujna 2019., Kupoprodajni ugovor od 7. lipnja 1980. i Aneksa tog ugovora od 8. svibnja 1981., geodetskog elaborata kojeg je izradio dipl. ing. geod. AC od 27. kolovoza 2020., zk izvatka za kat. čest. [katastarska čestica] od 7. veljače 1996., Povijest promjena na katastarskim česticama od 27. rujna 2022., Rješenja o nasljeđivanju iza smrti ČCJ od 27. lipnja 2008. posl. br. O-87/08 UPP/OS-58/08, pregledan je cjelokupni spis ovog suda pod posl. br. Z-10312/21 (Z-5296/2023), održan je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, u svojstvu svjedoka saslušana je KC, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženog ad 3/. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem tuženika ad 1/ i 2/, a ovo iz razloga što su isti bili uredno pozvani na ročište predviđeno za saslušanje parničnih stranaka, a pozivu suda nisu se odazvali niti su opravdali svoj izostanak (čl. 265. st. 2. ZPP-a). Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev (u ne povučenom dijelu) osnovan.
2.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu vidljivo je da je u zemljišnim knjigama suda evidentirana isključivo nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], bez iskazane površine, a kao suvlasnici ove nekretnine u zemljišnim knjigama upisani su tužiteljica i tužena ad 2/ za po 1/3 dijela te tuženi ad 1/ i 3/ za po 1/6 dijela. Nasuprot navedenom upisu, a pregledom PL 81 za k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je u katastarskim operatima evidentirana nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] površine 849 m2 i nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] površine 424 m2, pri čemu su obje nekretnine evidentirane kao posjed CC pok. M. Tijekom postupka među strankama nije sporno da su nekretnine označene u katastarskim operatima kao kat. čest. [katastarska čestica], zapravo nastale od nekadašnje kat. čest. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina], te da je nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] u stvarnom vlasništvu i posjedu tužene ad 2/. Pregledom potvrde Područnog ureda za katastar Dubrovnik Ispostava Korčula od 27. rujna 2022., a koja u naravi predstavlja povijesni prikaz upisa posjeda, utvrđeno je da je temeljem klasiranja zemljišta, izvršenog 1957., nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] upisana u PL 93 u ukupnoj površini od 1273 m2, pri čemu je površina od 849 m2 označena kao voćnjak, a površina od 424 m2 označena kao pašnjak, sve kao posjed RC ud. Nika. Ovaj upis promijenjen je 1972. na način da je umjesto nje kao posjednik upisan LC pok. M. 1980. izvršeno je cijepanje kat. čest. [katastarska čestica] od koje su nastale kat. čest. [katastarska čestica], površine 849 m2 i kat. čest. [katastarska čestica], površine 424 m2, pri čemu su obje nekretnine ostale upisane u PL 93 kao posjed CC. 1997. izvršen je prijepis katastarskih podataka iz analognog u digitalni oblik čime je PL 93 sada dobio broj 81, te od tada pa do dana izdavanja ove potvrde nije evidentirana nikakva promjena upisa posjeda. U postupku nije sporno da nekretnina koja je predmetom ove tužbe u naravi predstavlja kuću sa uređenom okućnicom koja je smještena u mjestu [adresa], na adresi [adresa], te je u posjedu tužiteljice. Sa svoje južne strane ova nekretnina graniči sa javnom cestom u kojem dijelu je granica definirana izgrađenim betonskim zidom i ulaznom metalnom kapijom. Na zapadu ova nekretnina graniči sa kat. čest. [katastarska čestica], koja je nesporno u vlasništvu i posjedu tužene ad 2/, gdje je granica isto tako definirana betonskim zidom, time da otprilike prva 2 metra ovog zida pripadaju u vlasništvo susjednoj nekretnini, a od te točke pa prema sjeveru betonski zid je u suvlasništvu susjeda. Na svojoj sjevernoj strani utužena nekretnina u naravi predstavlja manje dvorište zajedno sa pristupnim vanjskim stepeništem za potkrovlje kuće, a za koji dio nekretnine je identifikacijom