REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] I 5
Poslovni broj: Us I-506/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Jakoplić, u upravnom sporu tužitelja IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, OIB: 03377753055, radi obnove postupka naknade za oduzetu imovinu, 2. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/23- 01/161, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 31. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-942-05/21-01/29, URBROJ: 2170-03-0/3-23-9 od 14. ožujka 2023. odbačen je kao nepravovremen prijedlog ovdje tužitelja za obnovu postupka povrata oduzete imovine u k. o. [katastarska općina]-Sušak, okončanog djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/04-01/43, URBROJ: 2170-04-02- 11-26 od 24. svibnja 2011., koje je postalo pravomoćno 13. svibnja 2014.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik osporenim rješenjem KLASA: UP/II-942-01/23-01/161, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od
31. siječnja 2024. odbio kao neosnovanu.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u bitnome navodi da su upravna tijela propustila imati u vidu odredbu članka 123. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, koja propisuje pravo na neograničeno predlaganje obnove postupka ukoliko je ispunjen neki od uvjeta iz odredbe članka 123. stavka 2. točke 1., 2. ili 3. Zakona o općem upravnom postupku, a temeljem kojeg članka je tužitelj također podnio predmetni prijedlog za obnovu postupka. Navodi da je u upravnom postupku pogrešno primijenjena odredba članka 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u smislu postojanja kontradiktornosti u vezi osude za počinjenje kaznenog djela pok. JO i s tim u svezi ocjene da bi se radilo o osudi na temelju zlouporabe ili političke moći u razdoblju od 15. svibnja 1945. do 25. lipnja 1945. jer da se u dopisu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 12. ožujka 2004. isto tijelo referiralo na presudu od dana 24. travnja 1945., koje razdoblje nije obuhvaćeno odredbom članka 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Dodaje da navedeno indirektno upućuje na eventualne lažne isprave u spisu predmeta, zbog čega da je ispunjen preduvjet iz članka 123. stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje navodi da je u postupku za IOS moralo biti utvrđeno da je hrvatska državljanka jer da je upravno tijelo tijekom postupka primilo saznanja da nije nikada otpuštena iz hrvatskog državljanstva, a temeljem rođenja joj nesporno pripada pravo na državljanstvo. S tim u svezi navodi da je ona bila hrvatska državljanka na dan donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pa da za nju vrijedi prekluzivni rok iz odredbe članka 65. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Stoga da se postavlja pitanje na koji je način i temeljem koje isprave (možebitno lažne isprave) utvrđeno njeno državljanstvo kao strano državljanstvo, zbog čega smatra da je ispunjen uvjet iz navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, navodi da je kao razlog podnošenja predmetnog prijedloga tužitelj opisao i propuste u vezi s dokazivanjem plaćanja revaloriziranog dugovanja u korist proračuna Republike Hrvatske te se s tim u svezi poziva na mjerodavne odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i Naputka o načinu i postupku revalorizacije iznosa duga i rokovima uplate dugovanja u korist proračuna Republike Hrvatske, kojima je propisan rok uplate. S tim u svezi ističe i da je dokazivanje navodnog nepostojanja dugovanja s osnove uknjižbe založnog prava utemeljeno na nevjerodostojnoj ispravi odnosno očitovanju nenadležne Hrvatske narodne banke. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovoga spora i upravnog postupka pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu pridružuje navodima iz odgovora tuženika na tužbu te detaljnom obrazloženju danom u osporenom rješenju. Ističe da razlozi na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev za obnovu predmetnog pravomoćno okončanog postupka nisu zakonski razlozi za primjenu navedenog pravnog instituta, već eventualno razlozi za ulaganje redovnog pravnog lijeka, žalbe. Vezano za navode koji se odnose na lažne isprave, navodi da tužitelj samo paušalno obrazlaže zašto smatra da bi se "eventualno" moglo raditi o lažnoj ispravi te ničim navedeno ne dokazuje niti na navedenu okolnost dostavlja uz tužbu dokaze. Slijedom svega navedenog, predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
6. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužitelj 6. srpnja 2021. podnio prvostupanjskom tijelu prijedlog za obnovu postupka okončanog rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-05/04-01/43, URBROJ: 2170-04-02-11-26 od 24. svibnja 2011. Nije sporno da je potonje navedeno prvostupanjsko rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti 13. svibnja 2014. niti da je tužitelj prijedlog za obnovu postupka podnio na temelju odredbe članka 123. Zakona o općem upravnom postupku, već je sporno je li o prijedlogu tužitelja odlučeno pravilnom primjenom odredbe članka 123. Zakona o općem upravnom postupku.
7. Budući da pravno relevantne činjenice među strankama nisu sporne, a stranke nisu u tužbi i odgovoru na tužbu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je na temelju odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
9. Na temelju razmatranja svih spornih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Sukladno odredbi članka 123. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja:
1. ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela,
2. ako se rješenje temelji na presudi donesenoj u sudskom postupku, a ta je presuda pravomoćno ukinuta,
3. ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
11. U prvom redu valja ukazati tužitelju da iz citirane odredbe Zakona o općem upravnom postupku slijedi da se radi o izvanrednom pravnom lijeku protiv konačnih odluka odnosno rješenja protiv kojih se ne može izjaviti žalba. Izvanredni pravni lijek obnove upravnog postupka može se dozvoliti iz taksativno navedenih razloga u citiranoj odredbi članka 123. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku pa stoga eventualno pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i pogrešna primjena materijalnog prava, ne mogu biti razlog za obnovu upravnog postupka.
12. Nadalje, iz navoda tužbe slijedi da je tužitelj obnovu predmetnog upravnog postupka predlagao i na temelju citirane odredbe članka 123. stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku smatrajući da činjenična osnova u spisu predmeta upravnog postupka daje podlogu za utvrđenje da je prvostupanjsko rješenje od 24. svibnja 2011. doneseno na temelju lažne isprave, zbog čega su ispunjeni uvjeti za obnovu upravnog postupka.
13. Međutim, da bi se mogla dozvoliti obnova upravnog postupka temeljem citirane zakonske odredbe, lažnost isprave treba utvrditi pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku, kojom bi bilo utvrđeno ispunjenje pretpostavke iz odredbe članka 123. stavka 2. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku. Pritom se ističe da nije lažna isprava svaka isprava u kojoj su eventualno navedeni netočni podaci, već je to samo ona isprava koja je posljedica kaznenog djela ovlaštene osobe, koja je takvu ispravu izdala (sačinila) u namjeri da se uporabi kao istinita, a što treba utvrditi u kaznenom postupku. Ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2663/21-2 od 16. srpnja 2021.
14. Budući da u konkretnom slučaju lažnost isprava, na koju tužitelj upire, nije utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom donesenom u kaznenom postupku, to nije ostvaren razlog za obnovu upravnog postupka propisan citiranom odredbom članka 123. stavkom 2. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku. Stoga su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.
15. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga valjalo na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 2. travnja 2025.
Sudac
Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Borisu Šolaji, Ante Starčevića 5, Rijeka,
- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb,
- zainteresiranoj osobi Županijskom državnom odvjetništvu, Erazma Barčića 5, Rijeka
