Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: R1-10/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Borisu Vukoviću, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja DH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv protivnika osiguranja KH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Biljani Bandić Lutonski, odvjetnici u Osijeku, Trg Ante Starčevića 5, radi: određivanja privremene mjere, dana 2. travnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčane tražbine koju tužitelj kao predlagatelj osiguranja ima prema tuženiku kao protivniku osiguranja radi osiguranja nenovčane tražbine određuje se privremena mjera, do pravomoćnog okončanja ovog postupka, zabranom protivniku osiguranja i tuženiku otuđenja i opterećenja poslovnog udjela označenog pod rednim brojem 1 u knjizi poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 20.000,00 kuna (dvadesettisućakuna) / 2.654,46 eura (dvijetisućešestopedeset ičetirieuraičetrdesetišestcenti), trgovačkog društva EMPIRIA MONTAGGI društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Osijek (Grad Osijek), OIB: 78637581982, MBS: (matični broj subjekta): 030236694, uz zabilježbu te zabrane u knjigu poslovnih udjela i sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku te zabranom korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi poslovnih udjela jer postoji opasnost da bi tuženik mogao otuđiti ili opteretiti poslovni udio, čime bi se spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje prava tužiteljice."

Obrazloženje

1. Predlagateljica osiguranja je kao tužiteljica podnijela tužbu radi pobijanja ugovora o prijenosu poslovnih udjela koja sadrži i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. U bitnome navodi da je tužiteljica s tuženikom dana 30. kolovoza 2024. godine sklopila Ugovor o prijenosu poslovnih udjela (dalje: Ugovor) sastavljen od javnog bilježnika Vedrana Borića, Osijek i da je tim Ugovorom prenijela jedini poslovni udio označen pod rednim brojem 1 u knjizi poslovnih udjela u nominalnom iznosu od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura u društvu EMPIRIA MONTAGGI društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, Osijek (Grad Osijek), OIB: 78637581982, MBS: [matični broj subjekta] na tuženika KH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

2. Navodi da je ugovor sklopljen uslijed prijevare, čime je tuženik postupio protivno odredbi čl. 284. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO), budući da je tuženik doveo tužiteljicu u zabludu izjavljujući da bi, radi realizacije poslovnog projekta, bilo nužno da on postane jedini član društva EMPIRIA MONTAGGI d.o.o. Istodobno, tuženik je usmeno obećao tužiteljici da će joj poslovni udio biti vraćen nakon realizacije projekta.

3. Predlagateljica osiguranja nadalje navodi da je po završetku projekta, višekratno zahtijevala povrat poslovnog udjela usmenim putem tijekom većega broja usmenih sastanaka, te da je tuženik kao protivniku osiguranja obećavao da će prenijeti poslovni udio, ali to do današnjeg dana nije učinio i da takvo ponašanje ukazuje na njegovu namjeru da tužiteljicu dovede u zabludu i održi je u njoj, stvarajući pogrešnu predodžbu o stvarnim namjerama u vezi s Ugovorom, na taj način prijevarom stekavši njezin poslovni udio u Društvu.

4. Predlagateljica osiguranja ističe da osim što je prilikom sklapanja Ugovora došlo do mana volje u vidu prijevare, posrijedi i i prividan ugovor kojim krajnja intencija nije bila prenijeti poslovni udio u društvu već realizirati dogovoreni projekt društva, što je zahtijevao tuženik – protivnik osiguranja, te da je time postupio protivno odredbi čl. 284. ZOO.

5. Također navodi da u ugovoru je kao naknada kojom se prenosi poslovni udio naveden iznos u visini nominalne vrijednosti poslovnog udjela, odnosno 20.000,00 kuna / 2.654,46 eura kolika je nominalna vrijednost poslovnoga udjela, ali da iz financijskih izvještaja društva za 2022. godinu proizlazi da je dobit društva nakon oporezivanja iznosila 4.400,44 eura. Iz financijskih izvještaja društva za 2023. godinu proizlazi da je dobit društva nakon oporezivanja iznosila 197.733,31 eura i da je očit nesrazmjer između ugovorene naknade i stvarne vrijednosti poslovnog udjela, što dodatno potvrđuje da Ugovor nije sklopljen s namjerom trajnog prijenosa udjela, već isključivo radi formalne realizacije poslovnog aranžmana.

6. Stoga predlagateljica osiguranja radi osiguranja nenovčane tražbine, predlaže da sud, do pravomoćnog okončanja parničnog postupka, odredi privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja poslovnog udjela označenog pod rednim brojem 1 u knjizi poslovnih udjela, u nominalnom iznosu od 20.000,00 kuna (2.654,46 eura), u trgovačkom društvu EMPIRIA MONTAGGI d.o.o., Osijek, uz zabilježbu te zabrane u knjizi poslovnih udjela i sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku, te zabranom korištenja ili raspolaganja pravima po osnovi poslovnog udjela, jer postoji opasnost da bi tuženik mogao otuđiti ili opteretiti poslovni udio, čime bi se spriječilo ili znatno otežalo ostvarenje prava tužiteljice, sve sukladno odredbama čl. 346. i 347. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 u daljnjem tekstu OZ).