utvrđeno da predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojem dijelu je tužba povučena. Prema istoku utužena nekretnina je od susjedne nekretnine, dakle preostalog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odijeljena betonskim zidom koji je u cijelosti sagrađen na dijelu nekretnine koji pripada tužiteljici. Na svom sjevernom dijelu ovaj betonski zid je naknadno podignut u visinu, pri čemu je nadograđeni dio zida položen na ranije postojećom betonskom zidu. Među strankama nema niti spora o tome da je tužiteljica utuženi dio nekretnine naslijedila od svoje majke ČCJ, a kako to proizlazi i iz Rješenja o nasljeđivanju donesenog iza njene smrti od 27. lipnja 2008. posl. br. O-87/08 UPP/OS-58/08. Isto tako nema spora o tome da je majka tužiteljice prethodno ovu nekretninu stekla darovanjem od svoje kćerke KC, a koja je prethodno 1/2 dijela ove nekretnine stekla nasljeđivanjem od svog supruga ĐC, a preostali dio temeljem Kupoprodajnog ugovora kojeg su KC i ĐC kao kupci sklopili sa prodavateljem LC. Među strankama nema spora niti o tome da je LC bio stvarni vlasnik ove nekretnine. Pregledom Kupoprodajnog ugovora od 7. lipnja 1980. i Aneksa tog ugovora od 8. svibnja 1981. utvrđeno je kako je LC pravnim prednicima tužiteljice, dakle njenoj sestri i njenom pok. suprugu, prodao jednu građevinsku parcelu u mjestu [adresa], a koja je u samom ugovoru opisana kao dio nekadašnja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to baš centralni dio smješten između građevinske parcele koju je sestra prodavatelja TC već prodala i građevinske parcele koju je prodavatelj isto tako već prodao FC ud. J, a koja građevinska parcela ima površinu od 465 m2. Iz daljnjih odredbi ovog Kupoprodajnog ugovora proizlazi kako su stranke sporazumno ugovorile kupoprodajnu cijenu koja je prodavatelju isplaćena te da su kupci ušli u posjed kupljenog dijela nekretnine, pa ovaj sud nalazi kako je ovaj Kupoprodajni ugovor pravno valjan i izvršen u cijelosti. Iz Aneksa ovog kupoprodajnog ugovora od 8. svibnja 1981. proizlazi kako su stranke naknadno utvrdile da dio nekretnine kojeg su nesporno kupili prednici tužiteljice nema ugovorenu površinu od 465 m2, već da ima stvarnu površinu od 438 m2, a iz kojeg razloga se ovaj manjak površine kompenzira površinom od 27 m2 koja predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, iz spomenutog Kupoprodajnog ugovora i njegovog aneksa nesumnjivo proizlazi da su prednici tužiteljice od nekadašnjeg stvarnog vlasnika nekretnine kupili nekretninu površine najmanje 438 m2, dok je uviđajem na licu mjesta odnosno mjerničkim vještačenjem, utvrđeno da tužiteljica na terenu drži površinu od 423 m2 nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Posebno se napominje da parnične stranke nisu imale prigovora na pisani nalaz i mišljenje mjernika vještaka na kojem je između ostalog iskazana ova površina, a koji im je dostavljen na očitovanje dopisom suda od 11. lipnja 2024. Ovo se navodi iz razloga što je tijekom postupka, i to isključivo između tužiteljice i tuženika ad 3/, zapravo sporna granica između njihovih nekretnina, pa tako tužiteljica tvrdi da granica između njihovih nekretnina zapravo ide pravcem betonskog zida koji je izgrađen 80-ih godina prošlog stoljeća na njenom zemljištu i prikazan na skici mjernika vještaka iz mjeseca svibnja 2024. brojevima od 6 do 11, dok tuženik ad 3/ tvrdi da ovaj betonski zid ne predstavlja ogradni zid već samo podzid te da se granica između njihovih nekretnina nalazi otprilike jedan metar zapadnije od opisanog zida, pa bi prihvaćanjem postavljenog tužbenog zahtjeva ovaj tuženik i tužena ad 1/ zapravo bili oštećeni u površini svoje nekretnine. Upravo na okolnost utvrđenja ovih, među strankama spornih činjenica, odnosno posjeda utuženog dijela nekretnine uključujući opisani betonski zid, u postupku je saslušana predložena svjedokinja, te su na ove okolnosti saslušanje same parnične stranke.
