REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-1024/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po Jeleni Demetrović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 4. ožujka2025., u nazočnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja Krešimira Bogdana, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Vjekoslave Herceg, odvjetnice, 2. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju AC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati iznos od 758,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

- 8,07 EUR s kamatom od 4.prosinca 2007.g. pa do isplate

- 7,97 EUR s kamatom od 1.siječnja 2008.g. pa do isplate

- 8,07 EUR s kamatom od 5.veljače 2008.g. pa do isplate

- 8,03 EUR s kamatom od 1.ožujka 2008.g. pa do isplate

- 8,08 EUR s kamatom od 1.travnja 2008.g. pa do isplate

- 7,80 EUR s kamatom od 1.svibnja 2008.g. pa do isplate

- 11,80 EUR s kamatom od 1.lipnja 2008.g. pa do isplate

- 11,82 EUR s kamatom od 1.srpnja 2008.g. pa do isplate

- 11,48 EUR s kamatom od 1.kolovoza 2008.g. pa do isplate

- 11,36 EUR s kamatom od 1.rujna 2008.g. pa do isplate

- 11,40 EUR s kamatom od 2.listopada 2008.g. pa do isplate

- 12,13 EUR s kamatom od 1.studenog 2008.g. pa do isplate

- 11,39 EUR s kamatom od 2.prosinca 2008.g. pa do isplate

- 12,01 EUR s kamatom od 1.siječnja 2009.g. pa do isplate

- 11,97 EUR s kamatom od 3.veljače 2009.g. pa do isplate

- 11,87 EUR s kamatom od 1.ožujka 2009.g. pa do isplate

- 18,85 EUR s kamatom od 1.travnja 2009.g. pa do isplate

- 18,58 EUR s kamatom od 6.svibnja 2009.g. pa do isplate

- 18,06 EUR s kamatom od 2.lipnja 2009.g. pa do isplate

- 17,57 EUR s kamatom od 1.srpnja 2009.g. pa do isplate

- 17,39 EUR s kamatom od 1.kolovoza 2009.g. pa do isplate

- 17,33 EUR s kamatom od 2.rujna 2009.g. pa do isplate

- 16,99 EUR s kamatom od 1.listopada 2009.g. pa do isplate

- 16,61 EUR s kamatom od 1.studenog 2009.g. pa do isplate

- 16,58 EUR s kamatom od 3.prosinca 2009.g. pa do isplate

- 16,50 EUR s kamatom od 8.siječnja 2010.g. pa do isplate

- 16,40 EUR s kamatom od 4.veljače 2010.g. pa do isplate

- 16,14 EUR s kamatom od 2.ožujka 2010.g. pa do isplate

- 16,31 EUR s kamatom od 31.travnja 2010.g. pa do isplate

- 15,88 EUR s kamatom od 5.svibnja 2010.g. pa do isplate

- 15,72 EUR s kamatom od 21.lipnja 2010.g. pa do isplate

- 16,37 EUR s kamatom od 1.srpnja 2010.g. pa do isplate

- 15,85 EUR s kamatom od 3.kolovoza 2010.g. pa do isplate

- 16,27 EUR s kamatom od 4.rujna 2010.g. pa do isplate

- 15,41 EUR s kamatom od 5. listopada 2010.g. pa do isplate

- 14,83 EUR s kamatom od 5.studenog 2010.g. pa do isplate

- 15,29 EUR s kamatom od 4.prosinca 2010.g. pa do isplate

- 15,75 EUR s kamatom od 1.siječnja 2011.g. pa do isplate

- 14,92 EUR s kamatom od 2.veljače 2011.g. pa do isplate

- 14,63 EUR s kamatom od 1.ožujka 2011.g. pa do isplate

- 13,98 EUR s kamatom od 2.travnja 2011.g. pa do isplate

- 13,69 EUR s kamatom od 3.svibnja 2011.g. pa do isplate

- 14,29 EUR s kamatom od 1.lipnja 2011.g. pa do isplate

- 13,97 EUR s kamatom od 1.srpnja 2011.g. pa do isplate

- 13,02 EUR s kamatom od 2.kolovoza 2011.g. pa do isplate

- 12,26 EUR s kamatom od 1.rujna 2011.g. pa do isplate

- 11,51 EUR s kamatom od 2.listopada 2011.g. pa do isplate

- 7,74 EUR s kamatom od 1.studenog 2011.g. pa do isplate

- 7,45 EUR s kamatom od 1.prosinca 2011.g. pa do isplate

- 7,28 EUR s kamatom od 1.siječnja 2012.g. pa do isplate

- 7,09 EUR s kamatom od 1.veljače 2012.g. pa do isplate

- 6,81 EUR s kamatom od 1.ožujka 2012.g. pa do isplate

- 6,46 EUR s kamatom od 3.travnja 2012.g. pa do isplate

- 6,18 EUR s kamatom od 3.svibnja 2012.g. pa do isplate

- 5,92 EUR s kamatom od 1.lipnja 2012.g. pa do isplate

- 5,58 EUR s kamatom od 1.srpnja 2012.g. pa do isplate

- 5,28 EUR s kamatom od 2.kolovoza 2012.g. pa do isplate

- 4,95 EUR s kamatom od 4.rujna 2012.g. pa do isplate

- 4,59 EUR s kamatom od 1.listopada 2012.g. pa do isplate

- 4,34 EUR s kamatom od 1.studenog 2012.g. pa do isplate