7. Prije raspravljanja o prijedlogu za određivanje privremene mjere sud je rješenjem poslovni broj: P-76/2025-2 od 26. veljače 2025. razdvojio postupak tako da se vodio poseban postupak po prijedlogu za osiguranje određivanjem privremene mjere, temeljem čl. 313. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) i čl. 116. Sudskog poslovnika (Narodne novine broj 37/14, 49/14, 08/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23 122/23, 55/24 i 136/24).

8. Protivnik osiguranja se u odgovoru na prijedlog za određivanje privremene mjere očituje da su navodi u tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i u prijedlogu za donošenje privremene mjere neistiniti i maliciozni. Ističe da je predlagateljica osiguranja bila djelatnica u trgovačkom društvu EMPIRIA MONTAGGI d.o.o. iz Osijeka, o čijim poslovnim udjelima je riječ u sporu, samo iz razloga jer je bila bliska prijateljica sa suprugom stvarnog vlasnika trgovačkog društva - gospođom UH iz [adresa], koja iz osobnih razloga nije mogla obavljati funkciju direktora, kao i da je upravo sama predlagateljica osiguranja zatražila od odvjetnice Morise Mikić - koja zastupa trgovačko društvo - savjet kako da izađe iz trgovačkog društva, jer ona više ne želi biti direktor niti imatelj udjela, te da je upravo na njezino inzistiranje došlo do prijenosa poslovnih udjela na protivnika osiguranja.

9. Protivnik osiguranja nadalje ističe da nije sporno da je među strankama sklopljen ugovor o prijenosu poslovnih udjela, ali su sporni navodi da je došlo do mana volje i prijevare, te da se radi o prividnom ugovoru. Također iznosi da su zakonske pretpostavke za prihvaćanje prijedloga za osiguranje nenovčane tražbine privremenom mjerom propisane su odredbom čl. 346. OZ-a, koje u konkretnom slučaju nisu ispunjenje te da u konkretnom slučaju predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, kao prvu opću pretpostavku za određivanje privremene mjere. Nadalje napominje da Ovršni zakon propisuje da u prijedlogu za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora iznijeti i činjenice na kojima temelji zahtjev za određivanje privremene mjere, no iz sadržaja prijedloga za određivanje privremene mjere ne proizlazi da opasnost da bi protivnik osiguranja mogao otuđiti ili opteretiti poslovni udio, niti predlagateljica osiguranja nudi konkretne dokaze za navedenu pretpostavku. Ističe da sukladno sudskoj praksi, opasnost mora proizlaziti iz konkretnog tzv. ugrožavajućeg ponašanja protivnika osiguranja koja se manifestiraju na način da protivnik osiguranja primjerice uništava oštećuje prerađuje ili ne održava svoju imovinu ili njezine dijelove, ili da tu imovinu optužuje ili opterećuje ili na koji drugi način njome raspolaže, sve sa svrhom osujećenja tražbine predlagateljice osiguranja, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Mišljenja je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine, pod uvjetom da pored toga (kumulativno) učini vjerojatnim:

1) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2) da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (članak 346. stavak 1. OZ-a), a što je u konkretnom slučaju izostalo. Vezano za navod predlagateljice osiguranja kako postoji opasnost jer postoji mogućnost da protivnik osiguranja otuđi ili optereti poslovni udio, smatra da je neosnovan, obzirom u konkretnom slučaju mora postojati subjektivna opasnost i to ona koja proizlazi iz određenog ponašanja protivnika osiguranja.

10. Također, protivnik osiguranja navodi da predlagateljica osiguranja sudu nije dostavila niti jedan dokaz za gore navedeno ponašanje protivnika osiguranja i to dokaz kako je protivnik osiguranja poduzeo faktične radnje i pravne raspoložbe kojima bi mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, odnosno konkretne radnje ili propuštanja koja stvarno ugrožavaju buduću naplatu potraživanja. Posebno ističe da je sporni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela javna isprava koja po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po sadržaju propisima o javnobilježničkom aktu, što znači da je sudionicima pravnog posla pročitan i protumačen sadržaj ugovora, kao i pravne posljedice koje za njih proizlaze iz sklopljenog ugovora, nakon čega su se ugovorne strane izjasnile da to odgovara njihovoj volji. Slijedom svega navedenog, predlaže sudu odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere.

11. Sud smatra da prijedlog za osiguranje nije osnovan.

12. Odredbom čl. 346. OZ-a utvrđeno je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

13. Slijedom navedenog proizlazi da predlagatelji osiguranja za određivanje privremene mjere moraju u određenom slučaju dokazati da su ispunjena kumulativno dva uvjeta i to kao prvo vjerojatnost postojanja tražbine, te drugo, vjerojatnost opasnosti da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarivanje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

14. U pogledu vjerojatnosti postojanja tražbine sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, kao i uvid u zbirku isprava za društvo EMPIRIA MONTAGGI d.o.o. te je utvrdio da se iz istih može utvrditi vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja osiguranja u minimalnoj mjeri koju zahtijeva odredba čl. 346. st. 1. OZ-a.