2.2. Svjedokinja KC, a koja je ujedno i sestra tužiteljice, u svom iskazu prvo opisuje slijed stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane tužiteljice, a koji je zapravo nesporan, a u nastavku svog iskaza navodi kako su ona i suprug odmah nakon kupnje krenuli graditi ogradne zidove. Tako su prvo napravili zapadni ogradni zid, a otprilike u isto vrijeme napravljen je i sporni istočni ogradni zid, time što je ovaj zid građen isključivo na tada njihovoj nekretnini. Gradnja ovih zidova odvijala se većim dijelom tijekom ljeta, budući bi tada sa suprugom došla na odmor tijekom kojeg su postepeno uređivali svoju okućnicu. U tom periodu bi i na susjednim nekretninama bili prisutni njihovi vlasnici kojima gradnja zidova nije mogla ostati nepoznata, a koji nisu sprječavali ovakvu gradnju. Prema iskazu ove svjedokinje gradnja međašnih zidova započela je početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, dakle odmah nakon kupnje nekretnine, te su svi zidovi bili dovršeni najkasnije za dvije godine. Dakle iz iskaza ove svjedokinje proizlazi kako su ona kao kupac i njen sada pok. suprug stupili u posjed utuženog dijela nekretnine još početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed zasigurno obuhvaća i sporni istočni betonski zid budući je isti nesumnjivo izgrađen od strane njenog supruga ĐC, a kojem je fizički u gradnji pomagao i njegov brat H. Tužiteljica u svom iskazu u bitnom ponavlja navode iz tužbe u kojem opisuje svoj slijed stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a ujedno potvrđuje navode svjedokinje da su ogradni zidovi izgrađeni početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, da su ove zidove sagradili sada pok. ĐC uz pomoć svog brata J, kao i to da su svi susjedi znali da se zidovi grade, pa tako i tuženik ad 3/, a koji se ovoj gradnji nikada nije usprotivio niti je pokrenuo bilo kakav postupak radi zaštite svog eventualnog prava vlasništva. Tuženik ad 3/ u svom iskazu zapravo potvrđuje navode tužiteljice i saslušane svjedokinje, kako o načinu stjecanja prava vlasništva tako i o vremenu i izgradnji predmetnih zidova, međutim i dalje tvrdi da istočni zid tužiteljice ne predstavlja među na terenu, već da se radi o arulama (betonskim posudama) za cvijeće. Sud ovakve tvrdnje tuženika ad 3/ nije prihvatio, a ovo iz razloga što su iste nelogične, kao i iz razloga što iste ne odgovaraju stanju na terenu, budući je uviđajem na licu mjesta utvrđeno kako je ovaj betonski zid doista sagrađen kao granica između dijela nekretnine koji danas pripada tužiteljici i dijela nekretnine koji pripada tuženicima ad 1/ i 3/, pri čemu je potrebno još jednom naglasiti da tužiteljica na terenu u posjedu drži površinu od 423 m2, a da su njeni prednici temeljem Kupoprodajnog ugovora i njegova Aneksa stekli površinu od najmanje 438 m2. Ovo se navodi iz razloga što je iz iskaza samog tuženika vidljivo da je on bio upoznat sa gradnjom predmetnog zida, i to još od vremena početka njegove izgradnje, te da od tada pa do današnjeg dana nije pokrenuo bilo kakav postupak kojim bi zaštitio svoje pravo vlasništva, osim što je, barem prema ocjeni ovog suda, podnio potpuno neosnovan prigovor u ispravnom postupku kojeg je pokrenula tužiteljica pod posl. br. Z- 10312/2021 (Z-5296/2023).
3. Dakle, tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasništvo nad utuženim dijelom nekretnine stekla dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed je stupila nasljeđivanjem iza smrti svoje majke ČCJ, a koja je prethodno istu ove nekretninu stekla darovanjem od svoje kćerke KC, a koja je prethodno 1/2 dijela ove nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti svog supruga ĐC, a preostali dio po Kupoprodajnog ugovoru sklopljenom 7. lipnja 1980. Nadovezujući se na ovako utvrđeno činjenično stanje, za navesti je da je Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV) i to čl. 388 st. 1. propisano da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, odnosno prema propisima koji su bili na snazi do stupanja na snagu ZV-a. Do stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) treba razlikovati razdoblje od 1. rujna 1980., kada je stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL 6/80, 36/90 i NN 53/91, dalje ZOVO), a prije čije primjene se za stjecanje, promjenu i prestanak stvarnih prava primjenjuju pravna pravila OGZ-a, te razdoblje od 1. listopada 1991. kada je stupila na snagu Odluka o državno pravnom osamostaljenju Republike Hrvatske i kada je ZOVO preuzet u pravni sustav Republike Hrvatske i to Zakonom o preuzimanju ZOVO-a.
3.1. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina. Dovodeći u vezu ovako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje da su prednici tužiteljice, dakle KC i njen suprug VC, kvalificirano posjedovali utuženi dio nekretnine od 7. lipnja 1980., dakle, u vrijeme primjene pravnih pravila iz OGZ-a. Nakon smrti ĐC isključivi posjed preuzela je njegova udova KC, a koji posjed je prema njenom iskazu trajao negdje do 1991. kada je cijelu nekretninu darovala svojoj majci ČCJ. Nakon njene smrti, a temeljem Rješenja o nasljeđivanju od 27. lipnja 2008., utuženu nekretninu nastavila je samostalno posjedovati tužiteljica, uz napomenu kako je predmetna nekretnina uvrštena u ostavinsku masu kao 2/6 dijela kat. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve obzirom da zemljišna knjiga zapravo nije usklađena sa katastarskim operatom, pri čemu ni zemljišna knjiga ni katastarski operat zapravo nisu usklađeni sa stvarnim stanjem, a što daje aktivnu legitimaciju tužiteljici u ovom postupku. Pri tom je potrebno napomenuti da utuženi dio nekretnine nikada nije bio evidentiran kao posjed obitelji tužiteljice, međutim, sud nalazi da je tužiteljica, što osobno a što putem svojih pravnih prednika, posjedovala ovaj dio nekretnine, sve kako je to ranije obrazloženo, još od mjeseca lipnja 1980.
