Poslovni broj: Usž-784/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Petar Krnić, odvjetnik iz Slavonskog Broda, Mažuranićeva 11, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-195/2024-7 od 3. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us l-195/2024-7 od 3. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: NK-UP/II-114-04/23-02/118, urbroj: 511-01-158-23-4 od 19. prosinca 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Osijek, klasa: NK-UP/I-114-04/22- 02/276, urbroj: 511-01-158-23-10 od 16. listopada 2023. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 16. listopada 2023. kojim je utvrđeno da je tužitelj odgovoran što je počinio težu povredu službene dužnosti „obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. Zakona o policiji“ za što mu je izrečena novčana kazna u visini od 10% od posljednje plaće isplaćene za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jedan mjesec.
3. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je u predmetnom slučaju bitna namjera, stoga prigovara što je prvostupanjski sud odbio saslušati tužitelja na tu okolnost. Ističe da nije utvrđeno je li obavljao poslove lovnika i dopredsjednika Lovačke udruge. Smatra spornim radi li se o samostalnoj gospodarskoj ili profesionalnoj djelatnosti obzirom da su u lovačkoj udruzi postojali i drugi lovnici kao i predsjednik Lovačke udruge. Smatra da mu pripadaju ista prava u odnosu na druge članove udruge u smislu članka 14. Ustava Republike Hrvatske, a njegova ustavna prava se ne mogu ograničiti pravilnicima ili zakonskim aktima tuženika. Navodi da nije bilo namjere za izvršenje stegovnog djela obzirom da se radi o neprofitabilnoj udruzi, pri čemu je nesporno da nisu nastupile gospodarske ili pravne posljedice. Ističe da Ministar unutarnjih poslova potiče suradnju profesionalnih policajaca sa lovačkim udrugama radi unapređenja i sigurnosti svih sudionika u lovu. Predlaže da Sud ukine prvostupanjsku presudu te da se provede ponovni postupak u kojem bi se saslušao tužitelj odnosno da se prvostupanjska presuda ukine i preinači tako da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu svih troškova. Potražuje i trošak sastava žalbe
4. Tuženik, iako uredno pozvan nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24.) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta, kao i iz obrazloženja presude proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 2. siječnja 2020. do 25. travnja 2022. bez prethodno pribavljenog rješenja glavnog ravnatelja policije o odobrenju za obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti ili pružanja usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, izvan redovitog radnog vremena obavljao poslove lovnika u lovištu XI/22 „Sjeverni Dilj“ te je 4. listopada 2021. na izbornoj skupštini Lovačke udruge „Sjeverni Dilj“ imenovan za dopredsjednika udruge na mandat od 4. listopada 2021. do 4. listopada 2025. bez prethodno pribavljenog rješenja glavnog ravnatelja policije o odobrenju za obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti ili pružanja usluge pravnoj ili fizičkoj osobi izvan redovitog radnog vremena, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti u smislu odredbe članka 96. stavka 1. točke 6. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), zbog čega mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jedan mjesec. Pri odmjeravanju kazne uzete su u obzir olakotne okolnosti u vidu dobre godišnje ocjene rada, dosadašnju nekažnjavanost, a kao otegotne okolnosti neprimjerenost i nedopustivost ovakvog ponašanja policijskog službenika.
8. Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis.
9. Odredba članka 96. stavka 1. točke 6. Zakona o policiji propisuje da je teža povreda službene dužnosti obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti suprotno odredbama članka 37. ovog Zakona. Prema članku 37. stavku 1. i 2. navedenog Zakona policijski službenik ne smije obavljati samostalnu gospodarsku ili profesionalnu djelatnost niti obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi. Iznimno, policijski službenik smije, izvan redovitog radnog vremena i po prethodno pribavljenom pisanom odobrenju glavnog ravnatelja ili osobe koju on za to ovlasti, obavljati samostalno ili kod pravne ili fizičke osobe samo poslove koji ne utječu na zakonito i pravilno obavljanje policijskih poslova.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citiranu zakonsku odredbu, utvrdio da je tužitelj obavljao poslove lovnika u lovištu i dopredsjednika Lovačke udruge bez prethodno pribavljenog rješenja glavnog ravnatelja policije o odobrenju za obavljanje samostalne gospodarske ili profesionalne djelatnosti čime je počinio težu povredu službene dužnosti za koje mu je izrečena primjerena i svrhovita kazna, novčana kazna u iznosu od 10 posto od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec, na vrijeme od jedan mjesec.
11. Po ocjeni ovog Suda, tužitelju je izrečena primjerena disciplinska kazna, time da su prilikom odmjeravanja vrste kazne uzete u obzir težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti tužitelja, okolnosti u kojima je povreda počinjena te olakotne i otegotne okolnosti na strani tužitelja, a sve u skladu s člankom 111. stavkom 1. Zakona o policiji.
12. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju pravilna činjenična i pravna kvalifikacija disciplinskog djela za koje je tužitelju utvrđena odgovornost, a odabir vrste disciplinske kazne je pravilan te primjeren težini počinjenog disciplinskog djela.
13. Prvostupanjski sud osnovano navodi da je u konkretnom slučaju riječ o obavljanju poslova u pravnoj osobi, pa je tužitelj u smislu odredbe članka 96. stavka 1. točke 6. Zakona o policiji trebao za navedene poslove ishoditi odobrenje glavnog ravnatelja policije, stoga nisu osnovani prigovori tužitelja da je u konkretnom slučaju riječ o volonterskom obavljanju poslova.
14. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
15. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
17. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu, 2. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