- 4,03 EUR s kamatom od 4.prosinca 2012.g. pa do isplate

- 3,71 EUR s kamatom od 4.siječnja 2013.g. pa do isplate

- 3,30 EUR s kamatom od 1.veljače 2013.g. pa do isplate

- 3,05 EUR s kamatom od 1.ožujka 2013.g. pa do isplate

- 2,73 EUR s kamatom od 3.travnja 2013.g. pa do isplate

- 2,37 EUR s kamatom od 1.svibnja 2013.g. pa do isplate

- 2,00 EUR s kamatom od 1.lipnja 2013.g. pa do isplate

- 1,67 EUR s kamatom od 1.srpnja 2013.g. pa do isplate

- 1,35 EUR s kamatom od 1.kolovoza 2013.g. pa do isplate

- 1,03 EUR s kamatom od 3.rujna 2013.g. pa do isplate

- 0,70 EUR s kamatom od 1.listopada 2013.g. pa do isplate

- 0,35 EUR s kamatom od 1.studenog 2013.g. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju AC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] nanadi parnične troškove u iznosu od 1.337,50 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 187,50 eura kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi isplate stečenog bez osnova temeljem ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

1.1. U tužbi navodi da je s tuženikom 10. listopada 2006. sklopio Ugovor o kreditu 918-50-3717532 kojim mu je odobren kredi u iznosu od 18.776,62 CHF za kupnju vozila marke Opel, sa kamatnom stopom od 5,20% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, na rok od 84 mjeseca i obvezom otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja i visinom anuiteta od 267,16 CHF.

1.2. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i na presudu VTS-a Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u kojima je utvrđeno da je tuženik u periodu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Zbog navedenog, tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka obveže tuženika na isplatu temeljem ugovorene ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosa od 5.712,10 kn.

2. Tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog Suda u [adresa] navodeći da su ugovorne, ovdje parnične strane, odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora, tj. tuženika. Smatra da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu i slijedom predlaže prije provođenja pripremnog ročišta donijeti rješenje u svezi istaknutog prigovora.

2.2. U svezi navoda tužbe osporava tužbeni zahtjev tužitelja koji se zasniva na presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. Navodi da se u postupku kolektivne zaštite prava, pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu, te da u navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača i nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljevog Ugovora o kreditu nepoštene.

2.3. Tvrdi da je tuženik prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog ugovora postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika.

2.4. U svezi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik navodi da je promjena kamatne stope posljedica objektivnih tržišnih okolnosti te u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza da se u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktni parametri i metode izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate. Međutim da je tuženik i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama i Zakonom o potrošačkom kreditiranju, koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje Odluke mijenja kamatne stope kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Tuženi navodi da je prilikom formiranja i promjene kamatnih stopa uzimao u obzir promjene tržišnih faktora. Sklapajući Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj je unaprijed dao suglasnost da se kamatna stopa tijekom otplate kredita promijeni pa je stoga trebao očekivati da će se kamatna stopa u određenom trenutku promijeniti. Navodi da obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom.

2.5. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtijeva i ističe prigovor zastare. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije te potražuje troškove postupka.

