REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4414/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jagode Crnokrak, predsjednika vijeća, Mladena Šimundića, suca izvjestitelja i Dubravke Matas, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FLEMACO d.o.o., Ploče, Ulica Tina Ujevića 18, OIB: 96136214398, kojeg zastupa punomoćnica Sandra Wagner, odvjetnica u Metkoviću, protiv tuženika BLIC INVEST d.o.o., Metković, Splitska 57C, OIB: 67402379287, kojeg zastupa punomoćnik Vicko Kisić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Katija Njirić i Vicko Kisić u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-55/2024 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-55/2024 od 18. listopada 2024. u pobijanoj točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojom je naloženo tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 262,35 € i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, radi provođenja novog prethodnog postupka.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-55/2024 od 18. listopada 2024. održan je na snazi platni nalog (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 262,35 €, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu troškova u iznosu od 617,65 € (točka II. izreke).

1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da u ovom predmetu nije sporno postojanje pravnog odnosa između stranaka, no da je sporno pitanje da li je tužitelj izvršio svoju ugovornu obvezu, jer je tuženik prigovorio da izrađeni bazen nije u funkciji uslijed nefunkcioniranja pumpi, te da je o navedenom nedostatku više puta informirao tužitelja.

1.2. Prvostupanjski sud navodi da je punomoćnik tuženika, upitan na pripremnom ročištu 9. rujna 2024., da odgovori na pitanje kada je uočio nedostatke, o kojim se nedostacima radi i kada je te na koji način tužitelju prigovorio zbog materijalnih nedostataka izjavio je da o tome ne može dati odgovor, jer o tome nema neposredna saznanja, te da je na navedene okolnosti predložio dokaze.

1.3. Pozivom na odredbe članaka 604., 605. i 606. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.; dalje: ZOO) prvostupanjski sud zaključuje da tuženik nije iznio činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje, odnosno kada je uočio nedostatke, radi li se o vidljivim ili skrivenim nedostacima te kada je prigovorio tužitelju. Prvostupanjski sud smatra da je tuženik trebao jasno navesti bitne činjenice, te iste dokazati predloženim dokazima, jer se predloženim dokazima ne mogu dokazivati činjenice koje tuženik nije niti iznio.

1.4. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud smatra da iz provedenog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj izvršio svoju obvezu prema odredbi članka 590. ZOO-a, te da je tuženik dužan tužitelju platiti izvršeno djelo i naknaditi troškove postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima.

2.1. Ukazuje da je jasno naveo da je do kvara pumpe došlo radi manjkavosti i nepravilnosti prilikom izvođenja radova, te da je predložio provođenje dokaza saslušanjem stranaka te provođenjem vještačenja, a zaključak suda da ne spori potraživanje po izvedenim radovima smatra arbitrarnim, jer nije priznao ništa od navedenog.

2.2. U žalbi navodi da je višekratno prigovarao osnovi i visini zahtjeva, a nije priznao niti da bi naručio radove u predmetnoj visini.

2.3. Prema mišljenju žalitelja, punomoćnik tuženika nije niti mogao dati odgovore na pitanje suda jer o njima nema osobnih saznanja, zbog čega je i predloženo provođenje dokaza, pri čemu treba ukazati da su punomoćnici stranaka bili suglasni o provođenju dokaza radi dokazivanja istih spornih činjenica.

2.4. Smatra da je prvostupanjski sud zloupotrijebio procesna ovlaštenja što predstavlja krajnju arbitrarnost kojom se negira svrha suda i suđenja te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.5. Iz sadržaja žalbe jasno je vidljivo da se ista odnosi na točku I. izreke presude u cijelosti, te na točku II. izreke, u dijelu u kojemu tuženik nije uspio u sporu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalitelja, smatra da je prvostupanjski sud pravilno odlučio kao i da tuženik nije predložio dokaze da bi tužitelj loše izveo radove. Stoga predlaže da sud odbije žalbu kao neosnovanu, uz naknadu troškova pristojbe za odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u dijelu odluke o troškovima.

6. Kako je vidljivo iz obrazloženja presude, temeljni razlog za zaključenje glavne rasprave i donošenje odluke prema stanju spisa bila je činjenica da punomoćnik tuženika, na pripremnom ročištu 9. rujna 2024., nije odgovorio na pitanje kada je uočio nedostatke, o kojim se nedostacima radi i kada je te na koji način tužitelju prigovorio zbog materijalnih nedostataka, te da je time propustio navesti činjenice na kojima zasniva svoje protutvrdnje.

7. Žalitelj pravilno ukazuje da je prvostupanjski sud, pretjeranim formaliziranjem, pogrešno ocijenio navode stranaka te da je njegov zaključak o spornim činjenicama arbitraran.

