Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-80/2023-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marine Pribanić, u kaznenom predmetu protiv optuženog RUM, zbog kaznenih djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11) u vezi članka 52., sve u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbama privatnog tužitelja RU i optuženika RUM, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-262/2017 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 2. travnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika privatnog tužitelja ĆU, odvjetnika u [adresa] i optuženika

r i j e š i o  j e

Prihvaćaju se žalbe privatnog tužitelja RU i optuženika RUM te se pobijana prvostupanjska presuda ukida i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi RUM proglašen je krivim radi počinjenja četiri kaznena djela i to pod točkom I.1. izreke da je počinio jedno kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te postupanjima opisanim pod točkama I.2., I.3. i I.4. izreke da je počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv časti i ugleda – kleveta, opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 2. u vezi stavka 1., u vezi članka 52. KZ/11, a sve u vezi članka 51. KZ/11, temeljem čega mu je za kazneno djelo opisano pod točkom 1.) izreke utvrđena novčana kazna u visini trideset dnevnih iznosa, a za produljeno kazneno djelo opisano pod točkama 2.), 3.) i 4.) izreke utvrđena je novčana kazna u visini trideset dnevnih dohodaka, te mu je na temelju navedenih odredaba i uz primjenu odredbe članka 40. stavak 1. i 2. i članka 42. KZ/11., izrečena jedinstvena novčana kazna u visini četrdeset dnevnih iznosa, s time da utvrđena visina dnevnog dohotka u Republici Hrvatskoj iznosi 241,70 kn, tako da novčana kazna iznosi ukupno 9.668,00 kn, temeljem članka 42. stavak 6. KZ/11, okrivljenom je naloženo novčanu kaznu platiti u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude, okrivljeni je upozoren da će se temeljem članka 43. KZ/11, u slučaju ako ne plati u cijelosti ili djelomično novčanu kaznu u roku koji je određen presudom, ista prisilno naplatiti putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, ako se ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, zamijenit će se radom za opće dobro na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije premašiti 720 sati. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora, a temeljem odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08) naloženo je okrivljeniku platiti paušalni trošak kaznenog postupka u visini 1.000,00 kn u roku trideset dana od dana pravomoćnosti presude u korist sredstava državnog proračuna, dok je pod točkom II izreke (nepravilno numeriranje) temeljem odredbe članka 453. točka 2. ZKP/08 optuženi RUM oslobođen optužbe da bi počinio dva kaznena djela klevete (pod 5.) i 6.) izreke), opisana i kažnjiva po članku 149. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11.

2. Protiv navedene presude pravodobno su žalbe podnijeli privatni tužitelj RU putem opunomoćenika ĆU, odvjetnika u [adresa], i optuženi RUM osobno.

2.1. Privatni tužitelj prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem je optuženik oslobođen od optužbe (točka II izreke presude, u odnosu na kaznena djela pod točkama 5.) i 6.)), zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona. Predlaže da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači i optuženika proglasi krivim te ga osudi za počinjenje tih kaznenih djela, podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.2. Optuženik je protiv osuđujućeg dijela presude podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog toga što su mu prekršena prava u kaznenom postupku. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu pod točkama 1.), 2.), 3.) i 4.) (za kaznena djela navedena pod tim točkama u točki I izreke) "ukine i da ga oslobodi od optužbe“.

3. Optuženik je odgovorio na žalbu privatnog tužitelja pobijajući žalbene navode, uz prijedlog da drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja u odnosu na kaznena djela pod točkama 5). i 6) izreke pobijane presude.

4. Privatni tužitelj u odgovoru na žalbu optuženika pobija žalbene navode optuženika, uz prijedlog da drugostupanjski sud žalbu optuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u osuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, u odnosu na kaznena djela od 1.) do 4.).

5. Postupajući po zahtjevima privatnog tužitelja i optuženika na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., o sjednici vijeća izvješteni su privatni tužitelj, njegov opunomoćenik te optuženik.

5.1. Sjednica vijeća održana je sukladno odredbi članka 475. stavak 2. ZKP/08., u nazočnosti opunomoćenika privatnog tužitelja ĆU, odvjetnika u [adresa] i optuženika, u javnom dijelu sjednice.