3. Rješenjem, poslovni broj P-1024/2019-5 od 12. siječnja 2021., Općinski sud u Slavonskom Brodu se oglasio mjesno nenadležnim za suđenje u ovoj pravnoj stvari. Povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Splitu svojom odlukom poslovni broj Gž- 447/2021 od 25. ožujka 2021. uvažio je žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti kao neosnovan.

4. U nastavku postupka parnične strane su u bitnome ostale kod svojih navoda.

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 918-50-3717532 od 10. listopada 2006. temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 18.776,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važećem na dan korištenja kredita. Nije sporno da je ugovor sklopljen na vrijeme od 84 mjeseca s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje. Također, tuženik nije sporio činjenicu da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

6. Sporno je da li je u Ugovor o kreditu inkorporirana odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, a time i ništetna, ima li sada tužitelj pravo na isplatu na ime stečenog bez osnove. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja, da li tužitelj ima status potrošača. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. U dokaznom postupku, izvršen je uvid i pročitan Ugovor o kreditu broj 918-50- 3717532 od 10. listopada 2006. (list 8-12 spisa), uvid u otplatni plan (list 21-25 spisa), uvid u prijepis knjigovodstvene kartice na dan 21.8.2018. (list 13-20 spisa), uvid u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 918-50-3717532 (list 26 spisa), te u nalaz i mišljenje vještaka Filipa Tolić od 25.9.2024. (str. 104-116 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa] i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

8. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka a tužitelj je prihvatio nalaz vještak u cijelosti i u skladu s nalazom postavio specificirani tužbeni zahtjev.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz Ugovora o kreditu 918-50-3717532 od 10. listopada 2006. (list 8-12 spisa) utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu za kupovinu novih vozila marke OPEL (čl. 6.) u iznosu od 18.776,62 CHF obračunato prema srednjem tečaju Banke na dan korištenja kredita (čl. 1.), promjenjivom kamatnom stopom (čl. 2.) i rokom otplate od 84 mjeseca (čl. 4.).

11. Saslušan pred sudom tužitelj je iskazao da je s tuženikom zaključio ugovor o kreditu 2006. kada je imao namjeru kupiti vozilo marke Opel u tadašnjoj auto kući Dankić i kada im je rekao da bi vozilo kupio na kredit, da su da oni uputili u RBA sa kojom su imali poslovnu suradnju a on je u to vrijeme svoj privatni račun imao u Addiko banci. Kada je došao u banku oni su mu ponudili kredit vezan uz CHF kao najpovoljniji i nisu mu nudili nikakvi drugi krediti jer mu je bilo rečeno da je taj kredit najpovoljniji uvažavajući njegova primanja. Znao je da ugovara kredit vezan uz CHF, ali nije znao što to znači, odnosno nitko ga nije upozorio zbog čega bi eventualno moglo doći do promjene tečaja CHF i svih posljedica vezanih uz to. O valuti CHF nije ništa znao ali je bio siguran da mu banka nudi najbolji kredit za njega. Nije se mogao sjetiti da je tada znao da ugovara promjenjivu kamatnu stopu jer o njoj nije bilo nikakvog govora. Ugovor je pročitao i on mu je tada odgovarao, odnosno odgovarao mu je iznos kredita, rok otplate i visina rate, a o svemu drugome nisu niti razgovarali, niti ga je itko upozorio na rizike sklapanja takvog ugovora. Istakao je da je vozilo kupio za svoje osobne potrebe, da je u to vrijeme bio zaposlen u Đuri Đaković kao alatničar i vozilom se služio radi odlazaka i dolazaka s posla. Nikada na sebi nije imao nikakav obrt, niti udjele u trgovačkom društvu. Kredit je u cijelosti otplatio uplatama na šalteru banke. U početku mu je rata iznosila oko 800,00 kn, a naknadno porasla na 1.800,00 kn. Nije se išao raspitati u banku već je sve doznavao putem medija i uredno plaćao svoje dugovanje.

12. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz tužitelja istinitim u dijelu u kojem iskazuje da mu je kredit vezan uz valutu CHF prezentiran kao najpovoljniji za njega i njegova primanja, kao i da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora. Nadalje, njegov je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu, prijepisu knjigovodstvene kartice, iz koje je utvrđeno da je tužitelju tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla.

13. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu i iskaza tužitelja, utvrđeno je da je kredit realizirao s namjenom kupovine motornog vozila za osobne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužitelj bio u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužitelja, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s valutnom klauzulom CHF i promjenjivom kamatnom stopom. Tuženik na ove okolnosti nije preložio niti jedan dokaz koji bi se cijenio u ovom postupku kao bitan za donošene odluke drugačije od one na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje, utvrđenja iz postupka po kolektivnoj tužbi udruge Potrošač. Nije dokazao da bi na valjani način objasnio tužitelju o čemu će ovisiti promjena kamatne stope, kao niti da ga je upoznao na rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom.

15. Prema mišljenju suda, tužitelj se vezano za utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, osnovano poziva na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženik, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope mijenjana jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljicom, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

16. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje, promjenjiva. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužiteljice da joj isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora a niti prilikom svake promjene kamatne stope. Posebno se ističe da niti tuženik nije pokušao dokazati da je u konkretnoj situaciji postupio drugačije od situacije koja je činjenično bila temeljem za pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezana uz ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva da bi isključivala ocjenu poštenosti.

17. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c ZPP-a vezan, i na koje se tužitelj osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužitelja utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

18. Odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj kao potrošač nije dobio mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 5,20% porasla do 7,75% (str. 26 spisa). Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužitelja kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03).

19. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužitelj kao potrošač bio u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Tužitelj je tada bio po zanimanju alatničar, sada umirovljenik, i nema financijskih znanja kao tuženik, niti je mogao sa njime ravnopravno razgovarati.

20. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. tog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. tog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Na okolnosti visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je tužitelj uslijed promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu više platio iznos od 758,16 eura.

22. Nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i podneskom od 5. prosinca 2024. specificirao tužbeni zahtjev u kondemnatornom dijeli u skladu s nalazom na način da je postavio traženje isplate iznosa od 758,16 eura.

23. Tuženik je u podnesku od 23. prosinca 2024. osporio nalaz vještaka navodima iznesenim u odgovoru na tužbu i dotadašnjem postupku koje je sud cijenio neosnovanim kakao je to prethodno i obrazloženo.

24. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno odluci druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. iste odredbe, određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema st. 3. obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

25. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO), da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

26. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

27. U provedenom postupku dokazano je da je tuženik temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi primio novčane iznose od tužitelja u visini kako je to obračunato nalazom i mišljenjem vještaka. Dokazano je i da je tuženik nesavjesni stjecatelj zbog čega je u obvezi na neosnovano stečene iznose platiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu počev od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa, sve do isplate.

28. Radi navedenog sud je primjenom čl. 1111. u vezi s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev i odlučio kao pod I. izreke presude.

29. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.

30. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima).

31. Vezano uz kondemnatorni zahtjev za isplatom iznosa stečenog bez osnove na ime promjenjive kamatne stope, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 13. lipnja 2014. godine donesena pravomoćna presuda Pž-7129/13, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

32. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

33. Kako je tužba podnesena 12. lipnja 2019. to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se za valutnu klauzulu računa počev od 14. lipnja 2018. a za kamatnu stopu od 13. lipnja 2014.

34. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev i sud mu je dodijelio pravo na naknadu nužnih i potrebnih troškova.

35. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 1.525,00 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (758,16 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 150,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištu 12.6.2024. i 4.3.2025. za svako 150,00 eura ili ukupno 300,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 9/3 Tarife), trošak sastava podnesaka od 25.12.2024. u iznosu od 150,00 eura i trošak žalbe na rješenje u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 10/4 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 750,00 eura skupa s pridodanim PDV-om, ukupno 937,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak naknade za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.337,50 eura.

36. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod II. izreke presude.

38. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za poduzete radnje sastava podnesaka od 12.7.2019. (dostava dokaza o plaćenoj pristojbi), 11.1.2022. (požurnica) i 25.7.2024. (dostava dokaza o plaćenom predujmu) u iznosu od ukupno 150,00 eura s pripadajućim PDV-om ukupno 187,50 eura, koje radnje nisu bila nužna za donošenje odluke o glavnoj stvari.

39. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III. izreke presude.

Slavonski Brod, 2. travnja 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Jelena Demetović, Slavonski Brod,

2. OD Glamuzina i Grošeta, Zagreb.