3.2. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva utuženog dijela nekretnine, a koji je preciznije opisana u izreci ove presude, i to dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme, a u koji posjed je tužiteljica stupila nasljeđivanjem od svoje majke koja je prethodno ovu nekretninu stekla darovanjem od svoje kćerke, a koja je prethodno istu nekretninu kupila sa svojim suprugom još 1980., u smislu čl. 28. ZOVO-a (koja dolazi do primjene kada se ima u vidu razdoblje posjedovanja od 1. rujna 1980. pa do dana stupanja na snagu ZV-a). Naime, prema čl. 159. st. 1. ZV-a (odnosno čl. 28. ZOVO-a) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tko stvar posjeduje kao da je njen vlasnik samostalan je posjednik. Prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema čl. 18. st. 1., 2. i 3. ZV-a posjed je zakonit, ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, istinit je ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, dok je posjed pošten, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Potrebno je napomenuti kako se poštenje posjeda presumira, a onaj koji tvrdi suprotno, odnosno da je posjed nepošten dužan je to dokazati. Sve kada bi prednica tužiteljice, dakle njena majka ili prethodno njeni prednici, dakle kći i zet, bili nepošteni posjednici, u trenutku otvaranja nasljedstva iza smrti MCJ, onaj koji je preuzeo posjed smatra se poštenim posjednikom, osim u slučaju da se dokaže suprotno. Iz navedenog nedvojbeno slijedi da je tužiteljica stekla vlasništvo utuženog dijela nekretnina dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe čl. 159. i 160. ZV-a, odnosno odredbe ZOVO-a, kada se u vidu ima posjed do dana primjene ZV-a, pa je stoga upis prava vlasništva tuženih na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama irelevantan, budući da je njeno pravo vlasništva na ovom dijelu nekretnine prestalo i to temeljem odredbi samog zakona. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev, pa je i odlučeno kao u izreci ove presude.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tuženi ad 3/ HC, a koji je jedini osporio tužbu pri čemu je tužiteljica već u tužbi istakla da će parnični trošak tražiti samo od tuženika koji se usprotivi tužbi, dužan naknaditi tužiteljici troškove ove parnice koji se sastoje od izdataka tužiteljice za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav tužbe od 25. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 €, a sve temeljem zatraženog troška i naznačene vrijednosti spora te Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), za zastupanje tužiteljice na ročištima održanim 17. siječnja 2024., 28. svibnja 2024.(uviđaj) i 18. veljače 2025., svako ročište po 200,00 €, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, za sastav obrazloženog podneska od 24. lipnja 2024. iznos od 200,00 €, temeljem Tbr. 8. točka 1. Tarife, dakle u iznosu od 1.000,00 €. Na ovaj iznos punomoćnik odvjetnik je temeljem Tbr. 46. Tarife ovlašten obračunati i pripadajući PDV, koji u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 250,00 €, a što sada čini troškove tužiteljice u iznosu od 1.250,00 €. Osim ovoga tužiteljici je priznat i zatraženi trošak provedbe dokaza uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka u iznosu od 510,58 € te pristojbe za tužbu i presudu od daljnjih 79,64 €, što dakle čini troškove tužiteljice u ukupnom iznosu od 1.840,22 €. U preostalom dijelu, dakle u iznosu od 289,42 € zahtjev za naknadu parničnih troškova tužiteljice trebalo je odbiti i to iz slijedećeg razloga. U svom troškovniku kojeg je predao na ročištu neposredno pred zaključenje glavne rasprave punomoćnik tužiteljice zatražio je da se naknadi trošak za provođenje uviđaja na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka u iznosu od 800,00 €, koji mu ne pripada, već mu pripada u dosuđenom iznosu od 510,58 €, koji predstavlja stvarni trošak ove radnje, dok je ostatak uplaćenog predujma u iznosu od 289,42 € vraćen tužiteljici rješenjem računovodstva ovog suda od 19. prosinca 2024. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužiteljice valjalo je dijelom prihvatiti a dijelom odbiti, pa je i riješeno kao u točki II/ izreke ove presude.
U Korčuli, 2. travnja 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