6. Žalbe privatnog tužitelja i optuženika su osnovane.

7. Privatni tužitelj osnovano tvrdi da je pobijanom presudom pod točkom II izreke, u dijelu kojim je optuženi oslobođen od optužbe, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., iz kojeg razloga se presuda u tom dijelu ne može ispitati. Sud prvog stupnja, obrazlažući svoju odluku u pogledu kaznenog djela iz točke 5. izreke presude, u točki 14.1. obrazloženja, navodi da prihvaća tezu obrane iz završnog govora okrivljenika da članci koji nisu autorizirani nisu preneseni od riječi do riječi kako je on to iznio te da „jedna riječ ili rečenica može zaista promijeniti kontekst izrečenog" iako iz obrazloženja presude proizlazi da je optuženik inkriminirane tvrdnje iznio putem priopćenja za medije bez ikakve novinarske interpretacije što je, pak, u suprotnosti s djelom obrazloženja pod točkom 13.3. obrazloženja gdje sud citira obranu okrivljenika da su njegova priopćenja (od 10. travnja 2017.) prenesena onako kako je on to napisao. Proturječan je i dio obrazloženja u točki 16.5. u kojem sud prvog stupnja navodi: "Dakle, nema dvojbe da je predmetne riječi okrivljenik rekao, da je dao izjave u skupštini i direktno novinarki SU no za ovaj sud ostala je sporna autentičnost predmetnog teksta…" s dijelom točke 16.9. obrazloženja, u kojem se navodi: "Stoga ovaj prvostupanjski sud prihvaća obranu okrivljenika kada navodi da je novinarka mogla napisati što je htjela iako nije osporavao da joj je davao izjave…". Iz navedenog proizlazi da je sudu prvog stupnja nesporno da je optuženik izrekao inkriminirano, da bi odmah potom ustvrdio da je sporna autentičnost (iste) izjave optuženika. Kako je pitanje vjerodostojnosti izjave optuženika iznesene u članku novinarke SU bitno za pravilnu odluku o ovom dijelu optužbe ovaj nedostatak u obrazloženju prvostupanjske presude utječe na mogućnost razumijevanja presude u oslobađajućem dijelu.

7.1. Osim unutarnje proturječnosti obrazloženja presude, i izreka presude je proturječna razlozima presude, obzirom na to da je sud prvog stupnja oslobađajuću presudu utemeljio na odredbi članka 453. stavak 2. ZKP/08.- da ima okolnosti koje isključuju krivnju, dok se u obrazloženju pobijane presude (cijela točka 16.) navode razlozi koji upućuju na zakonsku osnovu za oslobađajuću presudu iz članka 453. točka 3. ZKP /08 - da nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se tereti ili, u drugom dijelu, razlozi iz članka 453. točka 1. ZKP/08 - da djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo (točka 14.3. obrazloženja pobijane presude: “"…jer ništa u vezi spominjanja Žrilića i R za ovaj sud se ne ukazuje da bi predstavljalo negativan kontekst, pa tako ni da bi se štetilo časti i ugledu privatnog tužitelja (omaškom naznačeno "okrivljenika" ")).

8. Iz tih razloga ovaj sud smatra osnovanima žalbene navode privatnog tužitelja iz kojih proizlazi oslobađajući dio presude nije moguće ispitati zbog čega je tim dijelom presude ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

9. Prema odredbi članka 149. stavak 1. KZ/11 kazneno djelo klevete čini tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a kvalificirani oblik ovog djela iz stavka 2. istog članka čini onaj tko djelo iz stavka 1. tog članka počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba. Dakle, jedan od bitnih elemenata ovog kaznenog djela je namjera, odnosno da onaj koji iznosi neistinitu činjeničnu tvrdnju zna da je ona neistinita.