15. Sud je u konkretnom slučaju prema navedenoj odredbi utvrdio da postoji vjerojatnost postojanja tražbine predlagatelja, budući da je i u podnesku samog protivnika osiguranja navedeno da niti predlagateljica osiguranja kao ranije upisani član društva, a niti protivnik osiguranja KH kao sadašnji upisani član društva, zapravo nisu stvarni članovi društva, već da je stvarni „vlasnik“ društva za cijelo to razdoblje zapravo brat protivnika osiguranja. Naime, iz navoda protivnika osiguranja u ovome izvanparničnom postupku nedvojbeno proizlazi da se članstvo u društvu EMPIRIA MONTAGGI d.o.o. stjecalo sklapanjem ugovora o prijenosu poslovnog udjela i upisom u sudski registar, dok je stvarni član društva zapravo osoba rodbinski povezana s protivnikom osiguranja.

16. Također, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu i iz računa dobiti i gubitka društva EMPIRIA MONTAGGI d.o.o. na dan 31. prosinca 2023. kao javno objavljenog godišnjeg financijskog izvještaja, vidljivo je da je iskazana dobit društva nakon oporezivanja iznosila 197.733,31 EUR, dok je predlagateljici za prijenos navedenog jedinog poslovnog udjela u društvu isplaćen na ruke iznos od 2.654,46 EUR, u skladu s čl. 2. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, te da vrijednost isplaćene naknade ne odgovara ni približno stvarnoj vrijednosti društva, a što protivnik osiguranja nije osporio u ovome postupku. Budući da je u konkretnom slučaju vjerojatno da je stvarni „vlasnik“ odnosno jedini član društva kroz cijelo razdoblje poslovanja društva zapravo neka treća osoba i da vrijednost isplaćene naknade za prijenos jedinog poslovnog udjela vjerojatno ni približno ne odgovara stvarnoj vrijednosti društva, sud je ocijenio da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine u minimalnoj mjeri koju zahtijeva odredba čl. 346. st. 1. OZ-a i da je time ispunjen prvi uvjet za određivanje privremene mjere.

17. Pri tome treba voditi računa da je navedena sporna tražbina među strankama u ovoj fazi postupka utvrđena na temelju vjerojatnosti a ne na temelju pune izvjesnosti, jer je spor povodom tužbe još u tijeku i o istome će biti meritorno odlučeno u parničnom postupku.

18. Međutim, ovaj sud smatra da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom ispunjenje druge propisane pretpostavke, a to je opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

19. U vezi ove druge pretpostavke za određivanje privremene mjere iz članka 346. stavak 1. OZ-a, napominje se prije svega da nije dovoljna samo objektivna opasnost, nego ta opasnost mora imati i subjektivnu dimenziju, a po ocjeni suda predlagatelj osiguranja nije ukazao na konkretne okolnosti niti na vjerojatnost opasnosti sprječavanja ili znatnog otežavanja ostvarenja tražbine od strane protivnika osiguranja, kao niti nasilja ili nastanka nenadoknadive štete koja prijeti, kako to proizlazi iz navedene odredbe.

20. Naime, opasnost mora biti subjektivna i mora proizlaziti iz određenog ponašanja protivnika osiguranja, a što u konkretnom slučaju nije riječ. Protivnik osiguranja morao bi činiti određene faktične radnje kojima bi ugrožavao ostvarenje tražbine predlagatelja osiguranja, kao što je npr. otuđenje imovine, dogovaranje pravnih poslova, prikrivanje imovine i sl.

21. Postojanje same moguće objektivne opasnosti koja nije izazvana nedopuštenim ponašanjem protivnika osiguranja nije dovoljna za određivanje privremene mjere, već moraju postojati konkretne radnje protivnika osiguranja na koje mora ukazati predlagatelj osiguranja. Da bi dokazao vjerojatnost postojanja opasnosti, predlagatelj osiguranja bi morao učiniti vjerojatnim: da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju i uzročnu vezu između toga ponašanja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate predlagateljeve tražbine.

22. Stoga samo navod predlagatelja osiguranja da postoji opasnost da bi protivnik osiguranja mogao otuđiti ili opteretiti poslovni udio nije dostatan da bi sud sud odredio predloženu privremenu mjeru. Naime, predlagatelj osiguranja nije sudu predočio nikakav dokaz da bi protivnik osiguranja pokušao otuđiti ili opteretiti predmetni poslovni udjel, već samo općenito iznosi navod da postoji opasnost, iz čega proizlazi da nema nikakve subjektivne radnje protivnika osiguranja kojom bi učinio vjerojatnom zakonom propisanu opasnost.

23. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjeni uvjeti odnosno obje pretpostavke za donošenje privremene mjere sukladno čl. 346. OZ-a, valjalo je riješiti kao u izreci i odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere.

U Osijeku, 2. travnja 2025.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 dana putem ovog suda.