8. Naime, tuženik je u svom prigovoru, koji je podnio bez punomoćnika, ukazao na nedostatke u izvedenim radovima, a to da su ti nedostaci odnose upravo na radove koje je, prema računu, trebao izvesti tužitelj, proizlazi upravo iz sadržaja samog računa (str. 7.-10. spisa). Iz tog je računa jasno vidljivo da tužitelj nije trebao izvršiti samo zidarske radove, već i nabaviti te postaviti odgovarajuće instalacije, filtere i pumpe potrebne za korištenje bazena, dok tuženik prigovara nefunkcioniranju pumpi koje su neophodne za rad i ispravnost bazena. Također, tuženik u svom prigovoru navodi i da je tužitelj u više navrata informiran o nedostacima i pozivan na otklanjanje kvarova, te da tužitelj to nije učinio.

9. Na pripremnom ročištu 9. rujna 2024. punomoćnik tuženika je izjavio da je do kvara pumpe došlo zbog manjkavosti i nepravilnosti prilikom izvođenja radova, a ne radi održavanja cijelog sustava, te se složio s provođenjem dokaza saslušanjem zz stranaka i svjedoka, te provođenjem vještačenja, a predložio je i da se sasluša tadašnji član uprave tuženika TĐ.

10. Dalje, upitan od strane suda kada je tuženik uočio nedostatak, o kakvom se nedostatku radi te kada je o tome obavijestio tužitelja, punomoćnik tužitelja je izjavio da o tome nema neposrednog saznanja te da su upravo na navedene okolnosti predloženi dokazi od strane tuženika.

11. Načelno, ovakav upit prvostupanjskog suda predstavljao bi zahtjev za razjašnjenje u vezi s navodima i prijedlozima stranaka u smislu odredbe članka 287. stavka 2. ZPP-a, no treba ukazati da je punomoćnik tuženika odgovorio jasno i logično, posebno imajući u vidu prijedloge za provođenje dokaza koje su iznijele stranke.

12. Imajući u vidu da je punomoćnik tuženika preuzeo zastupanje tuženika 7 dana prije održavanja pripremnog ročišta (na punomoći je datum 2. rujna 2024., a ročište je održano 9. rujna 2024.), nije realno za očekivati da je isti upoznat sa svim detaljima međusobnih odnosa stranaka te njihovom međusobnom komunikacijom, jer o tome imaju saznanja svjedoci i stranke.

13. U takvoj situaciji, čak i da prvostupanjski sud ovakva znanja punomoćnika tuženika smatra bitnim i neophodnim za donošenje odluke o daljem tijeku postupka, postoji institut odgode pripremnog ročišta (članak 291. stavak 2. ZPP-a), o kojemu sud odlučuje samostalno, ako ocijeni da je to potrebno.

14. Pri tome treba ukazati da prvostupanjski sud, suprotno odredbi članka 292. stavka 4. ZPP-a, na pripremnom ročištu nije rješenjem odbio provođenje bilo kojeg dokaza, već je samo odlučio da će se izvesti dokazi čitanjem i pregledavanjem isprava priloženih spisu.

15. U odnosu na te isprave, žalitelj pravilno ukazuje da u spisu nema dokaza da bi tužitelj u cijelosti izveo sve radove, posebno imajući u vidu prigovore tuženika u odnosu na kvalitetu radova. S obzirom na to da je sud, bez donošenja rješenja na pripremnom ročištu, propustio provesti predložene dokaze, žalitelj pravilno ukazuje na arbitrarnost pobijane presude jer prvostupanjski sud ne može samo zanemariti sadržaj prigovora i drugih navoda tuženika niti predložene dokaze.

16. Stoga je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.

17. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci, a predmet se vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja novog prethodnog postupka primjenom odredbe članka 377. stavka 1. ZPP-a. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

18. U nastavku postupka prvostupanjski će sud održati novo pripremno ročište, odlučiti o dokazima koje će tijekom postupka provesti te nakon tako provedenog postupka donijeti novu odluku.

19. Pri tome se ukazuje da prvostupanjski sud može, na odgovarajući način, u svrhu dokazivanja po službenoj dužnosti primijeniti i odredbu članka 221.b stavka 2. ZPP-a. Naime, prema izdanom računu, u ovom je predmetu došlo do prijenosa porezne obveze sukladno odredbama članaka 76. i 79. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/20., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23. i 114/23.; dalje: Zakon o PDV-u).

20. Odredba članka 221.b ZPP-a na snazi je od 1. travnja 2013. i samo je neznatno mijenjana (u odnosu na visinu računa za koji se mogu tražiti podaci), dok je Zakon o PDV-u kojim je propisana mogućnost prijenosa porezne obveze stupio na snagu 26. lipnja 2013.

21. Stoga doslovna primjena odredbe članka 221.b stavka 2. ZPP-a u velikom broju slučajeva više ne bi bila moguća, što nije bila namjera zakonodavca. Stoga, neovisno o tome što tuženik nije odbio PDV po primljenom računu, ako je prihvatio prijenos porezne obveze i to iskazao u svojim poslovnim knjigama, takva radnja ima svoje dokazno značenje, istovjetno kao i odbijanje pretporeza u smislu odredbe članka 221.b stavka 2. ZPP-a.

Zagreb, 2. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Jagoda Crnokrak