10. Tijekom cijelog prvostupanjskog postupka optuženik je tvrdio da je djelovao kao zastupnik lokalnog predstavničkog tijela na općinskoj, odnosno županijskoj razini i da su njegovi istupi nisu bili usmjereni na klevetanje ili vrijeđanje lokalne izvršne vlasti, koju je predstavljao privatni tužitelj kao zamjenik župana, kasnije i kao župan, i da je predmet istupanja uvijek bio javni interes, odnosno teme vezane uz privatizaciju lokalne marine, odnosno poslovanje zadarske luke Gaženica, - davanje koncesije za tu luku.

11. Suprotno navodima privatnog tužitelja iznesenim u odgovoru na žalbu i na javnoj sjednici drugostupanjskog suda – da kod klevete zakonodavac nije predvidio mogućnost isključenja protupravnosti kao kod uvrede kada je u pitanju politički govor

- kada se radi o kritici političara i dužnosnika, pa i kritici tijela javne vlasti, koje ti političari predstavljaju, granice dopuštene kritike su mnogo šire nego što je to slučaj s privatnim osobama.

12. Optuženik je, za sada, u pravu kada tvrdi da u konkretnom slučaju sud prvog stupnja postupanje optuženika nije cijenio kao sukob dva prava, s jedne strane prava optuženika - člana lokalnog predstavničkog tijela na slobodu izražavanja zajamčenu odredbom članka 38. stavak 1. i 2. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 – dalje: Ustav) i članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 06/99, 14/02, 13/03, 09/05, 01/06, 02/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) i s tim povezan opći interes za zaštitu slobode izražavanja, a s druge strane prava privatnog tužitelja RU, kao zamjenika župana, odnosno župana (druge/suprotne političke opcije), na zaštitu ugleda.

13. U takvoj situaciji kod odlučivanja o kaznenoj odgovornosti optuženika treba voditi računa postoji li prijeka društvena potreba da se pravu privatnog tužitelja da prednost pred pravom optuženika, odnosno je li to nužno u demokratskom društvu. Kada su sporne izjave dane u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva su samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva. Za razliku od privatnih osoba, političar je neizbježno i svjesno otvoreniji za pomno ispitivanje svake njegove riječi i djela i sukladno tome mora iskazivati veći stupanj tolerancije ((npr. presude Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu MLADINA d.d. Ljubljana protiv Slovenije, broj 20981/10 od 17. travnja 2014., Lingers protiv Austrije, broj 9816/82 od 8. srpnja 1986. i dr.)).

14. U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih osoba, taj je otvoreni "sukob" potrebno rješavati vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja i s druge strane pravo na poštovanje osobnog života drugih, pri čemu treba posebno istaći presudu ESLJP u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke, broj 39954/08 od 7. veljače 2012. Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti, ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (predmet ESLJP Narodni list d.d. protiv Hrvatske, broj 2782/12, presuda od 8. studenog 2018.).

15. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu OU AD protiv Njemačke uveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu, b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava, c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi, d) metode prikupljanja informacije i njihova provjerljivost, e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije, f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak te sankcije. Ustavni sud Republike Hrvatske je u tom smislu u više svojih odluka prihvatio navedena načelna stajališta ESLJP te je, ispitujući opravdanost prigovora miješanja u jamstvo slobode mišljenja i izražavanje misli tijekom ustavnosudskih postupaka, proveo test nužnosti u demokratskom društvu (odluka broj U-III-7479/2014 od 16. prosinca, broj U-III-2195/2016 od 2. studenog 2016. i dr.).

