REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-122/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Maržić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, kojeg zastupa punomoćnik Damir Ježić, odvjetnik u Zagrebu, radi brisanja pogrešnog upisa, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1084/2024 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1084/2024 od 11. studenog 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1084/2024 od 11. studenog 2024. ispravljen je pogrešan upis prava vlasništva u korist tuženika na nekretninama označenim kao zk.č.br. 5225/12 k. o. [katastarska općina], oznaka zemljišta stambena zgrada br. 12, Trg Francuske republike, ukupne površine 202 m2, upisanim kao etaža E-1, koja u naravi predstavlja poslovni prostor u podrumu, površine 29,47 m2 i posebnom dijelu upisanom kao etaža E-2, koja u naravi predstavlja poslovni prostor u podrumu, površine 35,53 m2, oba neodvojivo povezana sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, proveden temeljem rješenja zemljšnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-36075/11 od 11. srpnja 2018. i rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-12456/2019 od 21. lipnja 2021., na način da se nalaže brisanje upisa prava vlasništva tuženika uz istodobni upis prava vlasništva na navedenim nekretninama (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 EUR sa zateznim kamatama od 11. studenog 2024. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose.

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ovome sudu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 1.141,25 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Presuda je ispitana na temelju odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za ispravak upisa prava vlasništva u korist tuženika na predmetnim nekretninama provedenog na temelju rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu te upis njega kao vlasnika predmetnih nekretnina.

7. Prvostupanjski sud je na temelju uvida u zemljišne knjige utvrdio da je predmetna nekretnina sagrađena na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana kao općenarodna imovina s zabilježenim organom upravljanja u korist „Šavrić“ Radne organizacije za proizvodnju i promet namještajem i drvnim proizvodima N.SOL.O.OOUR, Jukićeva br. 24, Zagreb. Nadalje je uvidom u potvrdu Centra za restrukturiranje i prodaju od 25. svibnja 2021. utvrdio da predmetni poslovni prostori nisu promijenjeni ni uključeni u vrijednost temeljnog kapitala u postupku pretvorbe tog društvenog poduzeća.

8. Uzevši u obzir da je rješenjem Narodnog odbora općine Črnomerec izdana građevinska dozvola broj 8602-III-1957 od 25. travnja 1957. na zahtjev investitora prednika Grada Zagreba-Stambene uprave Črnomerec, u svrhu izgradnje stambene zgrade na adresi [adresa] te nakon toga dozvola za uporabu broj 054-14406/4-1959 od 2. prosinca 1959., prvostupanjski sud izražava shvaćanje da građevinska dozvola ne predstavlja ispravu na temelju koje se može dopustiti zemljišnoknjižni upis. To iz razloga jer iz nje nije vidljiv pravni temelj stjecanja knjižnog prava, dok ne postoji druga odgovarajuća isprava o pravnom poslu kojem je cilj bio prijenos prava vlasništva predmetne nekretnine.

9. Nadalje je zaključio da u vrijeme izgradnje predmetne nekretnine nije bilo moguće steći pravo vlasništva građenjem u uvjetima pravnih pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika („Justizgesetzsammlung“ br. 1/11; dalje: OGZ), odnosno i poslije odredbama članka 24. -26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 1. rujna 1982. (dalje: ZOVO) jer se odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu nisu primjenjivale. Zaključio je da se s obzirom na izgradnju objekta na spornoj nekretnini na stjecanje prava vlasništva primjenjuju odredbe ZOVO-a te da nijedna od njegovih odredbi nije predviđala mogućnost stjecanja vlasništva nekretnine građenjem na društvenom zemljištu.

10. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim pozivanje tuženika na odredbu članka 368. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9010, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) jer pravni prednici tuženika dobivanjem građevinske dozvole i izgradnjom nisu postali vlasnici zgrade zbog čega se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretnini, čestici zemlje i objektu koji je na njoj izgrađen.

11. Budući da predmetna nekretnina na kojoj je postojalo pravo upravljanja društvenog poduzeća nije unesena u njegov društveni kapital, odnosno u temeljni kapital trgovačkog društva na temelju Zakona o privatizaciji te je na temelju odredbe članka 53. stavka 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom postala imovinom Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 56. stavka 4. Zakona o upravljanju državnom imovinom i odredbe članka 362. stavka ZV-a te odredbe članka 205. Zakona o zemljišnim knjigama ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

12. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je presuda neobrazložena te da nije pravilna i zakonita. Ukazuje da je isticao kako je pravo vlasništva spornih poslovnih prostora stekao građenjem te da je prema odredbi članka 388. stavka 2. ZV-a trebalo primijeniti odredbe OGZ-a. Nadalje navodi da prvostupanjski sud nije ni utvrdio kada je predmetna zgrada izgrađena te da ignorira odlučnu činjenicu da je zgrada izgrađena 1957. slijedom čega je pogrešno primijenio odredbe ZOVO-a. Ističe da je predmetna zgrada izgrađena za vrijeme važenja OGZ-a, dakle prije nego što je ZOVO stupio na snagu. Stoga ukazuje da je prema odredbama OGZ-a moguće stjecanje prava vlasništva građenjem na nekretnini koja se nalazi u režimu društvenog vlasništva. Navodi da je opisanim postupanjem prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Ukazuje na recentnu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni brojevi Revx 804/2018, Rev-385/10-2, Rev-172/08-2 i Rev-1735/2015

13. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik upisan kao vlasnik nekretnina na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZV-a kojom odredbom je propisano da ako je do stupanja na snagu tog Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu tog Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, da će vlasnik te zgrade steći pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade. Isto tako nije sporno da u zemljišnim knjigama nije bilo upisano pravo raspolaganja, korištenja ili upravljanja u korist pravnog prednika tuženika.

14. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka tvrdio da njegovo pravo vlasništva proizlazi iz građevinske dozvole od 25. travnja 1957. i dozvole za upotrebu od 2. prosinca 1959. Budući da je prvostupanjski sud, kao što je naprijed navedeno, te navode ocijenio neosnovanim, žalitelj u žalbi osporava utvrđenje i ocjenu prvostupanjskog suda da okolnost što je izdana građevinska dozvola predniku tuženika ne znači da je time dokazao da je tuženik imao pravo korištenja tih nekretnina te utvrđenje suda da se na nekretnini u društvenom vlasništvu nije moglo steći pravo vlasništva građenjem jer to nije bilo propisano ni OGZ-om, niti ZOVO-om.

15. Po ocjeni ovog suda pogrešan je pravni pristup prvostupanjskog suda da prednik tuženika nije na temelju građevinske dozvole mogao steći pravo korištenja te da se na nekretnini u vrijeme 1957. godine i nadalje nije moglo steći pravo vlasništva.

16. Pri tome se ukazuje da Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III/3214/2005 izražava stav da kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva da nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem, bilo sukladno pravnom pravilu 418. Općeg građanskog zakonika, bilo sukladno odredbi članka 24. do 26. ZOVO-a ovisno o vremenu građenja, a što je u konkretnom slučaju 1957. godina, kada je bio u primjeni OGZ.

17. O istom pitanju (u svezi primjene paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika, prema kojemu je pošteni graditelj mogao steći vlasništvo na zemlji i zgradi samo u slučaju kada je vlasnik zemlje bio nepošten, dakle, i ako je znao za građenje pa ga nije odmah zabranio - pri čemu je graditelj morao vlasniku naknaditi uobičajenu tržišnu cijenu zemljišta) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka izrazio shvaćanje sukladno navedenoj Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske. Tako i u odlukama na koje se i tuženik poziva u žalbi: poslovni broj Rev-385/10-2 od 26. listopada 2010., prema kojoj: „...i kada je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva nije bilo prepreke stjecati pravo vlasništva građenjem...sukladno pravnom pravilu 418. OGZ-a...“, te poslovni broj Rev 172/08-2 od 15. siječnja 2013., prema kojoj: „...Obzirom na vrijeme izgradnje spornog objekta (1957. na dalje) na sporni odnos - stjecanje prava (su)vlasništva građenjem, u skladu s odredbom članka 388. stavka 2. ZVDSP-a, ima se primijeniti pravno pravilo iz paragrafa 418. bivšeg Općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), a na stjecanje prava vlasništva stana (kao posebnog dijela zgrade) u odnosu na cijelu nekretninu primjenjuju se odredbe ZV-a.“

18. Isto tako, treba navesti da okolnost što je predniku tužitelja izdana građevinska dozvola znači da je imao pravo korištenja nekretninom, jer ako su nekretnine privedene svrsi, uz akte nadležnih tijela i legalno je sagrađen, to bi upućivalo na zaključak da je prednik tuženika bio ovlaštenik prava upravljanja, korištenja i raspolaganja nekretninama u društvenom vlasništvu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev x 236/2014 od 17. prosinca 2019.).

19. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u pogledu stjecanja prava vlasništva građenjem na društvenim nekretninama, činjenično stanje nije pravilno utvrđeno. Posljedično tome nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama zbog čega presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Na taj način počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na što tuženik ukazuje svojim žalbenim navodima.

20. Slijedom navedenog, valjalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje prema odredbi članka 369. stavka 1. ZPP-a. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, zbog neizvjesnosti uspjeha stranaka u sporu valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

21. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočene bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, imajući u vidu propuste na koje mu je ukazano ovom odlukom te će u pogledu tužbenog zahtjeva donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, vodeći računa da se na društvenom vlasništvu moglo stjecati vlasništvo građenjem uz određene pretpostavke, čije postojanje će prvostupanjski sud ispitati, imajući u vidu dokazne prijedloge stranaka te će o tim odlučnim činjenicama navesti jasne i valjane razloge. Nakon toga će donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će valjano obrazložiti.

22. Odluka sadržana u točki II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Mirna Maržić