16. Unatoč brojnim navodima optuženika tijekom prvostupanjskog postupka o njegovom djelovanju u javnom interesu, sud prvog stupnja nije ni na koji način cijenio postupanje optuženika u spomenutom kontekstu; u pobijanoj presudi naglašava se samo da je optuženik sporne izjavio iznio isključivo u namjeri klevetanja privatnog tužitelja. Tako npr. u dijelu pod točkom 1.) optuženik je proglašen krivim zbog toga što je pozvao privatnog tužitelja da javnosti obznani koliko je milijuna dobio za svoj udio „kada se prodala marina Ć“, iako je privatni tužitelj u svojoj imovinskoj kartici naveo da ima u vlasništvu poslovne udjele trgovačkog društva MARINA DALMACIJA d.o.o., o čijoj je prodaji u priopćenju za medije govorio optuženik. Iz navedenog proizlazi zaključak da ako je marina prodana onda je privatni tužitelj stekao nešto od te prodaje kao suvlasnik prodanog trgovačkog društva. Obrazloženje privatnog tužitelja o tome kako je došlo do toga da se on upiše kao vlasnik poslovnog udjela trgovačkog društva MARINA DALMACIJA d.o.o. je doista neuobičajeno, a sud prvog stupnja se o tome nije posebno očitovao (imajući u vidu upravo funkciju privatnog tužitelja kao predstavnika javne vlasti.) Dalje, u pogledu optužbe za kaznena djela pod točkama 2.), 3.) i 4.) sud prvog stupnja opet nije cijenio kontekst izjava (dijelovi izjava optuženika izvučeni su iz članaka ili objava, bez dovođenja u vezu s događajima koji su se zbivali u to vrijeme u vezi privatizacije marine i davanje u koncesiju luke Gaženica), u smislu kritike javne vlasti, odnosno privatnog tužitelja kao predstavnika javne vlasti.

17. U tom smislu je osnovan žalbeni prigovor optuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje jer, prema mišljenju ovog suda, taj sud nije proveo „test nužnosti“ i ocijenio je li u konkretnom slučaju pravo na poštovanje časti i ugleda preteže nad pravom na slobodu izražavanja misli, odnosno je li ograničenje slobode izražavanja misli prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju. Pri tome se opet treba vratiti na ocjenu dijela pod točkom 1.) izreke pobijane presude (na odgovarajući način se to primjenjuje i na djela pod točkama 2.), 3.) i 4.) izreke presude) - jesu li prozivanjem privatnog tužitelja da obznani koliko je milijuna dobio od prodaje MARINE DALMACIJA d.o.o. - u situaciji kada je on sebe (kao fizičku osobu) titulirao vlasnikom poslovnog udjela koji bi, inače, trebao biti upisan kao vlasništvo Županije - ostvarena bitna obilježje kaznenog djela klevete ili je širenje te informacije (dano u formi pitanja) bilo u javnom interesu. Istovrsni propust počinjen je, npr., i u pogledu djela pod točkom 4.) izreke, gdje sud prvog stupnja opet nije utvrđivao kontekst izrečenog, a vezano uz "francusku studiju o luci Gaženica", gdje se opet ne navodi kontekst izjave i zašto su uopće sporne određene studije kao i što znači „raspodjela dogovorenog“.

17.1. Valja još jednom istaći da se naprijed navedeno parcijalno tumačenje izjava optuženika, izvučeno iz konteksta političkog nadmetanja i javnog interesa, odnosi ne samo na konkretno opisane propuste suda prvog stupnja, već i na cjelokupni osuđujući dio presude.

18. Stoga optuženik osnovano navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi opstojnost optužbe za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

19. Iz tih je razloga valjalo, temeljem odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08, riješiti kao u izreci.

20. U nastavku postupka sud prvog stupnja će izvesti već izvedene dokaze, a izvest će i druge dokaze za koje bude smatrao da je to potrebno te će činjenično stanje utvrditi na način da najprije utvrdi, između ostalog, je li optuženik postupao u obrani javnog interesa, jesu li izjave optuženika učinjene u odnosu na privatnog tužitelja kao privatnu osobu ili kao predstavnika javne vlasti, pa ako se utvrdi da je optuženik u inkriminirano vrijeme nastupao u odnosu na privatnog tužitelja kao predstavnika lokalne izvršne vlasti, u pitanjima od javnog interesa (u pogledu svih kaznenih djela koja se optuženom stavljaju na teret, ili samo dijela optužbe), relevantne činjenice će utvrditi ne kao u postupku pokrenutom povodom optužbe za klevetu jedne privatne osobe protiv druge privatne osobe, već će relevantne činjenice utvrditi uz provedbu „testa nužnosti " na koji je upućen u točki 15. obrazloženja. U novoj presudi će iznijeti jasne i neproturječne razloge čime će otkloniti bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem.

U Karlovcu 2. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Elma Kaleb Mamić